Dostupni linkovi

Da nam je i kontejner...


Obitelj Dedić
Obitelj Dedić

Brojne su romske obitelji koje širom BiH žive bez riješenog stambenog pitanja. I sve nekako liče jedna na drugu - jer su im problemi isti. Jedanaestočlana obitelj Dedić izdvaja se jedino po tome što se djeca redovno školuju i žele da budu obrazovani. To je bio razlog što im je jedan sugrađanin - koji ne želi da mu se daje publicitet, ustupio svoju garsonjeru kako ne bi bili na ulici.

U sarajevskom naselju Švrakino selo žive Fadil Dedić i njegova supruga Emina, te njihovo devetero djece. Vlasnik ove garsonjere od 27 kvadrata ustupio im ju je do proljeća jer ih nije mogao više gledati kako se mrznu i spavaju na otvorenom. Do prije nekoliko mjeseci ova obitelj boravila je ispod jednog nadvožnjaka na Ilidži:

„Ja sam majka devetero djece, Emira Tahirović, koja teško živim, u teškoj situaciji sa tolikom djecom. Živimo tu od dječijeg doplatka, jedino to što imam. Skupljamo željezo isto i s tim hranim djecu, oblačim. Ide mi četvero djece u školu koji nemaju uslova da se školuju. Nemaju prvo odjeće, nemaju obuće, nemaju u čemu da idu u školu. Kad dođu iz škole, nemaju gdje ni da pišu, ni da uče. Njihov život je težak, nemaju kao ostala djeca ono šta bi trebalo da imaju.“

Sličnog mišljenja je i njen suprug Fadil:

„Ja bih želio, kao i svaki roditelj koji školuje svoju djecu, da izađem u susret svojoj djeci. Ja bih, ali kako kad nemam sredstava, nemam uslova. Nemam posla nikakvog, nisam zaposlen, nemam primanja nikakva. Ja mislim da bi bilo najpreče ovoj djeci krov nad glavom. Kao i svaka djeca da se školuju, da ne budu lopovi, da ne budu narkomani, da ne budu svašta. Mi živimo, beremo to željezo, snalazimo se i živimo od toga.“

Ova obitelj živi od 300 maraka dječijeg doplataka koji ne dobiju svaki mjesec. Najgore je za djecu koja idu školu jer im roditelji ne mogu kupiti ni za najosnovnije potrebe. Ramajana i Fatmir su najstariji od braće i sestara:

„Nemamo od čega da živimo, jedino taj dječiji što nam daju - i komšije što nam donesu da jedemo. Ja bih voljela da imamo - i ja imam braću - da se školuju svi kao ostala djeca.“

„Volio bih sve da imam kao ona ostala djeca. I da učimo i da imam sve kao druga djeca.“

Kako bi prehranio ovoliku djecu, Fadil skuplja i prodaje sekundarne sirovine. Kako kaže, obraćao se mnogim, od općine do humanitranih organizacija - odgovora nije bilo:

„Mogu bar ovoj porodici pomoći. Ne trebaju oni meni dati zgradu, ne trebaju ni kuću, ne tražim ja vile - nek mi daju kontejner, ja ću s mojom djecom da živim u kontejneru, nije problem nikakav, samo da imam krov nad glavom da mi niko ne dođe da me istjera sutra, prekosutra.“

„Ja bih voljela da imaju moja djeca kao i svaka. Ali oni nemaju krova nad glavom. Kome god smo se obraćali, niko nam nije pomogao. Ja ne znam šta da radim sa tom djecom, kako da ih školujem i kako da ih hranim i održavam.“

Ovo nije jedina romska obitelj u Sarajevu koja živi na ivici siromaštva. Problem sarajevskih Roma već duži niz je godina prisutan. Vlasti do sada nisu imale razumijevanja ni za one najugroženije.

U ovoj garsonjeri Fadil s obitelji ostaće do proljeća. Iako je u životu prošao mnogo toga, kako kaže, nije izgubio nadu da će jednog dana on i njegova djeca imati svoj krov nad glavom.

XS
SM
MD
LG