Ivo Pukanić je u Srbiji postao poznat 2001. godine kada je u Nacionalu otvorio tzv. duvansku aferu i povezao, u seriji tekstova, tadašnjeg premijera Srbije Zorana Djinđića sa nizom ličnosti koje se i danas dovode u vezu sa švercom cigareta, kako sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem (protiv koga se u Srbiji trenutno vodi sudski postupak), tako i Subotića sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem. Ti tekstovi su u Srbiji odjeknuli kao bomba, priseća se Božo Prelević, advokat i nekadašnji koministar policije nakon demokratskih promena u Srbiji:
“Mislim da je to plasirano smišljeno, kao i svaka vest, tako što je u suštini sadržala neke istinite podatke, a onda je deo toga verovatno filovan kako je naručiocu odgovaralo. Pošto cela ta priča oko duvanske mafije nije do kraja istražena, meni je dosta teško bilo da razumem šta je od toga u stvarnosti istina, a šta je plasirana nejasnoća, ali je bilo potpuno jasno da je to sve i osmišljeno u nameri da se pogodi premijer Đinđić.”
Nacional je prenosio nepoznatog stranog diplomatu po kome Subotić i Djinđić zajedno rade na izgradnji fabrike duvana u Kragujevcu, u partnerstvu sa multinacionalnom kompanijom "British American Tobacco" (BAT), da je Subotić navodno najveći kupac BAT-a, a da bi gradnja fabrike služila za pranje njegovog prljavog novca. Djinđić je u tom poslu, kao, bio zadužen za "političku potporu". Đinđićev odgovor je bio da su određeni ljudi iz Hrvatske zbog Tvornice duhana Rovinj "direktno" umešani u optužbe na njegov račun da se bavi švercom cigareta. Pojedini mediji u Beogradu danas navode da se ispostavilo da je to bila obična kampanja čiji je cilj bio da se spreči namera duvanske industrije BAT da izgradi fabriku cigareta u Srbiji.
S obzirom da među kontoverze Iva Pukanića spada i povezanost sa ljudima iz organizovanog kriminala, pre svega Hrvojem Petračom, koji je finansirao njegov list Nacional, jedno od pitanja je i da li se Pukanićevo ubistvo može dovesti u vezu sa mrežom organizovanog kriminala u regionu. Novinar lista Vreme i poznavalac sveta kriminala Miloš Vasić kaže da postoji veoma široka i dobro plasirana ekipa balkanske mafije:
“Ispostavilo se da su Milorad Ulemek Legija preko Boška Jovića i ekipe odatle, preko Matekovića, preko izvesnih hrvatskih umetnika tog tipa sve do Hrvoja Petrača, bili povezani i uvezani, onako samo kako to ide kad imamo posla sa pošiljkama stotina i stotina kilograma heroina preko granice i tako dalje. Mi znamo da su povezani hrvatski organizovani kriminal, bosanski i to je zanimljivo bugarski, ali još nismo, osim tog slučaja Ivice Matekovića i veze sa JSO, našli, niti ima u policijskoj i sudskoj praksi dokaza za saradnju hrvatskog i srpskog organizovanog kriminala. Ali, postoje vrlo jasni dokazi za saradnju na primer Bugara i Hrvata. Treba nekog ubiti, dođe ekipa iz Hrvatske obavi posao u Bugarskoj, vrati se natrag i obrnuto.”
I advokat Božo Prelević iako ne isključuje mnoge mogućnosti ipak misli da je Pukanićevo ubistvo uzrokovano nečim što se dešava u samoj Hrvatskoj:
“Ja mislim da se u Hrvatskoj trenutno dešava razračunavanje između nekakvih klanova i da je Ivo Puianić u tom smislu prirodna žrtva svega toga. Ali do trenutka dok ne utvrde ko je ubica ne može se isključiti da bi naručilac toga mogao biti i neko drugi.”
Likvidacija vlasnika Nacionala još jedno je u nizu ubistava ili pokušaja ubistava novinara u poslednjoj deceniji u regionu. Može li se praviti neka paralela između ubistava Slavka Ćuruvije, vlasnika Nedeljnog telegrafa i Evropljanina, Duška Jovanovića, urednika crnogorskog Dana ili pokušaja ubistva Željka Kopanje, direktora Nezavisnih banjalučkih novina sa poslednjim ubistvom Iva Pukanića - pitamo beogradskog novinara Dragana Bujoševića:
“Ne znam mnogo detaljno svaki od tih slučajeva, međutim, očigledno da nije bila ista priroda njihovih veza sa vlastima, sa opozicijom, i sa onim što se zove organizovani kriminal, i tu se onda verovatno traže motivi za likvidaciju. Očigledno da je Ivo Pukanić imao mnoge veze i sa vlašću u Hrvatskoj, i sa opozicijom u Hrvatskoj, i da je imao mnogo veze sa nečim što je organizovana mafija, i da je svoje novine koristio ponekad da bi za nečije tuđe interese vodio neku vrstu propagande. Ali šta god da je Pukanić radio, pisao, govorio, s kim god da se družio, to naravno ne može da bude opravdanje da bude ubijen.”
