Iako presretanje telefonskih razgovora ili popularno „prisluškivanje“ nije ništa novo, u BiH uvođenjem nove opreme i metoda rada u javnosti se stekao dojam kako će svi, pa i kakva svekrva dok trača snahu, biti meta prisluškivanja. Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti BiH pojašnjava proceduru:
„Svaki ulazak u sustav je registriran tako da su zloupotrebe svedene na minimum. Kroz reviziju i nadzor od strane tijela koja su pozvana da vrše nadzor nad radom policijskih agencija i obavještajno-sigurnosne agencije, jako lako se može doći do saznanja da li je bilo određenih zloupotreba. Da bi se pokrenula jedna ovakva istražna radnja mora postojati naredba suda i ta naredba suda se mora pratiti i poštovati.“
S obzirom da je oprema za presretanje smještena kod telekom operatera, Odbor za odbranu i bezbjednost u Narodnoj skupštini Republike Srpske izrazio je sumnju u to da će radnici telekoma koji nisu školovani operativci vrijedne informacije prenositi u javnost. Predsjednik Odbora Petar Đokić izrazio je sumnju i u to da telekomi nisu jedine institucije sa ovom opremom u BiH:
„Mi imamo saznanja da je još 1999. godine, a ima saznanja da se to događalo i poslije 1999. godine, da su pojedine organizacije, upravne organizacije, kao što je Carina RS, svojevremeno imale opremu kojom su mogle vršiti praćenje, odnosno presretanje telekomunikacija.“
Zloupotrebe nisu novina i ne treba se iznenaditi ukoliko ih bude. Obično kroz nekoliko godina građani se zabavljaju čitajući transkripte presretenih razgovora koji su stigli s lokacija za koju se najmanje očekivalo. Tako je nedavno beogradski list „Kurir“ objavio transkript privatnog razgovora današnjeg predsjedavajućeg predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i Ejupa Ganića koji su razgovarali o ubistvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Razgovor je snimljen 2003. godine od strane tajne službe RS. U transkriptu koji je prenio „Kurir“, Silajdžić je, između ostalog Đinđićevo ubistvo prokomentarisao sa: ”neka su ga, nije mi ga vala žao“.
A građani bi se još svašta mogli naslušati i načitati, smatra bivši ministar unutrašnjih poslova KS Nermin Pećanac:
„Prisluškivanje u ovom trenutku nije pogodno Bosni i Hercegovini zato što nismo sigurni da će ti podaci, te kasete, biti zaštićeni. I nisam siguran da sutra, kad neko ode, kad se promijeni politička klima, politička stranka, lider neke stranke, da isti ti ljudi kad odu iz službe neće ponijeti to sve kao svoj dio imovine i onda će postati ustvari pravi trgovci dosijeima i uticaće na mnogo stvari u BiH, prije svega na kompromitaciju mnogih ljudi itd. Bojim se da sa prisluškivanjem, koje može biti samo po nalogu suda, da će ono uticati na neke političke i druge promjene u BiH na loše ili na bolje. Na bolje sigurno neće s obzirom da će to biti klasični trgovci dosijeima.“
No, u telekomima negiraju mogućnost da druge službe djeluju paralelno. Aida Halilović, portparol M:tela:
„Oblast telekomunikacija, uključujući i kontrolu, presretanje i monitoring, u svakoj zemlji utvrđena je zakonima te zemlje, pa tako propisi BiH važe samo i isključivo za BiH, a naprimjer, propisi Srbije ne mogu imati primjenu ni uticaj na teritoriji bilo koje druge države, pa ni BiH. Razloga za zabrinutost zbog zloupotreba ne bi trebalo da bude, ali mobilni operatori mislim da nisu prava adresa za takva pitanja.“
Uprkos pretpostavkama da će u kakvoj Sali, sa slušalicama na ušima, sjediti radnici telekoma i slušati razgovore, sistem je organizovan drugačije, kaže Nedžad Rešidbegović, generalni direktor BH Telekoma:
„Presretanje vrše isključivo sigurnosne agencije. Imamo jednu specijalnu prostoriju koja je zaštićena, u kojoj rade provjereni ljudi od strane sigurnosnih agencija i to je sedam izvršilaca, 24 sata, i oni osiguravaju samo da funkcionira sistem. Oni ne vrše presretanje niti ga mogu vršiti. Dodatna oprema instalirana je kod sigurnosnih agencija OSA i SIPA.“
Građane prisluškivanje, čini se, niti brine niti zanima.
RSE: Plašite li se početka prisluškivanja telefonskih razgovora?
"Ne plašim se. To je moj telefon, ja ću razgovarati s kim ja hoću."
"Ne, nemam razloga da se bojim."
"Ne, uopšte se ne plašim."
"Ko nema oraha u džepu nema zbog čega da se plaši."
Krešić napominje kako se svako prisluškivanje mora evidentirati, a osoba na kraju obavijestiti da je bila pod ovom istražnom radnjom:
„Kad sud da nalog da se pokreće određena istražna radnja, tamo gdje se pokaže da nije postojala opravdana sumnja, građani se imaju obavezno obavijestiti i informirati da je ta radnja protiv njih pokretana, tako da ne vidim uopće razlog za zabrinutost.“
Sistem će, kako saznajemo, raditi po principu praćenja frekvencije glasa sumnjivih osoba, te će se tako stati ukraj promjenama telefonskih kartica. Također putem najbližeg predajnika moći će se odrediti i lokacija sa koje poziv ili SMS sumnjivog sadržaja stiže. O snimljenim materijalima brinuće se Obavještajno sigurnosna agencija BiH i Agencija za istrage i zaštitu.
