Privatizacija KAP-a otkriva ekološku katastrofu

Konstantnim pogoršavanjem odnosa, na relaciji Vlada Crne Gore – Kombinat aluminijuma Podgorica, otkriva se sve više problema kupoprodajnog aranžmana sa sadašnjim vlasnikom KAP-a, Centralnoevropskom aluminijumskom kompanijom, ruskog tajkuna Olega Deripaske.

Iako je, već duže vrijeme bilo jasno da se Kombinat suočava sa velikim problemima, tek je nedavno objavljeno da je CEAK tužio Vladu, zahtijevajući odštetu od 300 miliona eura. Rusi tvrde da su pri kupovini bili obmanuti u vezi vrijednosti imovine KAP-a. Oni traže od državnih organa Crne Gore i više od 100 miliona eura, za potrebe zaštite životne sredine, jer tvrde da je te obaveze ugovorom preuzeo prodavac, odnosno Vlada, a da ih nije ih ispunio.

Deripaskina kompanija je angažovala kompaniju Enviromental Resources Management, koja je specijalizovana za analizu životne sredine.U ERM-ovom izvještaju - o ukupnoj vrijednosti obaveza koje je crnogorska Vlada u skladu sa kupoprodajnim ugovorom trebalo da ispuni, a nije, prema pisanju dnevnika "Vijesti", - kaže se da je površina u KAP-u gdje se drže PBC ulja i oprema otvorena i da se površinska voda ispušta na otvoreno zemljište. Pored toga, CEAC tvrdi da su podzemne vode veoma zagađene.

Prije kupovine privatizacije i tokom samog procesa kupoprodaje četiri nevladine organizacije MANS, Most, Centar za zaštitu ptica i Grin Houm su upozoravali na štetan uticaj Kombinata i rješenja zaštite životne sredine koja su po njihovoj procjeni bila veoma loša, te da monitoring ukazuje da KAP-ove aktivnosti glavni uticaj imaju na kvalitet podzemnih voda.

Darko Pajović, direktor Green Home-a:

"Izvještaj o opštem stanju zagađenosti životne sredine KAP-a su, ustvari, samo potvrda svega onoga što su govorile, radile i pričale nevladine organizacije, ali na žalost, tada nijesmo imali podršku nadležnih jer smo bili optuživani za ometanje samog procesa privatizacije za proizvoljnost u iznošenju podataka i onako nam se kačila etiketa laičke, a ne nikako stručne javnosti. Nadam se da su danas nadležni dobili jako stručne analize i te analize su vrlo alarmantne. Ponoviću ono što sam ponovio prije nekoliko godina u procesu privatizacije da nije samo u pitanju KAP."

I Siniša Stevović, pored upozorenja u vezi Kombinata aluminijuma, upozorava da postoje i druge crne ekološke tačke.

"Mislim da je najvažnija stvar koju očigledno mnogi pokušavaju da prenebregnu to što su ekstremni uticaju na ljude i biljni i životinjski svijet i ukupno na ekosistem veliki i dugoročno nas mogu mnogo više koštati nego što je ulaganje u zaštitu. Kompletna teška industrija u Crnoj Gori počiva na potpuno prevaziđenoj tehnologiji i to je dodatno opterećenje na ukupnu održivost."

Direktor Green Home-a, Darko Pajović je odgovorio na pitanje: da li je izlivanjem otpadnih voda iz KAP-a, ugrožena voda za piće.

"Apsolutno. Ugrožena je. Mora biti ugrožena i voda za piće, i moraju biti ugrožene i podzemne vode. Podsjetiću vas, još devedesetih godina u izvještaju o kvalitetu voda i podzemnih voda, ali isto tako i samoga zemljišta konstatovana su alarmantna stanja. To bukvalno nije moglo za deset godina samo od sebe da nestane, pogotovo što smo imali još dodatno zagađivanje i zbog ulaganja u zaštitu životne sredine."

Stepen ugroženosti životne sredine u okolini Kombinata aluminijuma, koji se nalazi svega desetak minuta vožnje od centra Podgorice, možda najbolje ilustruje arhivski snimak Radija Slobodna Evriopa u kome govore mještana sela Botun u neposrednoj blizini KAP-a.

"Kada dune svjereni vjetar, to je kao pustinjska prašina kada se digne sa dine, trideset metara ne mogu ništa da vidim."

"Sjeverni vjetar sa bazena to je grozno, osobito ova strana koja je tamo pri Botunu to je stvarno grozno i taj bazen se isuši i onda kada je sjeverni vjetar to nosi dolje, a kada je južni vraća nama."

"Pogotovo voda je zagađena, a čim je zagađena zabranjeno je navodnjavanje i tu ekonomskog interesa čovjek nema bilo što da proizvodi. To što se proizvodi uglavnom mi to trošimo i teško ga je plarirat.Uspeče se ta radija koja sve to na neki način preradi hemijski, a vino niko ne slijeva i niko ga ne pije odavde."

Anu Mišurović, direktora Centra za ekotoksikološka istraživanja, nije bilo moguće kontaktirati, kao ni relevantnog sagovornika u Ministarstvu turizma i zaštite životne sredine.