Dostupni linkovi

Rješenje je postepeno gašenje KAP-a


Darko Pajović

U nedjeljnom intervjuu Radija Slobodna Evropa izvršni direktor nevladine organizacije Green Home Darko Pajović govori o štetnom uticaju podgoričkog Kombinata aluminijuma na životnu sredinu i svom prijedlogu da se ovaj najveći zagađivač u Crnoj Gori postepeno ugasi u petogodišnjem periodu.

RSE: Iako je već duže vrijeme jasno da se podgorički Kombinat aluminijuma suočava sa velikim problemima, tek je nedavno je objavljeno da je Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), ruskog tajkuna Olega Deripaske, koja je prije nekoliko godina kupila Kombinat tužila Vladu, zahtijevajući odštetu od 300 miliona eura jer su, kako kažu, pri kupovini bili obmanuti u vezi vrijednosti imovine KAP-a. Tek se sada, kada je došlo do spora vlasnika KAP-a i Vlade, pokazalo da su nevladine organizacije koje su ukazivale na problematične ekološke aspekte privatizacije Kombinata aluminijuma bile u pravu?

Pajović: Na žalost, jer nevladine organizacije su sprovele jednu kampanju koja je trajala skoro godinu dana i naš opšti cilj je bio zapravo ukazati samo na ozbiljnost problema jer smo privatizaciju vidjeli kao jednu vrlo kvalitetnu mogućnost za rješenje same problematike zagađenja životne sredine što je jedno od gorućih pitanja, odnosno, problema KAP-a. Tu prije svega mislim na određene sanacione planove, na nove tehnologije, na sanaciju terena, ali isto tako i regulisanje pitanja otpada koji je jako veliki problem u KAP-u, na bazi onoga što smo mi smatrali da treba da postoji, a to su pravi podaci. Jer, ako imate prave podatke doći ćete do pravog rješenja, a sve ostalo vam je improvizacija. Na žalost, stanje iz izvještaja je ukazalo da je okolina samo mjesto, odnosno region gdje se nalazi Kombinat aluminijuma s aspekta životne sredine još gori nego ono što smo mi zapravo pretpostavljali. Ostaje jedan gorak ukus jer kada smo željeli da damo najbolje rješenje, kada smo ukazivali na ozbiljnost problema nazivani smo raznoraznim imenima. Ja bih podsjetio na taj vrlo teški period kada su nevladine organizacije trpjele i veliki broj pritisaka. Tada smo bili neznalice i laici, a pojedinci su čak izgubili i posao. Ono što jeste poražavajuće jeste da su upravo ti pojedinci koji su nekada izgubili posao zbog samo javno iznešenog mišljenja o stanju KAP-a koje se na kraju poslije tri godine pokazalo validno, upravo bili pod jednim žestokim pritiskom ljudi koji su edukovali javnost, tu prije svega mislim da predstavnike određenih državnih institucija o tome kako stanje u KAP-u nije crno već je bijelo. Na žalost, što je vjerovatno posljedica jednog dugotrajnog demokratskog sazrijevanja Crne Gore, ti ljudi su i dalje na svojim mjestima bez obzira koliko možemo reći u potpunosti obmanjivali crnogorsku javnost da kada obmanjujete javnost vaše mjesto je ili pod određenom krivičnom odgovornošću ili u najmanju ruku izopšteno iz javnosti jer su u potpunosti izgubili kredibilitet.

RSE: Pomenuli ste izvještaj ugledne britanske kompanije Enviromental Resources Management, koja je specijalizovana za analizu životne sredine, a koju je angažovala kompanija Olega Deripaske. U izvještaju ERM-a stoji da je površina u KAP-u, gdje se drže PBC ulja i oprema, otvorena, i da se površinska voda ispušta na otvoreno zemljište. Pored toga, sam vlasnik KAP-a tvrdi da su podzemne vode veoma zagađene, te da na njihov kvalitet glavni uticaj imaju upravo aktivnosti KAP-a. Kolike su stvarne dimenzije zagađenja koje je posljedica rada Kombinata aluminijuma?

