Dostupni linkovi

Kad monopolisti "štite" potrošače...


Shopping mall Delta City, Miroslava Miškovića
Shopping mall Delta City, Miroslava Miškovića

Srbija će od iduće godine, jednostranom primenom Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom, početi postepeno da snižava i ukida carine na uvoz sa Zapada, čime će ta roba postati mnogo jeftinija domaćim potrošačima, ali će predstavljati i veliku konkurenciju lokalnoj privredi. I kao i obično na ovim prostorima – jedni odluku pozdravljaju, drugi kritikuju i zapomažu.

Kolika je, zapravo, konkurentnost srpske privrede? Kad je u pitanju domaće tržište, na to pitanje ne može se uopšte ni odgovoriti jer na tržištu Srbije konkurencije i nema. Zemlja je na samom začelju – naime, na 113. mestu u svetu – po stepenu zaštite konkurencije.


Zašto na srpskom tržištu nema velikih inostranih trgovinskih lanaca – Tesca, Lidla, Plusa, Alberta i drugih, čiji je asortiman proizvoda veći, a cene niže nego u trgovinskom carstvu najvećeg domaćeg tajkuna Miškovića? Monopolisti proizvođači i trgovci nameću domaćim potrošačima cene po maržama koje sami izaberu. Ne čudi onda što isti ti proizvodi, srpski, u susednim zemljama – Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, recimo – koštaju čak i 30-40 odsto manje nego u Srbiji. Ko to i zašto sprečava dolazak inostrane konkurencije u potrošačku korpu građana Srbije? Ekonomski analitičar Mijat Lakićević:


"Još uvek loš imidž Srbije, pošto te velike kompanije sve to gledaju onako iz daleka one nemaju prave informacije. Dakle, ovde je situacija znatno bolja od samog imidža Srbije, ali te velike kompanije ne šalju direktno svoje ljude da se raspitaju o stvarnim uslovima i situaciji ovde već sve to posmatraju iz daljine, a kada vide sve te probleme njima se ni ne dolazi. A, i kada dođu ovde ih čeka puno administrativnih problema koji ih koče u započinjanju posla. Potrebno je sijaset nekih dozvola, mnogo podmićivanja i otprilike godinu dana za otpočinjanje nekog posla, pa te firme zbog toga ne dolaze."


Vlast u Beogradu gromoglasno je nedavno obećala obračun sa zastarelim propisima koji koče dolazak inostranih investitora u Srbiju označivši tu akciju dramatičnim geslom "giljotina propisa".


Srbija je sada na neslavnom 131. mestu po zaštiti konkurencije, ali je ministar trgovine i usluga Slobodan Milosavljević najavio da će Vlada do kraja novembra usvojiti Zakon o zaštiti konkurencije. Novina tog zakona je u tome što će Antimonopolska komisija imati pravo ne samo da upire prst na monopoliste nego i da im izriče sankcije.


Srpska vlada 1. januara iduće godine počeće i primenu Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom, kako bi skratila period između primene sporazuma i sticanja statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Carine na uvoz evropske robe, u zavisnosti od grupe proizvoda, biće tako smanjivane, u toku narednih tri, pet i šest godina. Na industrijske artikle nakon ovog perioda biće potpuno ukinute, dok će na određene poljoprivredne proizvode ostati na nivou od 20 do čak 80 odsto sadašnjih.


Jesu li srpska preduzeća spremna da dočekaju konkurenciju jeftinijih i kvalitetnijih proizvoda sa zapada? Treba li ona koja nisu spremna i dalje maziti i paziti ili ih baciti u vatru – pa kom opanci, kom obojci?


Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja, nema razumevanja za one koji zapomažu da domaća proizvodnja nije spremna da izdrži konkurenciju jeftinijih proizvoda sa Zapada jer je to logika onih koji nikada neće ni biti spremni za ulazak u Evropsku uniju:


"Na putu ulaska u Evropsku uniju moraju se i simetrično oboriti sopstvene carine na uvoz Evropske unije. Tu je interes domaćih uvoznika i izvoznika, s jedne strane, i građana kao potrošača s druge strane, suprotan. Građani kao potrošači, naravno, gube jer imamo više carine na automobile nego neke druge zemlje - zato što imamo jednu neuspešnu domaću fabriku. Za građane bi bilo dobro da i mi, kao i ostali svet, smanjimo carine na automobile, tehničku robu itd. To je baš ono što se ovih dana događa sa jednostranom primenom tog sporazuma. Postoji i druga grupa koja traži ukidanje i smanjenje carina na uvoz i služi kako bi se neko naterao da postane konkurentan inostranom proizvođaču. Kada već imamo stalni rast uvoza i opadanje izvoza, morali bismo ukupno računati kako konačno moramo postati konkurentni – da više ne štitimo domaću proizvodnju od uvoza nego da je ili napustimo ili osposobimo da bude konkurentna drugim proizvođačima i na domaćem i na stranom tržištu."


I Mijat Lakićević ima sličan stav. On čak smatra da je domaća privreda spremnija za inostranu konkurenciju nego što se obično misli:


"Poznajem neke ljude koji vode mala i srednja preduzeća, oni su vrlo sposobni, efikasni i konkurentni. Mislim da je njima zapravo više smetala zatvorenost privrede, koja je do sada postojala, i monopolska struktura, odnosno postojanje velikog broja monopola i raznih teškoća u proceduri poslovanja. Mislim da će ovo za njih biti dobro jer će otvoriti tržište i za stranu robu, što može biti problem, pre svega, za velike domaće monopoliste, ali za male efikasne firme neće. Generalno može dovesti i do toga da se pojača interes stranog kapitala, odnosno da počnu da dolaze strana preduzeća koja bi u ovim lakšim uslovima pronalazila partnere u malim i srednjim preduzećima."
XS
SM
MD
LG