Rijeka, Dubrovnik, Split, Zagreb, Varaždin? Ima li ijedan dovoljno istinskog potencijala i volje za kandidaturu i osvajanje titule "europskog grada kulture".
Književnik Miljenko Jergović vrlo je pesimističan:
"Valja pošteno reći da ne postoji hrvatski grad koji bi mogao biti evropski grad kulture, makar na način na koji će evropski grad kulture biti slovenski Maribor. Zagreb je grad u kojem izlazi pet dnevnih novina, a ni u jednim dnevnim novinama gotovo da i nema rubrike kultura. Zagreb ne može biti evropski grad kulture."
Hrvatska je u kulturi "neprepoznatljiva i nevidljiva", tvrdi i filmski režiser Vinko Brešan:
"Ono čime se Hrvatska uvijek dičila zapravo je magla ili nešto nepostojeće."
Režiser Georgi Paro misli da bi Dubrovnik jedini mogao biti pravi kandidat:
"Dubrovnik je kao jedna cjelina po mom uvjerenju sigurno jedan evropski grad kulture, sa toliko festivala, Ljetnim igrama, kulturnim vrijednostima i izložbama. Dubrovnik je na prvom mjestu, a Zagreb na drugom."
Dramaturg i teoretičar književnosti, Vjeran Zuppa, smatra pak da bi Split mogao udovoljiti uvjetima:
"Smatram da je Split, da se ne bi Zagrepčani uvrijedili, jedan od mogućih kandidata za tako nešto."
Splićanin Špiro Drnasin:
"Ja sam se dvoumia između Dubrovnika i Splita pa sam reka – Čoviče, da je Dubrovnik lipši, zvao bi se Split."
No, ovdje nije riječ o ljepoti, već o svojevrsnom "otvorenom gradu kulture", pojašnjava teatrologinja Nataša Govedić:
"Taj status se gradi dugo vremena i ne može se sada preko noći iskreirati kao Potemnikovo selo i napraviti Zagreb gradom kulture. Mi imamo dvije strane knjižare u kojima još uvijek, po godinu dana, stoje iste knjige jer si ih ljudi ne mogu kupiti, premda ih mnoge zanimaju, ali nemaju novaca da ih kupe. Da bi grad kulture zaživio, ljudi si moraju moći priuštiti kulturu, kultura mora biti prisutna, lako dostupa i socijalno vrednovana. Mora se na naslovnicama pojavljivati tko je objavio koju knjigu i zbog čega smo imali prilike da vidimo užasno zanimljivu predstavu, koja je gostovala, ili koja je ovdje nastala. Cijela skala vrijednosti je postavljena drugačije. Trgovine i sport su i dalje na prvom mjestu. Nemamo zašto biti grad kulture."
Rijeka i Varaždin barem najavljuju kandidaturu za "europski grad kulture", iako se prvo slobodno mjesto može očekivati tek iza 2020. godine. No, podsjeća Govedić, slovenski je Maribor baš ta dva hrvatska grada pozvao da mu 2012. godine, kad on dobije tu titulu, budu gradovi partneri:
"Bob Dilan je svirao u Varaždinu, a ne u Zagrebu. Rijeka je meta zanimljivih umjetnika i tamo je jaka performans scena. Čini mi se da bi prije oni mogli dobiti tako nešto, nego Zagreb, jer bi se tamo možda neko mogao i potruditi da revitalizira scenu."
Književnik Jergović - Hrvatska je prema europskim gradovima kulture, kao Sparta prema Ateni:
"Ta priča o baroknom Varaždinu je smiješna kada čovjek ode do Italije ili do Austrije, kada ode do Salzburga pa razmišlja o ljepotama našeg Varaždina i o kulturnim sadržajima našeg Varaždina. To je apsurdno. Postojala je čak ideja o Splitu, što je tek smijurija samo po sebi jer Split gotovo da nema ni poštenu galeriju, a jedva nabire novce za ono malo kazališta. Da Split bude evropski grad kulture – nema šanse. Mislim da se Hrvati definitivno s tim trebaju pomiriti - da imaju sportaše i da su Hrvati ono što je bila Sparta u odnosu na Atenu. Atena je bila kulturno, filozofsko i političko središte, a Sparta je bila dobra za ratovanja, tuče, trčanja i za sporta - u antičkom smislu te riječi."