Pajović: Da bismo spoznali kolike su stvarne dimenzije zagađenja morali bi imati prave podatke, a pravi podaci se dobijaju jednom kvalitetnom i preciznom analizom terena koja, podsjetiću, nije urađena već nekoliko desetina godina. KAP je otvoren 1971. - 1972. godine, a od 1992. godine mi imao izvještaj koje su radile nadležne državne institucije i koje su upravo stanje oko Kombinata aluminijuma opisale jako, jako loše. Ako logikom stvari jednostavno razmišljamo vidjećete da u KAP-u značajnije nije investirano u program sanacije, odnosno zaštite životne sredine, znači, KAP nesmetano zagađuje, odnosno bezmalo skoro već 40 godina samu okolinu. Treba znati takođe da je industrija aluminijuma uopšte jedna prljava tehnologija koja se sve više seli upravo iz mnogih zemalja, a glavni razlog je upravo što pojedine zemlje ne žele tehnologiju koju produkuje ogromna zagađenja. U javnosti postoje zapravo određena razmišljanja da je za sanaciju upravo tog zagađenja potrebno između 20 i 200 miliona eura, ali da bismo došli do precizne cifre potrebno bi bilo uraditi precizne analize. Na žalost, pokazalo se da pojedine državne institucije koje su radile te analize su ukazale na određeno stanje koje ne odgovara samoj stvarnosti na terenu, tako da bez preciznih analiza teško da možemo govoriti o stvarno velikim dimenzijama zagađenja. Ono jeste veliko, jer uporedna iskustva to govore da su kombinati koji se bave upravo aluminijumskom industrijom ogromni proizvođači zagađujćih materija, da zagađuju i vazduh i zemljište i vodu i to ne samo u bližoj okolini KAP-a, podjsetio bih da su to naime vezani procesi i da jednostavno voda koja je ispod KAP-a svojim putevima će doći do Skadarskog jezera, da vazduh koji se nalazi upravo iznad KAP-a ne zagađuje samo bližu, već itekako i dalju okolinu KAP-a. Dimenzije su mnogo, mnogo veće nego što mi mislimo. Jer podsjetiću da i na određenu legislativu u Evropskoj uniji sa samim procesom približavanja vi ćete imati jednu određenu odgovornost prema susjednim zemljama zbog takozvanog prekograničnog zagađenja jer se jednostavno ne dopušta da jedna zemlja članica ugrožava drugu zemlju članicu. To je nešto o čemu mi ne razmišljamo jer smo svjedoci da naši stručnjaci često kažu da vjetrovi upravo razblaže to zagađenje. Oni ga razblaže, ali ga isto tako odnesu na neko drugo mjesto. Ista stvar je bila i sa DDT-jem još prije nekoliko desetina godina koji je pronađen na Sjevernom polu. DDT se sigurno nije koristio na Sjevernom polu. Govorim o vrlo opasnom i otrovnom pesticidu, ali upravo tamo je pronađen zato što biodiverzitet i sama priroda upravo funkcioniše tako da zagađenje raznosi na enormno velike udaljenosti. Mislim da bi jedna kvalitetna analiza itekako ukazala koliko su stvarne dimenzije zagađenja KAP-a i koliko je potrebno za sanaciju tog stanja.

RSE: Vaš odgovor je upravo na tragu mog narednog pitanja. Da li državne institucije, zadužene za monitoring i brigu o zaštiti životne sredine snose određenu krivicu za loše stanje u oblasti zaštite životne sredine? Koliko su ove institucije ponekad spremne na kompromis, koji ide na štetu životne sredine?

Pajović: Moje mišljenje je da su oni upravo apsolutni krivci. Nije to dio krivice već apsolutni krivci, a evo i zašto. Ukoliko imate državne institucije koje su poprilično nemoćne, kada kažem nemoćne ne mislim da nemaju određene kapaciteta, tamo sjede vrlo učeni i pametni ljudi, mislim na to da su sputane da iznesu one podatke koje su vjerodostojni i na kraju ćete dobiti jedno loše rješenje jer se ono bazira na potpuno pogrešnim podacima. Kritike nevladinih organizacija na račun državnih institucija su upravo cijelo vrijeme ukazivale na to da i u samom nevladinom sektoru i državi Crnoj Gori trebaju prije svega jake institucije koje se bave zaštitom životne sredine. Naime, nevladine organizacije svakako ne mogu zamijeniti političke partije i ne mogu zamijeniti državne institucije. Jedna dobra i kvalitetna saradnja koja će dati jedan dobar razultat je moguće sa nekim ko ima određenu težinu u crnogorskom društvu. Na žalost, institucije koje se bave zaštitom životne sredine, a na to nam ukazuje cijeli niz prethodnih slučajeva, da se vratimo u prošlost i Prostorni plan i donošenje Strategije energetike i cijeli niz drugih dokumenata gdje nije pravljen nikakav kompromis u odnosu na životnu sredinu već su ta dokumenta donošena sa određenim rješenjima koja apsolutno idu na štetu zaštite životne sredine. Zbog toga i kažem da moć tih institucija, odnosno nešto što se zove kreiranje državne politike mora biti daleko veći. Sve dok su oni takvi kakvi su i dok su uglavom potčinjeni određenim ministarstvima, jer podsjetiću, Ministarstvo za ekonomski razvoj, Ministarstvo vodoprivrede i cijeli niz drugih institucija imaju daleko veći uticaj u samo kreiranje politike i zbog toga je naše stanje životne sredine takvo kakvo jeste. S toga bih ja apelovao na te državne institucije da se upravo krene u pravcu jačanja svoga uticaja jer samo tako oni mogu zaštititi određene standarde i principe iz oblasti zaštite životne sredine. Do tada uvijek ćemo imati ovakav slučaj da se oni javljaju samo u pojedinim slučajevima kada je potrebno, na primjer, prilikom privatizacije dati oređeno stanje koje je vrlo problematično, a isto tako prilikom kreiranja dokumenata služići isto tako za umirivanje javnosti sa svojim izjavama, a nama je zapravo potreban kvalitet tih dokumenata i kvalitetna rješenja. Zato su nam potrebne mnogo jače institucije nego što ih sad imamo iz oblasti zaštite životne sredine.

RSE: Ekološka nevladina organizacija Green Home, čiji ste izvršni direktor, nedavno je objavila prijedlog o postepenom gašenju Kombinata aluminijuma Podgorica, u roku od 5 godina. Kažete da je ovo jedino održivo rješenje za Crnu Goru. Medjutim, da li je i realno, kada se uzmu u obzir svi problemi: socijalni program za ljude koji ostanu bez posla, cijena sanacije, učešće KAP-a u bruto domaćem proizvodu?

