Dostupni linkovi

Zašto pomirenje na Balkanu teče sporo?


Grafiti u Beogradu

Međunarodna konferencija o međunacionalnom i međuetničkom pomirenju, vjerskoj toleranciji i ljudskoj bezbjednosti na Balkanu održava se danas i sjutra u Miločeru. Konferencija je okupila predstavnike vlasti i civilnog sektora, Univerziteta, te religijskih zajednica država regiona.

Svijet je na istorijskoj raskrsnici kada sve države moraju odabrati pravac ka miru i prosperitetu, a zemlje Balkana odabrati regionalnu i globalnu saradnju, te budućnost civilnog društva", rekao je bivši specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija za Balkan Jasuši Akaši:


"Sve zemlje nastale na prostoru Balkana treba da budu okrenute budućnosti civilnog društva i svim svojim građanima, a u isto vrijeme nacionalne države umrežene u globalne i regionalne saradnje. Na kraju krajeva, građani su oni koji moraju odabrati put svoje sudbine jer sada smo na istorijskoj raskrsnici na kojoj sve zemlje i velike i one manje u svijetu, treba da odaberu pravac ka miru i prosperitetu."


Premijer Milo Đukanović se u obraćanju učesnicima skupa založio sa saradnju država regiona ka zajedničkom cilju, evropskoj i evroatlantskoj budućnosti regiona:

"Sazrela je vrijeme da učinimo zajednički napor u pravcu konkretnije demokratizacije zemalja zapadnog Balkana. Upravo uslijed naših nasljeđenih podijeljenosti, specifičnih istorijskih iskustava i različitih percepcija tih iskustava dolazilo do međusobnih nerazumijevanja. Po prvi put imamo šansu da istorijski podvojene puteve balkanskih naroda pravaziđemo jedinstvenim okvirom koji se zasniva na pravima i dužnostima obavezujućim za sve države u istoj mjeri. Imamo šansu za racionalan izbor koji ne proističe iz emocija već iz razboritosti u donošenju zajedničkih političkih odluka. Svijest o zajedništvu koje nas povezuje temelji se na uvjerenju o zajedničkim ciljevima, ali i odgovornosti za njihovo realno ostvarenje. Čvrsto vjerujem u našu zajedničku evropsku i evroatlantsku budućnost što je siguran okvir za ostvarenje svih naših ciljeva, kroz jačanje dobrosusjedstva i učvršćivanje regionalne stabilnosti uz prosperitetan ekonomski razvoj i bolji društveni i lični standard naših građana."

Kao primjer da su narodi Balkana sposobni da žive zajedno, Đukanović je naveo Crnu Goru:

"Sa vjerama i nacijama i da su balkanski narodi sposobni da žive zajedno. I u najtežem periodu novije istorije, u vremenu kada su na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bješnjeli međunacionalni i međuvjerski sukobi Crna Gora je uspjela da očuva multinacionalni i multivjerski sklad i da bude ona ex jugoslovenska republika na čijoj teritoriji se nije ratovalo. U očivanju mira i uspostavljanju stabilnosti veoma važan putokaz nam je bila naša viševjekovna državna tradicija. Crna Gora je kroz istoriju pokazivala visok senzibilitet prema manjinskim narodima, na šta su joj oni uzvraćali poštovanjem i privrženošću. Ta čvrsta veza potvrđena je i na referendumu na kojem je Crna Gora obnovila nezavisnost i nakon kojeg je još snažnije zakoračila putem evropske i evroatlantske budućnosti."

Zašto pomirenje na Balkanu teče sporo, i što su glavni uzroci nedovoljne demokratizacije zemalja u regiji?

Nacionalno i međuetničko pomirenje na Balkanu još uvijek je proces u samom začetku, a uzroci su u manjku istorijske distance i višku nacionalističkih snaga koje su još uvijek na političkom kormilu u djelovima Balkana, kaže bivši visoki jugoslovenski funkcioner, danas advokat iz Prištine Azem Vlasi:

"Mi smo još u nekom procesu lečenja rana i trauma iz vrlo bliske prošlosti zato taj proces teško ide, a drugo još uvek su na pojedinim područjima bivše Jugoslavije ostale da drže vlast i vode politiku snage koje su na neki način bile povezane sa onom politikom koja je prije dvadesetak godina započela sve te nesreće i tragedije koje su nam se desile."

Zašto proces pomirenja teče tako sporo na Balkanu pitamo i profesora Evropskog centra za mir i razvoj u Beogradu, Rajka Đurića. Odgovor dobijamo kroz podsjećanje na istorijske procese koji, kaže Đurić, nijesu dotakli Balkan:

"Na žalost, ovi naši prostori nisu bili ni denacificirani, to je period devedesetih pokazao da su odmah se podigli na noge i neoustaše i neočetnici, zatim, destaljinizacija, Đilas, koji je nekada bio moj veliki prijatelj, rekao je: "Rajko, ne zaboravi, mi smo bili najbolji đaci u Staljinovij školi", i ta simbioza između naciolanizma i staljinizma nigde nije bolje ostvarena nego na prostorima bivše Jugoslavije."

Ipak, ključni problem Đurić vidi u nedostatku demokratskog kapaciteta i institucija i društva koji bi trebalo da bude zamajac promjena i pomirenja:

"Mi sada u Srbiji jedva da uspevamo da uhvatimo korak sa vremenom jer je sve što je bilo važno za demokratski život u Srbiji bilo je uništeno i naravno ubijen je premijer Đinđić koji je bio nada i za Srbiju i za ceo prostor jugoistočne Evrope."

Bosna i Hercegovina nije daleko odmakla u procesu nacionalnog i međuetničkog pomirenje, ocjenuje za naš radio profesor sarajevskog Univerziteta Vjekoslav Domjan i slikovito predstavlja stanje u svojoj zemlji kroz Erovljev paradoks:

"A to znači da ako postoji čak tri i više prijedloga na stolu u uvjetima jednostavne većine može se desiti da nijedan prijedlog ne može da dobije većinu. Naime, ako su Bošnjaci samo veliki Bošnjaci oni mogu imati 44 posto biračkog tijela, a ako su Srbi samo Srbi tridesetak posto, a ako su Hrvati samo desetak posto kako osigurati većinu da pređemmo preko 50 posto. Bošnjaci treba da budu malo manje Bošnjaci, Srbi malo manje Srbi, Hrvati malo manji, a malo više i Bosanci i Hercegovci i onda bismo imali jedan konsenzus za promjene. Međutim, svi oni više vole vrapca nacionalizma u ruci nego goluba multikulturalizma na grani jer im je lakše ostati u parlamentu, biti politički faktor ako se okreću samo svom biračkom tijelu. Niko neće da učini napor u smislu da traži jedan širi okvir u kojem bi bilo mjesta i za Srbe i za Bošnjake i za Hrvate. Na žalost, niko to ne traži u BH ili oni koji traže su jako, jako mali i neznatni, tako da nema promjena, na žalost."

Učesnici Međunarodnog skupa o nacionalnom, međuetničkom i religijskom pomirenju na Balkanu slažu se da je proces spor, ali neophodan. Azem Vlasi, Priština:

"Uprkos svemu mi moramo da nastavimo sa aktivnostima u procesu pomirenja jer ovo je maleni prostor. Balkan je tako međuzavisan, to su sve male zemlje i mali narodi koji takoreći ne mogu prosperirati bez normalizacije međusobnih odnosa, bez saradnje i bez jačanja poverenja."

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG