Današnja utakmica koja je odigrana u Tuzli privukla je brojne Tuzlake. Nije to bila bilo kakva utakmica - bila je to utakmica humanitarnog karaktera za dječiji osmijeh, a igrala se između imama Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i reprezentacije svećenika. Vesela atmosfera vladala je stadionom Tušanj, navijalo se i pjevalo. Rezultat u od 8:2 u korist imama na kraju je bio najmanje važan.
Ovim činom vjerskih službenika svi su oduševljeni. Tuzlak Zvonko Bosankić:
„Po Jevanđelju, s ljubavlju. S ljubavlju stvarno - da budemo solidarni s onima koji nemaju. U ovo vrijeme ima mnogo onih koji su ojađeni, nemoćeni i koji nemaju sredstava.“
Jedan od Tuzlaka Luka Tadić ističe da ga primjer zajedništva koji se rijetko može vidjeti danas doveo na ovu utakmicu:
„Trebali su još i prije organizovati takve susrete, bez obzira u koje svrhe se korstile - da narod shvati da nema razlike između bilo koje vjere, da smo svi isti i da svako na svoj način treba da vjeruje i da se Bogu moli. I ne gleda drugu naciju drugačije nego svoju naciju. Poštivajući svoju vjeru, poštuješ i drugu. Mislim, mnogo je vremena prošlo da se ovakve situacije nisu pojavile.“
Uzbuđene igrače kroz igru je samo vodila jedna misao, a to je da nakon utakmice ugledaju onaj dječiji osmijeh zbog kojeg su i odigravali utakmicu.
Reprezentativac don Luka Tunjić prije utakmice je bio dosta optimističan kada je rezultat u pitanju:
„Sport je takav da čovjek uvijek voli pobijediti. Počne se igrati sa nekakvom rezervom nekakvog igranja, odnosno nadigravanja, a na kraju ta želja svakoga, koja je ljudska, za pobjedom i dovede do toga. Pa ja koliko pratim nas, mislim da bismo mi trebali dobiti.“
Reprezentativac don Šimo Maršić:
„Mislim da su humanitarne akcije mjesto gdje se možemo povezati, gdje možemo biti jedno, pokazati da su nam oni ljudi koji su u potrebi važni bez obzira na naše religijsko uvjerenje. Svaka vjera to i naučava. Katolička vjera svakako govori o potrebi pomoći bližnjemu koji je u potrebi.“
U vremenu u kojem nas je okupiralo samo materijalno i tempo života je postao veoma brz, neophodno je obratiti pozornost na svoga susjeda ističe imam Almir Džinić:
„U našoj bližoj i daljoj okolini postoje ljudi kojima je zbilja naša pomoć potrebna i na tu stvar nikako ne smijemo zažmiriti nego moramo gledati. Naša ljudska obaveza je prvenstveno da tim ljudima pomognemo na bilo koji način - lijepom riječju, a i svojim materijalnim davanjima i dobrovoljnim prilozima.“
Samir Avdić, odgajatelj u Dom za nezbrinutu djecu:
„Da sad ne idem u politiku, ali eto, zamolio bih svakog ko može da pomogne bilo kome, ne samo ovoj djeci nego ima još djece kojima je potrebna pomoć i koja se van ovih institucija. Pogledajte samo po ulicama šta se događa, tako da mislim da bi mogao svako svojim malim doprinosom pomoći da riješimo da ova djeca imaju bolju egzistenciju i bolju budućnost.“
Nakon utakmice koja je igrana samo s jednim ciljem - da se vidi dječiji osmijeh, bez taj osmijeh se zaista i vidio. Dječak Arnel Alijagić:
„Želim sve najbolje i hvala im što su nas pozvali da gledamo ovu utakmicu i što su se sjetili nas.“
Jedinstvena poruka s današnje utakmice poslana je cijeloj javnosti. Djeca ne smiju biti sama, ona trebaju našu pažnju i našu dragost. Osmijeh djetetu nitko ne smije uskratiti.
