Dostupni linkovi

Tužioci su morali brže reagirati


Rasim Delić u sudnici Haškog tribunala

*Pretresno vijeće Haškog tribunala osudilo je u ponedjeljak Rasima Delića na tri godine zatvora za zločine koje su pripadnici odreda "El Mudžahid" Armije Bosne i Hercegovine počinili nad zatočenim pripadnicima vojske bosanskih Srba tokom sukoba od 1992. do 1995. godine u BiH. Prenosimo reakcije iz Bosne i Hercegovine i Srbije. *Tužitelji Haškog tribunala na udaru kritika zbog kašnjenja u izmjeni optužnice protiv Radovana Karadžića. *U sjeni medijske pozornosti ostalo je haško suđenje generalima Hrvatske vojske - Gotovini, Čermaku i Markaču.

Izvještava: Dženana Karabegović

Rasim Delić, bivši komandant Glavnog štaba Armije BiH, osuđen je na tri godine zatvora zbog propusta da spriječi ili kazni okrutno postupanje mudžahedina nad zarobljenim vojnicima Vojske Republike Srpske u selu Livade i logoru Kamenica u blizini Zavidovića, u julu i avgustu 1995.

Presuda je donijeta većinom glasova, uz protivno mišljenje predsjedavajućeg sudije Molota, koji smatra da tužilaštvo nije dokazalo da je Delić u vrijeme zločina imao efektivnu kontrolu nad odredom „El Mudžahid.”

Sudija Molot:

„Ovo Sudsko vijeće, na temelju činjeničnih i pravnih zaključaka iz presude, jednoglasno vas smatra da niste krivi i po članu 7.3 Statuta oslobađa vas sljedećih tački optužnice: tačka 1 – ubistvo kao kršenje pravila ratovanja, tačka 2 – okrutno postupanje kao prekršaj pravila i običaja ratovanja u skladu sa članom 3 Statuta vezano za događaje u selu Bikoši iz 8. juna 1993. kao i za događaje u Kestenu i logoru Kamenica iz septembra 1995., tačka 4 – okrutno postupanje kao prekršaj pravila i običaja ratovanja u skladu sa članom 3 Statuta. Sudsko vijeće većinom nalazi vas krivim za tačku 2 – okrutno postupanje kao prekršaj običaja i pravila ratovanja vezano za dešavanja u selu Livade i logoru Kamenica iz jula i augusta 1995. godine.“

Pretresno vijeće je jednoglasno zaključilo da je Tužilaštvo izvan razumne sumnje dokazalo da su zločini za koje se Delić tereti zaista počinjeni i to: ubistvo 24 pripadnika HVO na području Malina i Bikoša, kod Travnika, u junu 1993., zatim ubistva i okrutno postupanje sa 12 zarobljenih srpskih vojnika u selu Livade i logoru Kamenica u julu i avgustu 1995, kao i ubistvo 52 srpska vojnika i okrutno postupanje sa još deset zarobljenika, među kojima su bile i tri žene, u selu Kesten i logoru Kamenica u septembru 1995. Osim ubistva u Bikošima, za čije izvršioce nije dokazano kojoj su mudžahedinskoj jedinici pripadali, za sve ostale zločine navedene u Delićevoj optužnici je prema ocjeni Vijeća, izvan razumne sumnje, dokazano da su ih počinili pripadnici odreda „El Mudžahid.”

Mada smatra da je Delić imao efektivnu kontrolu nad odredom mudžahedina koji je formalno bio u sastavu III Korpusa Armije BiH, većina u Pretresnom vijeću nije uverena da je optuženi komandant Glavnog štaba znao za zarobljavanja i ubijanja srpskih vojnika u ljeto 1995.

Suđenje Rasimu Deliću je počelo 9. jula 2007., a Tužilaštvo je završilo glavno izvođenje dokaza 10. februara 2008., nakon što je pozvalo 52 svjedoka. Tokom izvođenja dokaza Tužilaštva, Vijeće je održalo dva pretresa o dokazima u Sarajevu na Sudu BiH. Ti pretresi bili su prvi koji su održani izvan sudnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

U izdržavanje kazne biće uračunato i vrijeme koje je Delić proveo u zatvoru tokom suđenja.

* * * * *

Presuda Rasimu Deliću u Bosni i Hercegovini i regiji izazvala je oprečne reakcije. Za jedne, kazna je nedopustivo mala, dok je za druge Delić nedužan i trebao je biti oslobođen svih optužbi.

Reakcije u Bosni i Hercegovini i Srbiji priredili su Dženana Halimović i Radovan Borović

Presudom bivšem generalu Armije BiH Rasimu Deliću, uz druge oslobađajuće ili izuzetno niske kazne, Haški tribunal daje politički pečat proteklom ratu, tvrde u HDZ BiH. Glasnogovornik stranke Mišo Relota:

“Haško tužiteljstvo teretilo je generala Delića da kao zapovjednik nije poduzeo potrebne i razumne mjere protiv pripadnika odreda El Mudžahid koji su 93' mučili, a potom ubili zarobljene hrvatske civile i vojnike u selima Maljine i Bikoši u općini Travnik. Haški sud krajnje je pristran, a s očitom političkom porukom, optužbi oslobodio ili pak na kratkotrajne zatvorske kazne osudio nekolicinu bošnjačkih generala koje se teretilo za masovne zločine nad Hrvatima središnje Bosne i sjeverne Hercegovine, pa čak i stravične zločine mudžahedina. Istodobno, vodeći se zapovjednom odgovornošću, drakonskim je kaznama „nagradilo“ generala Blaškića, Darija Kordića, Dragu Josipovića i ostale.“


Zastupnik SDP BiH u državnom Parlamentu, Jozo Križanović, koji živi na području Srednje Bosne, smatra da propuštanje Haškog tribunala da kazni odgovorne za zločine ostavlja trag na žrtvama, ali i na rad Tribunala:

„Pokušaj Suda da procesuira krivce za te zločine je neuspješan. Posebno kad se radi, evo, i o Grabovici i o Srednjoj Bosni. Ne mislim tu samo na žrtve koje su u ovom slučaju Hrvati, nego se zaista nešto čudno dešava u Hagu da se procesi koji dugo, dugo traju, na kraju završe nekakvim neodlučnim odlukama koje ostavljaju dojam neuvjerljivosti, a ono što je najvažnije, najznačajnije, postoje žrtve i one očekuju određenu satisfakciju koja nažalost, u posljednje vrijeme iz Haga ne dolazi.“

Lazar Prodanović, zastupnik SNSD u Parlamentu BiH, ističe kako je presuda izuzetno mala s obzirom na razmjeru zločina:

„Mislim, obzirom na ukupno stanje koje je optužnicom prezentirano, da je jako mala presuda. Ne treba zaboraviti ni mučenja pripadnika vojske Republike Srpske kojima je odrubljivana glava i zlostavljanja onih koji su bili zarobljenici, kao i civilnog stanovništva hrvatskog i srpskog naroda. U tom smislu, presude kada se donose, treba imati u vidu osjetljivost da je jedina prava satisfakcija za žrtvu i presuda optuženom odnosno onom ko je kriv, ko nije činio po komandnoj odgovornosti da se zločini spriječe.“

Član Predsjedništva SDA i bivši član komande 5. korpusa Armije BiH Ibrahim Nadarević kaže kako je iznenađen osuđujućom presudom:

„Ja sam očekivao da će gospodin Delić biti potpuno oslobođen optužnice po sve tri tačke. Stičem dojam da je izricanje presude od tri godine pokušaj Međunarodnog suda u Hagu da pokrije praktično boravak gospodina Delića u Ševingenu. Mislim da je ovo prvostepena presuda i da će u drugostepenom postupku gospodin Delić biti potpuno oslobođen.“

*

U danu kada u Briselu na sednici Saveta ministara Evropske unije nije odmrznut Privremeni sporazum sa Srbijom, presuda od tri godine zatvora, koju je Haški tribunal izrekao bivšem komandantu Armije Bosne i Hercegovine Rasimu Deliću, stigla je kao neka vrsta šamara srpskoj političkoj javnosti. Ovakva odluka narušava poverenje u rad i neutralnost Tribunala, kaže u izjavi za naš program direktor Kancelarije za saradnju Srbije sa haškim sudom Dušan Ignjatović:

"Presuda Deliću je još jedna uz nizu koja neće doprineti procesima tranzicione pravde, u to sam uveren. Podsetiću vas, što se tiče same kazne, da je Ljubiši Petkoviću pre neki dan za nepoštovanje suda izrečena kazna od četiri meseca zatvora, od strane istog tog suda, i to zbog toga što je odbio da svedoči u jednom predmetu. Ne kažem da je to pogrešna presuda, ali se postavlja pitanje opravdanosti visine kazne od tri godine za okrutno postupanje prema ratnim zarobljenicima. Dakle, to su pitanja koja se otvaraju, to su pitanja koja sigurno neće doprineti utvrđivanju istine na ovom prostoru, ponovnom uspostavljanju poverenja na ovim prostorima, ali ni poboljšanju ugleda tog suda u Srbiji. Mislim da će svakome biti teško da objasni kako u Hagu ne postoje dvostruki standardi."