* * * * *
Ime hrvatskog novinara Iva Pukanića bilo je dobro poznato i crnogorskoj javnosti. Pukanić je, naime 2001. nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u svom nedjeljniku "Nacional", pokrenuo poznatu duvansku aferu i objavio niz intrigantnih i kontroverznih tekstvoa o navodnoj balkanskoj duvanskoj mafiji sa kojom je povezao mnoga zvučna imena iz svijeta kriminala, biznisa i politike. Posebno poglavlje ovog feljtona posvećeno je navodnim crnogorskim učesnicima šverca duvana, a kao jedna od ključnih karika označen je i crnogorski premijer Milo Đukanović, koji od početka oštro demantuje bilo kakvu povezanost sa tim poslom. U tim tekstovima iznijete su i teške optužbe protiv Zorana Đinđića, ubijenog srpskog premijera, dok je za balkanskog bosa u duvanskom poslu označen Stanko Subotić Cane, koji i danas sarađuje sa crnogorskim vlastima.
Te tekstove za koje je crnogorska vlast tvrdila da dolaze iz obaviještajnih krugova, anticrnogorskim političkim ambicijama integralno je prenosio podgorički "Dan" koji se našao na meti brojnih tužbi. Urednik "Dana" Mladen Milutinović:
"Svakako da je za sve nas veoma šokantno djelovala informacija da je ubijen glavni urednik "Nacional"-a, obzirom da je "Dan" zaista puno tekstova prenio i iz "Nacionala", kada je bilo riječi o tekstovima vezanim za duvansku mafiju i tako dalje, jer su nakon toga doživjeli veliki broj tužbi, počevši od premijera. Poslije toga su se dešavale tragične stvari. Na "Dan" je bilo puno, puno ataka, poslije toga se desila tragedija, nama je ubijen glavni i odgovorni urednik i direktor Duško Jovanović. Ako čovjek sve to izanalizira, na kraju ubistvo direktora i vlasnika "Nacionala" ne može da se otme utisku da ta mafijaška hobotnica opet diže glavu, da je ovdje na potezu ponovo država. Vidjećemo šta će da uradi hrvatska država u ovom slučaju. Ova naša nije se mnogo proslavila kada je u pitanju rasvjetljavanje ubistva Duška Jovanovića, ali sada da vidimo šta će da urade naši susjedi koji tu sada takođe na sličan način pogođeni jednom takvom tragedijom."
Mnogi akteri afere "Nacional" likvidirani su na brutalan način. Nedugo nakon objavljivanja afere ubijen je kontroverzni podgorički biznismen Blagota Baja Sekulić, a kasnije i njegov rođak Ratko Đokić. Sekulić i Đokić su u "Nacional"-ovim tekstovima pominjani kao povezani članovi duvanskog podzemlja. Motiv nikada nije otkriven, ali je na pragu redakcije podgoričkog "Dana" 2004. ubijen i urednik tog lista Duško Jovanović. Taj zločin nije do kraja rasvijetljen!
* * * * *
Vijest o ubistvu predsjednika Uprave NCL grupe Ive Pukanić, te direktora marketinga Nike Franjića u BiH dočekana je s dozom šoka, ali ne i po nepoznatom scenariju. Naime, sličan potpis na ubistva već je viđen. Vlasnik i urednik banjalučkog lista Nezavisne novine Željko Kopanja preživio je prije devet godina atentat bombom podmetnutom pod njegov automobil. S obzirom na status medija u Hrvatskoj, Pukanićevo ubistvo, prema Kopanjinom mišljenju, ima jasnu poruku:
„U Republici Hrvatskoj drugačije je stanje nego u BiH zato što je novinarska profesija mnogo značajnija u Hrvatskoj nego u BiH i mediji u Hrvatskoj imaju daleko značajniji uticaj na javno mnijenje i politička kretanja nego mediji u BiH. To jeste poruka hrvatskoj državi da je mafija ojačala i da je to klasični čin terorizma. Koji su motivi, to ne znamo, ali, nažalost, Ivo Pukanić nije više među živim. Ta tragedija je i mene šokirala i, gledajući one snimke sinoć razvaljenog automobila, sam frustriran i pomalo rezigniran jer ista sudbina je ’99. godine mogla i mene zadesiti.“
Na osnovu vlastitog iskustva i slučaja na kome su radile najveće svjetske agencije, od američkog FBI-a do britanskog Scotland Yarda, Kopanja nije optimista da će se ubica Ive Pukanića uskoro otkriti:
„Bojim se kad je slučaj gospodina Ive Pukanića da i tu neće biti rezultata i da ćemo dugo, možda desetke godina čekati da dođe do prave istine, da se otkrije atentator na Ivu Pukanića i njegovog saradnika iz marektinga jer bojim se da je to - i sve što se dešava sa mladom Ivanom Hodak koja je ubijena da je dvije sedmice prije - jedan lanac koji će još potrajati i da će likvidacija u Zagrebu biti još više.“
Atentat na Ivu Pukanića strašna je vijest za sve novinare u regionu jer postoji opasnost da se time šalje signal o načinu budućeg obračuna sa ljudima koji se bave temama o kojima je i Pukanić pisao, kaže glavni urednik magazina Slobodna Bosna Senad Avdić:
„Mislim da bi ovakav rasplet i ovakav krvavi zločin nad Pukanićem u Zagrebu mogao ohrabiriti i neke naše ovdje bosanske mafijaške krugove i krugove iz podzemlja kriminalnog i političkog da pokušaju da taj scenarij apliciraju i na BiH. Dakle, ja ne isključujem takvu mogućnost, pošto i mi u BiH novinari manje-više svjedočimo o istim procesima i imamo otprilike slučan dijapazon tema kao što imaju kolege u Hrvatskoj, kao što je imao pokojni kolega Pukanić, ili prije tri, četiri mjeseca kolega Dragan Miljuš iz zagrebačkog Jutarnjeg lista koji je zamalo izbjegao smrt kada je premlaćen ispred svog stana.“
Avdić napominje kako se prostor kriminalnog djelovanja odavno ne može svesti na granice zemalja bivše Jugoslavije, već da se radi o dobro uvezanim grupama, te upozorio na potrebu za adekvatnom pripremom i saradnjom:
„I mislim da je zadatak ozbiljne i odgovorne vlasti da jednostavno promijeni taj ambijent, a ambijent je po novinare i po njihov rad ovdje užasno nepovoljan, dakle da svaka budala, bilo da je riječ o političaru ili kriminalcu ili ’uglednom’ tajkunu, može sebi priuštiti da se nekažnjeno, na grub, primitivan način obračunava sa novinarima i novinarskom profesijom. Mali je korak, kao što vidimo, od prijetnji i verbalnog nasilja pa do ovako krvavih, tragičnih epiloga. Mediji u BiH nemaju iluziju da nije na djelu regionalni organizirani kriminal, prema tome i ta vrsta zaštite i ta vrsta prevencije mislim da bi morala biti sastavni dio djelovanja policija i bezbjedonosno-obavještajnih službi u cijeloj regiji.“
Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović sinoć je, nakon saznanja o eksploziji, od Granične policije BiH zatražio pojačan nadzor i kontrolu granica, te Obavještajno-sigurnosnoj agenciji naložio da ponudi pomoć i usluge kolegama iz Hrvatske. Borba protiv kriminala ne poznaje granice, a one su još uvijek porozne, kaže Sadović:
„Poznato je koliko dugu granicu ima BiH - preko 1.000 kilometara, sa Republikom Hrvatskom i, naravno, sa Republikom Srbijom i Crnom Gorom, i da se te granice mogu prelaziti čak i sa ličnim kartama, a da postoje i mjesta za ilegalan prelazak granice. I ne bi bilo prvi put da zlikovci, kriminalci koji su načinili neko kriminalno djelo bijeg od pravde potraže u nekoj drugoj državi. Ali BiH ima dosta policijskih agencija i, bez obzira na te rascjepkane nadležnosti, mi smo spremni na zahtjev Republike Hrvatske da podijelimo sva obavještajna saznanja i da sve policijske podatke koje imamo podijelimo s njima.“
Gostujući na skupu Udruženja šefova policije jugoistočne Europe, pomoć hrvatskim organima ponuđena je i iz Federacije BiH. Robert Cvrtak, glasnogovornik federalne Uprave policije:
„Direktor je odmah nakon događaja stavio na raspolaganje kapacitete federalne Uprave policije da u slučaju pomoći ili nekih drugih informacija pomognemo kolegama u Hrvatskoj.“
Surovo ubistvo u centru Zagreba poruka je i bh. agencijama da povećaju oprez s obzirom da bombaški napadi nisu strana pojava ni u BiH. Podsjetimo: nedavno je u Trgovačkom centru FIS u Vitezu od podmetnute eksplozivne naprave jedno lice smrtno stradalo, dok je jedno zadobilo teške povrede.
