Evro danas vredi 39 para manje nego u petak, kada je iznosio 94.99 dinara, najviše od početka ove godine. Centralna banka Srbije je tokom prošle sedmice u tri navrata prodala 106 miliona evra kako bi podstakla trgovanje i sprečila prevelike oscilacije kursa, a za posledinjih mesec dana je iznela na devizno tržište gotovo 300 miliona evra.
Uprkos intervencijama, u poslednjoj nedelji oktobra dinar je neprestano slabio prema evru, izgubivši 4,83 odsto vrednosti.
Sve nerealnije precenjen dinar ima katastrofalne posledice po i ovo malo srpskih izvoznika, smatraju jedni, dok drugi upozoravaju da je, iako je to tačno, centralna banka stavljena u poziciju da bude jedini borac protiv inflacije.
Neretko ekonomisti postavljaju pitanje: da li je društveno opravdano da jedna mala grupa ljudi u centralnoj banci Srbije donosi odluke o prodaji deviznih rezervi da bi se odbranio totalno nerealan devizni kurs dinara i dokle to tako može da traje. Zašto se u ime kratkoročne ideje održanja ciljane inflacije – krnje devizne rezerve kako bi se stimulisao nerealno precenjeni dinar?
Guverner Narodne banke Srbije Radomir Jelašić kaže da ne brani kurs dinara ni na jednom određenom nivou, a svoje intervencije na međubankarskom tržištu ovako opisuje:
"Narodna banka Srbije ne brani određeni nivo kursa nego svojim prodajama ublažava prevelike dnevne oscilacije i obezbeđuje nesmetano funkcionisanje deviznog tržišta."
Ekonomista Mlađan Kovačević smatra politiku nerelane apresijacije domaće valute dugoročno pogubnom:
"Ono što meni, sa ekonomske tačke gledišta, izgleda potpuno iracionalno jeste ta borba svim sredstvima kako bi se održao potpuno nerealni valutni kurs. Po računicama Narodne banke Srbije krajem juna ove godine dinar je bio za 108.8 odsto na višem nivou nego što je bio krajem 2000. godine - to je za Ginisovu knjigu rekorda. Da mi imamo ogromne količine nafte, pa da smo povećali izvoz te nafte 1000 puta, to bi se još možda i moglo razumeti, ali mi imamo ogromni spoljnotrgovinski deficit - u takvim uslovima sve nerealniji valutni kurs ima zaista katastrofalne posledice. Ovih dana sam slušao kako pište predstavnici Alfa plam-a iz Vranja, jedan od retkih neto izvoznika finalnih proizvoda koji još uvek postoji, zato što su dovedeni u veoma tešku situaciju, posebno u poslednje dve godine, jer je, opet po računici Narodne banke Srbije, realna vrednost dinara krajem juna ove godine bila za gotovo 35 odsto na višem nivou nego što je to bio slučaj krajem 2005. godine – takvi uslovi su za neto izvoznike katastrofa."
Blago jačanje dinara u odnosu na evro posledica je intervencije Narodne banke Srbije, kaže i ekonomista Danijel Cvjetičanin, ali podseća i na to da je na ovakvu priču o dinaru uticalo i povlačenje kapitala od strane inostranih banaka u Srbiji, koje se ponašaju u skladu sa interesima svojih majki. Naglašava da sada dolazi do izražaja ono o čemu su mnogi ekonomisti govorili, naime, da je prepuštanje finansijskog krvotoka u ruke stranaca na samom početku tranzicije akcija visokog rizika.
Politika kursa dinara trebalo je, smatra Cvjetičanin, da bude rešavana i ranije i drugačije, ali dodaje da onda ne bi bilo nikakvih prepreka na putu rasta inflacije. Sagovornik Radija Slobodna Evropa je svestan činjenice da ovakav kurs dinara uništava i domaći izvoz i konkurenciju srpskih proizvođača na domaćem tržištu, ali upitan ima li pravo grupa ljudi u centralnoj banci da krnji devizne rezerve zemlje kako bi održala nerealnu valutnu vrednost dinara, odgovara da je problem srpske ekonomske politike, nažalost, to što je jedino sidro za inflaciju baš u monetarnoj politici. Fiskalnu politiku su pustili da se razmahne izbornim obećanjima i da divlja:
"I niko ne kaže Tadiću da je to jedan magarac koji je obećavao stvari koje ne može da ispuni i zbog kojih smo u ogromnim teškoćama... I bez ove svetske krize bismo bili u ogromnim teškoćama. Niko ne kaže da tog magarca treba povući za uši i naučiti ga ekonomiji. Ako bi to rekli ljudi iz Narodne banke Srbije, onda bi oni, naravno, bili državni neprijatelji. Sada bi u fiskalnoj politici trebalo da se potraži malo više oslonaca, a ne u monetarnoj."
Mlađan Kovačević takođe primećuje da je zbog neobuzdane fiskalne politike Narodna banka dovedena u situaciju da se svojim monetarnim instrumentima kao usamljeni jahač bori protiv aveti inflacije, ali istovremeno podseća i upozorava:
"Za poslednjih mesec dana Narodna banka Srbije je na devizno tržište iznela gotovo 300 miliona evra. Postavlja se jedno principijelno pitanje: Da li je društveno prihvatljivo da jedna mala grupa ljudi u Narodnoj banci Srbije, vrlo skromno ekonomski obrazovanih, donosi odluke o prodaji deviznih rezervi kako bi se odbranio totalno nerealan valutni kurs i dokle to tako može? Ako svakog narednog meseca budemo trošili po 300 miliona evra, za godinu dana ćemo devizne rezerve svesti na nivo koji je kritičan."
Cvjetičanin, uprkos sličnoj dijagnozi aktuelne politike kursa dinara, ne nudi iste lekove:
"Ja ih ne branim, tačno je da je vođena idiotska politika, ali su greške napravljene mnogo ranije, a svi su se toga setili tek sada. Sada bi, bojim se, bilo najgore da se puste dizgine i da sve ode do đavola."