Da li je poslednja odluka haškog suda urušila i minimum poverenja u pravičnost Haškog tribunala, pitali smo portparola srpskog Tužilaštva za ratne zločine Bruna Vekarića:

"Mislim da je taj minimum poverenja još ranije urušen tako da ova presuda više nikoga ne može da iznenadi. Tribunal je još na početku dok je funkcionisao relativno dobro bio izložen satanizaciji, a posebno sada kada se na delu, po kvalitetu suđenja, primećuje izlazna strategija Tribunala. Mislim da bi Tribunal upravo sada trebao da se osvrne na lokalna pravosuđa, gde se ti postupci vode daleko odgovornije i na pravi način, za koji mislim da bi mogao biti primer kako treba procesuirati teške predmete iz naše prošlosti. Ali, jeste frustrirajuće i obeshrabrujuće jer smo ionako izloženi pritisku javnosti zbog toga što smo prvi koji primenju Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom."


Nekadašnji savetnik srpskog predsednika za saradnju sa sudom u Hagu, Jovan Simić, kaže da je presuda Deliću, koju je objavio haški sud, ispod svakog kriterijuma, kojeg bi doneo bilo koji sud sa integritetom:

"Presuda je više nego sramna i tu nema nikakve dileme. Slažem se da to nije dobro, ali mi moramo nastaviti tu saradnju, ne zbog tog navodnog pritiska iz Evrope već radi nas samih. Ne vidim nikakvu dilemu u smislu da li mi i dalje treba da sarađujemo sa haškim sudom, ali se slažem i da treba da preispitamo odnos."


Srpska javnost je, kao i ona u Hrvatskoj posle presude "vukovarskoj trojici", sa dosta gorčine i negodovanja reagovala na presude. Postavlja se pitanje da li će i ova presuda Rasimu Deliću dodatno pojačati uticaj antihaškog osećaja kod srpske javnosti. Jovan Simić:

"Nije to antihaški osećaj, to je osećanje koje je možda i gore, a to je osećanje nepravde. Nemoguće je da imate dokumentovano da je čovek obezglavljen, a da komandant posle toga dobije tri godine. To je van svake pameti, zaista ima jedan ružan ukus i to ne može da ide tako u nedogled. Čini mi se da, u jednom delu, moramo da promenimo politiku prema tim zločinima. Treba mi da počnemo da sudimo, da se isprsimo i da postavimo određene uslove, a ne samo da apelujemo da sud radi svoj posao, što očigledno nije slučaj."

* * * * *


Radovan Karadžić u Haškom tribunalu
Tužitelji Haškog tribunala nedavno su se našli na udaru kritika zbog toga što ni dva mjeseca nakon hapšenja Radovana Karadžića nisu izmijenili njegovu optužnicu, iako su još u julu najavili da će im to biti glavni prioritet. Za mnoge je neshvatljivo da se čekalo punih osam godina kako bi se dopunila optužnica protiv jednog od dvojice najtraženijih bjegunaca sa haške liste.

Prilog pripremili Simon Jennings i Merdijana Sadović

Za vrijeme svog osmogodišnjeg mandata u Haškom tribunalu, bivša glavna tužiteljica Carla del Ponte više puta je izjavila da će Tribunal biti spreman suditi Karadžiću i Mladiću istog trenutka kada budu uhapšeni. Iz njenih riječi dalo se naslutiti da Tužilaštvo marljivo radi svoj posao i vodi računa o tome da optužnice protiv dvojice bjegunaca ne zastare.

Ipak, ispostavilo se da je hapšenje Karadžića zateklo haške tužioce potpuno nespremne.

Na saslušanju održanom 29. avgusta, predprocesni sudija u slučaju Karadžić, Ian Bonomy, nije krio svoje nezadovoljstvo sporošću tužilaca:

„Gospodine Tieger, s obzirom na vrijeme koje je proteklo od prvobitne optužnice, na cilj kojeg smo svi svjesni, a to je uspješan završetak rada ovog Tribunala, te značaj ovog slučaja – jako sam iznenađen ovim što ste mi sad rekli da je rad na izmjenama i dopunama optužnice počeo tek nakon što se optuženi našao u pritvoru. Zaista sam iznenađen. Neću ništa više reći u ovom trenutku i iskreno se nadam da niste mislili ozbiljno kada ste rekli da optužnica neće biti gotova prije kraja septembra.“

Tužioci su ponudili nekoliko razloga zbog kojih optužnica još nije spremna, ali nijedan od njih ne čini se dovoljno uvjerljivim. Jedan od branilaca pri Haškom tribunalu, Michael Karnavas, smatra da su tužioci morali brže reagirati:

„Prvo što su tužioci trebali uraditi kada su čuli da je Karadžić uhapšen je da ponovo pregledaju optužnicu. Ona je do sada već morala biti dopunjena. Prilično je čudno da im treba još vremena da obave taj posao. S druge strane, nije tajna da je Ured glavnog tužioca zatrpan poslom. Trenutno se odvija nekoliko velikih suđenja, a ovaj ured nema isto osoblje koje je imao ranije. Njihov broj je sada znatno manji. Svi najbolji tužioci već su angažirani na drugim slučajevima, tako da je ova situacija sa Karadžićevom optužnicom donekle razumljiva.“

Karadžić se već dva puta odbio izjasniti o postojećoj optužnici, rekavši da čeka novu verziju, te je zatražio dodatno vrijeme kako bi je detaljno proučio onda kada bude gotova.

Neki analitičari smatraju da neekspeditivnost Tužilaštva ide na ruku Karadžiću, koji čekanjem na novu optužnicu želi dobiti na vremenu, jer je svjestan da odlaganje početka suđenja može ozbiljno ugroziti cijeli proces. Naime, prema ranijoj odluci Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, sva suđenja moraju biti završena do kraja ove godine, a žalbeni postupci do kraja 2010. Još uvijek se ne zna da li će Tribunalu biti omogućeno da nastavi s radom i nakon isteka ovih rokova.

Izlazna strategija Tribunala jedan je od glavnih problema s kojim će se tužioci morati suočiti. Zbog novih dokaza koji su se pojavili u proteklih osam godina, realno bi bilo očekivati da se optužnica protiv Karadžića proširi. Ali nije isključeno da će sudije, pod pritiskom Vijeća sigurnosti, zahtijevati od Tužilaštva upravo suprotno - da odustane od nekih optužbi kako bi suđenje bilo što prije završeno. Karnavas smatra da bi se to vrlo negativno odrazilo na cijeli proces:

„Sudije ne bi smjele biti dovedene u situaciju da donose odluke koje bi mogle uticati na kvalitet samog suđenja, i to samo zato što Vijeće sigurnosti na njih vrši pritisak. Oni ne mogu istovremeno zastupati dva suprotstavljena interesa – ono što je u interesu Vijeća sigurnosti i ono što je u interesu pravde.“

Pravni stručnjaci smatraju da bi izmijenjena optužnica trebala obuhvatiti i navode o povezanosti Karadžića sa Beogradom, te da se tužioci ne bi smjeli fokusirati samo na zločine koji su se desili na teritoriji Bosne i Hercegovine. Pored toga, udruženja žrtava i nevladine organizacije traže da optužbe za genocid ne budu ograničene samo na Srebrenicu, već da obuhvate mnogo veći broj opština. Jedan od njihovih zahtjeva je i da navodi o seksualnim zločinima budu uvršteni kao zasebna optužba, a ne sastavni element zločina progona i genocida, kao što je to sada slučaj.

Glavni tužilac u slučaju protiv Slobodana Miloševića, Sir Geoffrey Nice, takođe smatra da optužnica protiv Karadžića mora sadržavati još neke dodatne elemente:

„Ova optužnica mora biti proširena. Ovo je posljednja šansa za Tribunal da istraži ulogu Srbije i Zapada u zauzimanju Srebrenice, kao i njihovu umiješanost u ostale zločine u Bosni i Hercegovini. Ako optužnica protiv Karadžića ostane ovakva kakva jeste, sva ova pitanja će biti samo gurnuta pod tepih. I nijedan drugi proces, osim eventualno suđenja Ratku Mladiću, neće otvoriti mogućnost tužiocima da iznesu dokaze koji bi potkrijepili i ove tvrdnje.“

Na statusnoj konferenciji u slučaju Karadžić održanoj 17. septembra, tužioci su najavili da će izmijenjena optužnica biti predočena sudijama najkasnije u ponedjeljak, 22. septembra.

