Prvi dan sjednice Generalne skupštine UN-a, koja je održana ove sedmice, obilježili su govori svjetskih lidera koji su izrazili zabrinutost zbog meteža na globalnim finansijskim tržištima.
Glavni sekretar UN-a Ban Ki-moon rekao je da finansijska kriza ugrožava sve što je ova svjetska institucija uspjela postići tokom mnogih godina. On i ostali svjetski lideri govorili su nakon nekoliko traumatičnih mjeseci tokom kojih su bankrotirale poznate firme iz SAD, ili su nacionalizirane kako bi se spriječio njihov kolaps.
Trenutno, konzervativna administracija predsjednika George W. Busha traži od Kongresa da odobri 700 milijardi kako bi pokrila ogromne dugove nastale u bankarskom sektoru.
Čini se da je ovakvo ogromno i drastično spašavanje nakon godina neograničenog poslovanja dovelo do sloma slobodnog tržišta, dogma koja je vladala ekonomijom od pada komunizma početkom 90-ih.
Bush je u svom govoru pred Generalom skupštinom UN-a rekao:
"Posljednjih sedmica poduzeli smo korake da spriječimo ozbiljne poremećaje američke ekonomije koje bi imale razarajući efekat na druge ekonomije širom svijeta. Mi smo promovirali stabilnost na tržištima sprečavajući kolaps velikih firmi. Ured Američkih federalnih rezervi (Fed) odmah je ubacio potrebnu likvidnost u sistem, a prošle sedmice ja sam najavio odlučnu akciju vlade da se otkrije osnovni uzrok nestabilnosti na finansijskom tržištu".
Bivši zamjenik generalnog sekretara UN-a Mark Malloch Brown rekao je u srijedu da je ovo interveniranje države licemjerno, s obzirom na, kako on kaže, "vrlo težak i nepopustljiv savjet" koji je Amerika dala drugim zemljama koje se suočavaju sa ekonomskim poteškoćama.
Washington i Međunarodni monetarni fond (IMF), koji je pod uticajem Amerike, obično su savjetovali da slobodno tržište slobodno pokreće. bez obzira na mogući kolaps institucija i boli koju bi moglo prouzrokovati.
Dakle, ako se jedno doba završava, šta će ga zamijeniti? Najjasniji poziv za rješavanje ovog problema došao je od francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya. U sjedištu UN-a on je predložio održavanje specijalnom samita Grupe G-7 u Novembru, uz učešće Rusije i Kine, kako bi raspravljali o "regulisanju kapitalizma".
On trenutnu krizu vidi kao najtežu finansijsku prijetnju koji je svijet iskusio još od 30tih godina prošlog vijeka, a za sve je okrivio neodgovorne finansijere.
"Ekonomsko tržište funkcioniše oko dva koncepta, slobode i odgovornosti. To je ono što je stvorilo zajedničko tržište. Sloboda bez odgovornosti, gdje to vodi? Danas vidimo gdje to završava. Ono što je važno je da svako preuzima svoju odgovornost".
On je rekao da je kapitalizam skrenuo sa svog istinskog puta i da je potrebno da se obnovi kako bi se kontrolisale kreditne agencije i uvelo više transparetnosti.
"Ova kriza je nastala zato što je kapitalizam skrenuo sa mehanizama zajedničkog tržišta, i umjesto da se koncentriše na proizvodnju, on se angažuje u špekulacije. "
Sarkozy je rekao da zemlje moraju raditi zajedno pošto se nijedna ne može nadati da će sama obnoviti kapitalizam.
Sličan poziv na zajedničku akciju došao je od njemačka kancelarke Angela Merkel. U intervjuu za novine ona je napomenula da je prošle godine na sastanku G7 zahtjevala veću regulaciju međunarodnih finansijskih transakcija,kreditnu procjenu agencije, i zaštitu sredstava.
Merkel je izjavila da je u tome nisu podržale Sjedinjene Države i Britanija, i da je malo toga postignuto.
Ona je također dodala da se prije nekoliko godina govorilo da će političari igrati manje uloge u globaliziranom svijetu. Ali, u stvari, politički angažman je i dalje potreban kako bi se osigurala sigurnost i prosperitet.
Bernard McAlinden, viši analitičar za financijske kompanije NCB u Londonu, kaže da nema načina da kapitalizam nestane, zato što je pokazala svoje superiornosti u odnosu na bilo koji drugi ekonomski sistem. Ali, on kaže da će svi akteri morati priznati da je reforma potrebna.
"Mislim da ćemo vidjeti jaku regulaciju podsticaja profita u finansijskim sistemima, u vezi aktivnosti bankarskog ulaganja. Mislim da ćemo takođe vidjeti ograničenja u platama visoko pozicioniranih direktora i načinu na koji se oni stimulišu, kao i promjenu uloge i korištenja kreditnih agencija”.
McAlinden kaže da bi trebalo izbjeći jačanje protekcionizma tokom izmjene regulacionog okvira, jer bi veći protekcionizam naštetio svjetskoj ekonomiji.
