Dostupni linkovi

Ekonomske posledice diplomatskog spora


Beograd
Beograd

Da li će se zategnuti diplomatski odnosi Beograda i Podgorice pre svega, a zatim i Beograda i Skoplja, posle proterivanja ambasadora dve susuedne zemlje koje su priznale Kosovo, preneti i na druge segmente međusobnih odnosa? Da li je realno da ekonomska i druga saradnja Srbije i Crne Gore bude nastavljena kao da se na diplomatskom planu ne događa ništa?

Da li i najvatrenije patriote u Srbiji, koji se ovih dana utrkuju u izlivima mržnje, mogu da pomisle da će, na primer, biznismen Miroslav Mišković iz patriotskih pobuda zatvoriti dveri svog 60 miliona vrednog Delta sitija u Podgorici, koji je samo pre neki dan otvoren uz prisustvo i premijera Srbije i političkog vrha Crne Gore:

"Na kraju, želim da zamolim gospodina Đukanovića i vladu Crne Gore da naprave konferenciju za otvorenost regiona prema investitorima."

Šareni balončići iz prvog šoping mola u glavnom gradu Crne Gore se možda još nisu izduvali, dobrosusedska idila jeste, vrlo brzo. Ipak, ekonomisti kažu da je mnogo realnije da će, za razliku od '90-ih kada novo-biznismeni još nisu zgrnuli pare, Miškovićev interes slediti političari, nego da će privatni kapital slediti ljute političare. Nakon najnovijih događaja, neočekivano bi se reči kontroverznog biznismena na otvaranju velike prodavnice u Podgorici, da će tužiti Briselu one koji sprečavaju slobodno kretanje kapitala, mogle odnositi na autorove sunarodnike:

"I ne samo predložiti Evropskoj uniji da one zemlje regiona, koje na bilo koji način koče investitore, budu na neki način sankcionisane kroz sporije pridruživanje evropskim integracijama."

Ipak, kako kaže ekonomski novinar Miša Brkić, sva je prilika da privrede dve zemlje neće trpeti zbog političke svađe, ne zbog toga što političari imaju dobru volju da to ne prenose na drugi teren, već iz drugih razloga:

"Pre dve godine Srbija je, srećom, potpisala sporazum o zoni slobodne trgovine, poznatiji kao CEFTA, sa zemljama u regionu i taj sporazum je zapravo najveća brana Srbije od svih političara kojima sa vremena na vreme dune da se svađaju sa nekim od suseda zbog njihovih odluka."

Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog Miškovića i zbog CEFTA, može se verovati rečima premijera Vlade Srbije Mirka Cvetkovića koji uverava preko medija da se saradnja na svim drugim poljima sa državama regiona nastavlja, a da su mere protiv Crne Gore i Makedonije preduzete samo na diplomatskoj ravni. Zapravo, ovde je reč o Crnoj Gori, Makedoniju zanemarujemo kao kolateralnu štetu srspko-crngoroskih svađa.

Ipak, da poremećaji između dve države u regionu ne mogu nikada biti samo izolovani incidenti, dokazano je mnogo puta i na manjim sporovima od ovog poslednjeg.

Igmanska inicijativa, nevladina organizacija koja između ostalog organizuje predsedničke susrete, već oseća posledice. Promenjen je plan da se 8. novembra u Beogradu sastanu predsednici Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Vehid Šehić jedan od potpredsednika Igmanske inicijative:

"Ništa od toga nakon ovog priznanja, ne treba ništa raditi jer mislim da nećemo postići ono što smo želeli - ili Filip Vujanović ne bi došao ili Boris Tadić ne bi želeo da bude domaćin, barem ne u ovom trenutku."

Umesto beogradskog susreta, sesija bez predsednika će biti održana u Zagrebu, domaćin Stjepan Mesić će pokrenuti inicijativu da se predsednici Makedonije, Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine, sastanu i porazgovaraju o zastoju zemalja regiona na evropskom putu. Biće to neka vrsta Soluna broj 2.

Od 2004. godine, kada se pod krovom Igmanske inicijative susreću regionalni predsednici, najpre tri a zatim četiri države, gotovo da nije bilo susreta koji nije pratio neki od problema i, moramo reći, jedna od spornih strana je uvek bila Srbija. Ili je to bio spor Hrvatske i Srbije, 2005. godine kada je hrvatski predsednik Mesić odbio da dođe u Beograd zbog ravnogorskog četničkog sabora na kome je govorio tadašnji šef diplomatije Vuk Drašković, ili je to bio spor Beograda i Podgorice zbog posete premijera Kosova Agima Čekua Crnoj Gori koja je imala zvanični karakter, pa Boris Tadić iz protesta nije hteo da dođe u Miločer, ili razmena ni malo državničkih izjava na liniji Sarajevo-Beograd, pa predsedavajući Ivo Komšić nije hteo da dođe u Beograd na predsednički samit.


Ove 2008. godine opet spor na relaciji Podgorica-Beograd. Osetljivi odnosi i nimalo delikatni političari koji, kako kaže Vehid Šehić:

"Vode dijaloge iz ratnih rovova sa ratnim rečnikom, što sigurno ugrožava i ekonomsku stabilnost u regionu."

XS
SM
MD
LG