* * * * *


Ante Gotovina
Pomalo u sjeni medijske pozornosti što je svaki put izaziva pojavljivanje Radovana Karadžića pred sucima Haškog tribunala, ostalo je i haško suđenje generalima Hrvatske vojske - Gotovini, Čermaku i Markaču. Proces u tom slučaju je nastavljen, a prati ga naš novinar Goran Jungvirt.

Na suđenju trojici hrvatskih generala, Gotovini, Čermaku i Markaču, svjedočio je još jedan pripadnik Ujedinjenih naroda optuživši Čermaka za poricanje zločina nad srpskim civilima nakon operacije Oluja 1995. godine.


Svjedok Ričard Linton (Richard Lyntton) bio je u sporno vrijeme novinar UN-a. 26.kolovoza 95-e, gotovo tri tjedna nakon Oluje snimio je tijela dvojice ubijenih staraca u selu Grubori i zapaljene kuće. Od preostalih srpskih stanovnika saznao je dan prije da su paljevinu srpskih kuća počinile hrvatske snage tijekom akcije čišćenja terena. Iskaz svjedoka riječima sudske prevoditeljice:

„Taj par nam je rekao da su ustaše za to odgovorne. Ne znam da li su govorili o hrvatskoj policiji ili vojsci. Taj par je rekao da su odgovorni ljudi za to bili Hrvati u uniformama sa hrvatskim znakovljem na uniformama. Incident o kojem su nam govorili dogodio se dva ili tri dana prije toga. Razgovor sa tim starijim parom zabilježen je na video traci.“

Isti dan tijekom kojeg je naišao na leševe ubijenih staraca u Gruborima, Linton je napravio intervju s optuženim generalom Čermakom koji je u to vrijeme, prema optužnici, obnašao ulogu vojnog upravitelja Knina. Prema izjavi svjedoka, Čermak je nijekao da su starci ubijeni iz neposredne blizine navodeći da su poginuli tijekom antiterorističke akcije našavši se u unakrsnoj vatri između hrvatskih snaga i zaostalih srpskih pobunjenika. Svjedok Linton, tada UN-ov novinar, nije povjerovao u generalovu priču, a evo i njegovog objašnjenja zašto:

„Pa, kada ste u prostoriji s nekim, vi steknete dojam kao da vam ta osoba ne saopštava cijelu priču i razlog zašto je taj intervju trajao toliko je to što sam ja imao osjećaj da ne dobijam istinitu sliku o svemu tome i da on ne govori sve što zna, da ustvari nije dovoljno otvoren. Moj je osjećaj da sam reagovao na njegovu gestikulaciju, na njegovu mimiku i imajte na umu – ja govorim hrvatski tako da sam ja u cjelosti mogao da dobijem potpuni dojam o onome što je on govorio.“

Tijekom unakrsnog ispitivanja Čermakove obrane svjedok je objasnio kako je srpsko-hrvatski naučio u britanskoj vojsci koja ga je obučavala za časnika za vezu između UN-a i ratne vlade bosanskih Srba na Palama. Čermakova obrana također je ukazala kako svjedok nije posve razumio prave ovlasti optuženog generala. Dijalog braniteljice Đilijan Higins (Julian Higgins) i svjedoka Lintona riječima sudske prevoditeljice:

Da li možemo reći da vi, u vašem svojstvu i s obzirom na činjenicu da ste imali jako malo kontakta sa ljudima i malo vremena kojeg ste tamo proveli, zapravo nikada niste doznali za što je on zapravo bio odgovoran i koja je točno bila njegova funkcija?“

Svjedok: „Da, to bi bilo točno.“

Naime, obrana tvrdi kako optuženi Čermak nije imao ovlasti nad civilnom policijom u uspostavljanju reda na osvojenom području budući da je obnašao dužnost vojnog zapovjednika kninskog garnizona. No, tijekom dodatnog ispitivanja, tužitelj je predočio dijelove Čermakovog interview-a od 26. kolovoza 95-e u kojem detaljno opisuje aktivnosti specijalne policije u dolini Plavno, obećavši da će sprovesti istragu ako iz izvještaja vojne i civilne policije utvrdi da se dogodilo bilo što nezakonito. Svjedok Linton je prokomentirao da to potvrđuje njegov zaključak da je Čermak znao što se događa i da je "imao ulogu zapovjednika" koji je mogao istražiti zločine.

* * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

XS
SM
MD
LG