Pajović: Mi smo prvo i dali taj prijedlog, polazeći od svih tih problematika, s tim što bih ja naveo i još neke probleme koji nijesu navedeni. Treba znati da je Kombinat aluminijuma sada gubitaš, odnosno da produkuje gubitke, iako dobija subvencioniranu struju što znači mnogo nižu nego što je dobijaju građani, čak za četiri puta, iako danas ne plaća penale zbog zagađenja zagađenja životne sredine i okoline. Znači, ako on u takvom jednom ambijentu produkuje gubitke, onda možete zamisliti u budućnosti, jer postoji jedina mogućnost da pređe na tržišne uslove poslovanja i u tom slučaju Kombinat aluminijuma sasvim sigurno ekonomski gledano nema neke velike šanse da preživi. Praktično, te šanse mu se itekako smanjuju sa procesom približavanja Evropskoj uniji jer treba podsjetiti da stroge norme i paramatri, govorimo o standardima zaštite životne sredine koji važe u Evropskoj uniji primijenjeni na KAP znači da su potrebna ogromna ulaganja u novu tehnologiju, ogromna ulaganja u sprječavanje zagađenja, a već sam ranije rekao da aluminijumska industrija spada u neke jako, jako prljave tehnologije i da su čak i mnogo bogatije zemlje izmjestile takve tehnologije iz svoje zemlje upravo zbog nemogućnosti da isprave sve te standarde i norme. Sigurno da postoje problemi u smislu broja radnika i zbog toga je upravo i postavljen i predložen rok od pet godina jer to bi značilo da imate mogućnost da otprilike oko 400 radnika socijalno zbrinete. Na koji način, to je svakako posao nadležnih državnih institucija. Postoji mnogo dobrih rješenja, postoji mnogo takođe dobrih primjera, ali potrebna ja izuzetno velika ozbiljnost jer naš prijedlog svakako nije u korelaciji kada veliki drugih industrijski giganti, podsjetiću na "Radoje Dakić" i "Marko Radović" koji su zapošljavali nekoliko hiljada radnika ne manji industrijski giganti danas na tim mjestima se nalazi "Delta centar" jednog, odnosno kod drugog nalaze se stambeni blokovi. Znači, socijalna komponenta je jako bitna i potrebno je kvalitetno rješavati ne na primjerima upravo ove dvije pomenute fabrike, već upravo u skladu sa nečim što su to nečija druga iskustva. Alternativa ovom našem prijedlogu jeste da Kombinat aluminijuma u budućnosti dalje nastavi da zagađuje životnu sredinu i dalje nastavi da radi uz takozvane povlašćene pozicije u subvencioniranu električnu energiju, što znači da će građani i dalje plaćati energiju iz uvoza četiri puta skuplju što znači da vi direktno ekonomski siromašite svoje građane i ono što je najbitnije ostavljate jedan ogroman dug prema budućim generacijama, ne tako dalekim, već vrlo bliskim i tipičan primjer je Mojkovac gdje se danas ulaže deset miliona eura da bi se saniralo stanje koje je ostalo iz prošlosti i možeta zamisliti koliko će biti potrebno narednim generacijama od stotinu miliona eura da bi sanirali nešto što će biti stanje Kombinata aluminijuma. Mi mislimo da je mngo pametnije i da bi bilo itekako koristnije uložiti taj novac u sam razvoj Mojkovca, a ne sanirati stanja i zbog toga i smatramo da na vrijeme i prenevtivno upravo treba djelovati kada je u pitanju Kombinat aluminijuma. Već kada je otvoren Kombinat aluminijuma ljudi su morali znati da će on jednog dana upravo biti zatvoren jer se radi o industriji koja posluje sa nečim što ima ograničen resurs, mislim na rudu aluminijuma. Ono što je razlika između nas koji smo dali ovu inicijativu i možda nekih drugih jeste da je potrebno razmišljati o tome. U nekim drugim državama kada otvarate neku fabriku morate imati kao sastavni dio dokumentacije i plan za njeno zatvaranje i rekultivaciju cijelog prostora i vraćanje u prvobitno stanje. Nijesam siguran da u Crnoj Gori postoje toliko dugoročna razmišljanja, ali jednostavno moramo početi jer to je Evropska unija i to je standard koji se danas koristi u razvijenim zemljama ukoliko želite da pomognete svojim građanima i ukoliko želite da u određenom periodu koristite resurs, ali naravno i nakon izvjesnog vremena pređete i na nešto drugo.

RSE: U samom vrhu Kombinata aluminijuma kategorički kažu da se KAP neće gasiti, ali je ipak ostalo zabilježeno da premijer Milo Đukanović, govoreći o ukupnoj situaciji u vezi Kombinata aluminijuma, tokom jednog, nedavnog intervjua, ipak nije odbacio vaš prijedlog o postepenom gašenju KAP-a?

Pajović: To što menadžment Kombinata aluminijuma kategorički tvrdi da se kombinat neće zatvarati ja bih svakako uzeo sa rezervom. Naime, menadžment Kombinata aluminijuma je privatno vlasništvo, a znamo da privredni giganti koji su u sklopu privatnoga vlasništva mogu kategorički jedino da tvrde da će raditi dok ima profita. Tada kada nema profita oni će izračunati da li se mogu nadati povraćaju eventualnih gubitaka u međuvremenu i na bazi toga i kreiraju svoju politiku, tako da mislim da je to više bilo zbog samih radnika i zbog cijelog ovog stanja koje trenutno oko Kombinata aluminijuma koje bih ja nazvao određenim pozicioniranjem u odnosu na buduće pregovore. Svjesni smo takođe da nije baš uobičajeno da kategorički tvrdite da ćete nastaviti da radite, a u isto vrijeme tražite odštetu od 300 miliona i u isto vrijeme imate jako velike gubitke. Tu se opet radi o nekim drugim temama kojima se ja konkretno ne bih bavio jer je moje polje zaštita životne sredine, a što se tiče izjave premijera Đukanovića ona jeste ohrabrujuća, ali moram podsjetiti koliko ja pamtim na javnoj sceni, a tu sam nekih sedam, osam godina, po prvi put da a priori nije odbačena neka ideja od neke nevladine organizacije i zbog toga kažem jeste ohrabrujuća, ali svakako nije ohrabrujuća u smislu da mi očekujemo da će se odmah uzeti u razmatranje i jeste ohrabrujuće sa stanovišta da i ta ideja može doći u obzir kada se bude generalno raspravljalo o budućnosti KAP-a.

  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG