Dostupni linkovi

Danas je svjetski Dan borbe protiv siromaštva. Crna Gora je svoju borbu protiv siromaštva počela još prije pet godina usvajanjem Strategije o smanjenju siromaštva, ali je dokument ostao samo mrtvo slovo na papiru. Pouzdanih podataka o dimenzijama sirimaštva u Crnoj Gori nema, a stručnjaci na osnovu subjektivnih opažanja ocjenjuju da nije postignut naročit napredak u iskorjenjivanju ove pojave.

Vlada Crne Gore je prije nekoliko godina počela da radi na Strategiji razvoja Crne Gore i smanjenja siromaštva, međutim, taj projekat je obustavljen jer se nije radilo na razvoju sistema monitoringa i evaluacije, rekla je za naš program Mirjana Kuljak, profesor podgoričkog Ekonomskog fakulteta koja uslijed toga kaže da bilo kakva priča o dimenzijama siromaštva u Crnoj Gori ne može biti zasnovana na podacima. Zabrinjavajuće je i to što Vlada ne radi na toj strategiji, već to ignoriše kao problem, tako da se situacija može procjenjivati samo na osnovu subjektivnih opažanja, kaže Mirjana Kuljak:

"Moja procjena, golim okom, je da se siromaštvo u Crnoj Gori još uvijek povećava. Na ulici ćete vidjeti možda više džipova, više ljudi koji imaju ta materijalna bogatstva, međutim, oni ljudi koje ne možete da vidite na ulici, koji nemaju para da izađu u Delta city, koji nemaju para da idu do mora i koji su u nekim krajevima Crne Gore koji su manje razvijeni, prevashodno mislim na sjever, ti ljudi nijesu vidljivi, ali ti ljudi postoje i mislim da su ti ljudi, sve ih vidimo golim okom kada izađete na ulicu, ali ako zađete u te krajeve i vidite te ljudi srešćete ih samo u određenim situacijama, a na određenim mjestiam ne, onda je moj osjećaj i moja procjena da je ta situacija pogoršana u smislu povećanja jaza između malog broja jako bogatih i velikog broja jako siromašnih."

Reformsko krilo Sindikata nema podatke o broju siromašnih, ali generalni sekretar Srđa Keković smatra da koliko Vlada više tvrdi da je standard povećan toliko građani loše žive. Keković je "Vijestima" rekao da svoje tvrdnje zasniva na uporednim podacima o kupovnoj moći građana koje je sindikat radio za period od 2000. do 2007. godine, a koji govore da se kupovna moć značajno smanjila. U Savezu sindikata nijesu zadovoljni trenutnim matarijalnim statusom radnika. Portparol Sindikata Zoran Đurišić kaže da se mora konstatovati da je siromaštvo prisutno u značajnoj mjeri, ali da sindikat svojim akcijama nastoji da takvo stanje popravi. Đurišić navodi akcije, nadoknade takozvane žrtvama tranzicije, građenje stanova solidarnosti i incijativu da se minimalna cijena zamijeni minimalnom zaradom koja za početak ne bi bila ispod 200 eura:

"Mi smo svjesni toga da u Crnoj Gori postoji deset do dvanaest procenata stanovništva koje je ispod granica siromaštva, naš sindikalni doprinos tog borbi protiv sirmoaštva je u povećanju zarada. To će biti prioritet i u narednom periodu kada smo na neki način obeštetili žrtve tranzicije to je naš prioritetni zadatak podići plate. Svakodnevn u kolektivima, u opštinama boriti se za potpisivanje što kvalitetnijih kolektivnih ugovora, potpisivanje granskih ugovora i za potpisivanje pojedinačnih ugovora."

Profesor podgoričkog Ekonomskog fakulteta Mirjana Kuljak je odgovorila na pitanje da li je u Crnoj Gori bar počelo formiranje ozbiljnije srednje klase:

"Ne. Jer srednja klasa je u suštini klasa koja svoju egzistenciju bazira na svom radu, ne na pripadnosti nekoj od grupa po drugom kriterijumu, samo na svom radu, a ta klasa u Crnoj Gori je jako, jako mala zbog toga što kada pogledamo pokazatelje o rastu produktivnosti, zaposlenosti, otvaranju novih firmi, društvenog bruto dohotka onda vidimo da ta srednja klasa nema za šta da se uhvati. Kada vidite da najveći broj zaposlenih je u državnoj administraciji onda po tom mentalitetu kakav je ovdje u Crnoj Gori onda su oni praktično vezani za ono što je vlast, tako da ne možemo govoriti da oni predstavljaju srednju klasu jer nijesu slobodni ljudi, ne žive od svog rada, nego od poslušništva."


„Iz ugla gradskih kontejnera“

Oko 18 odsto stanovništva sjevernog regiona je siromašno, a oko 50 odsto svih siromašnih u Crnoj Gori živi u tom regionu, pokazala je ne tako davno jedna studija o tome. Pokušali smo da saznamo što je siromaštvo u Bijelom Polju?

Vojnovići iz Bijelog Polja ne znaju da li svaki treći ili svaki deseti građanin Crne Gore spada u kategoriju siromašnih ljudi. Oni su penzioneri i zahvaljujući tome ne znaju ni što je glad. Znaju što je siromaštvo i definišu ga na svoj način. To ja kada unucima ne mogu kupiti ništa za rođendan, kažu:

"Što je siromaštvo? Siromaštvo je što unucima ne mogu ništa da priuštim. Ja imam šestoro unučadi, idu rođendani. Makar od rođendana treba bar nešto da im učinimo, a ni ja nijesam dobrog zdravlja i muž. Ne znamo ni đe je banja, đe je more ni ništa, a što se tiče gladnoće mi nijesmo gladi, mi smo zadovoljni ovo što imamo da jedemo, skromno, ne dugujemo nikom ništa".

Vojnović: Od penzije do penzije. Tako da uglavnom ’ljeba jedemo, a drugo, bogomi, sve nam je uskraćeno: i banja, a plaćam i ljekarske preglede.

RSE: Statistika zvanična kaže da vi nijeste siromašni, nego srednji stalež.

Vojnović: Ja ne kažem da sam gladan. Ja nijesam gladan. Ja ’ljeba moram kupovat.

„Iz ugla gradskih kontejnera“, kažu komunalci, jedan broj ljudi nema ni za hranu. U kontejnerima pronalaze ono što neko baci. Sramota je biti siromašan, pa je i izgovor najčešće da se tom hranom iz smeća hrani živina:

"Ima i' siromaha dosta po smeću. Pošto ima naroda da kupi da jede, onih socijalaca i ponekih ljudi siromaha. Pravija siroma', vidi se to ponekad kada kupe i nose da jedu iz konjtanjera da bi preživjeli."

RSE: Koliko smo danas siromašniji nego prije dvadeset, trideset godina?

Ranik komunalnog preduzeća: E, koliko smo siromašni? To je veliki broj. Firme rasturene, ne radi niko ništa. Mnogo je tija u svijetu i gladnija i svega siromaha. Mnogo je i tog naroda.

Nekada nije bilo tako, tvrde Ilinka i Bogić Vojnović, srednji stalež crnogorskog društva, takoreći:

Bogić: Da ste mi ’88. ili ’89. godine rekli da ću ovo dočekat, ja sam mislio da će mi i đeca i ja da živimo sve bolje i bolje, da ćemo da imamo neku bolju budućnost, da ja mogu da odem kao čovjek, kao penzioner i kao bolestan čovjek i da se liječim, da mi država priušti da se liječim, da ja mogu da odem kod prijatelja, kod kuma, kod druga. Ranije sam mogao sa mojom platom. Plaćamo sam privatan stan i mogao sam odem kod prijatelja sa punim cegerom darova i prijatelj kod mene još i više da donosi, a sada ne mogu unučetu da kupim kesu bombona.

Ilinka: Sada svud se obrukam, iskreno vi kažem. Kada mi moramo godišnje da podignemo kredite da bi kupili drva, da ne možemo za godinu dana od naše penzije da sastavimo.

  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG