Dostupni linkovi

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ocijenio je, uz ostalo, kako je nakon politike bivšeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna - BiH krenula ka dezintegraciji. Dodik u intervjuu govori o izborima, ustavnim promjenama, Harisu Silajdžiću, Biljani Plavšić, Republici Srpskoj...

RSE: Pred nama su lokalni izbori, da li očekujete određeno prekomponovanje političke scene – kako u RS, tako i u FBiH? Možete li dati neke svoje prognoze?


Dodik: Ono što je vidljivo je da se kampanja odvija u jednoj tolerantnoj i fer atmosferi i da eventualno neke nekorektne stvari ne mogu da se vide. Pogotovo to mogu da kažem za RS. Moram reći da za Federaciju to malo slabije pratim i da ne znam. Mislim da će ovi izbori potvrditi, bar što se tiče mene i moje partije, definitivnu jačinu SNSD-a i na taj način nastaviti put pobjeda koje smo trasirali posljednjih godina. Mi smo vidjeli da je u osnovi svega toga što ljudi traže ipak Republika Srpska, kao nešto što je od najveće vrijedenosti za te ljude. Znači RS, njena neupitnost, njena trajnost, njen razvoj i mir, naravno. Ljudi više reaguju na napade na RS, nego recimo na pitanje da li je neki put urađen ili ne. Možda sada i nije za neke evropske vrijednosti tako ali, naprosto, situacija je takva. Tako da i mi moramo da odgovaramo na ta pitanja. U Federaciji – ne vjerujem, tamo će biti gotovo ista meta, isto odstojanje.


RSE: Nezaobilazno pitanje, svakako, su ustavne promjene u BiH. Šta je, po Vašem mišljenju, najprihvatljivije rješenje za državu i da li ostajete pri stavu da Hrvati treba da dobiju svoj entitet?


Bazični odnos između ljudi u BiH, između različitih etničkih grupa i građana uopšte – apsolutno je danas na manjem nivou komunikacije nego što je bio ranije. Takva BiH se nalazi pred izazovom da u budućnosti odgovori o svojoj sudbini – šta može i šta ima. Ona ima dvije mogućnosti – jedna je da se uspostavi funkcionalnost na nivou zajedničkih institucija i da se dodatno decentralizuju funkcije koje su silom prnesene od strane OHR-a na zajedničke organe BiH. I, naravno, ja se za to i zalažem. Druga mogućnost je da se ona mirno raziđe protiv čega ja nisam, naravno.
Dodik: Naravno, razgovor o ustavnim promjenama je mogućnost razgovora o različitim opcijama. Ali to uvijek postaje opasnost, jer kad govorite o mogućem rješenju, odmah vam prikače moguću antidržavnu ili antidejtonsku politiku. A za tu politiku ovde, kao nigdje u svijetu, postoji vrhunski bog koji je postavljen da, ukoliko ste verbalno pogriješili, može da vam upropasti i život i posao i sve drugo. Naravno, ja se toga ne plašim, pa ću reći da je BiH duboko podijeljeno društvo i podijeljena zemlja, da ona u ovim godinama nije našla svoj unutrašnji razlog za dodatnu integraciju, da je ona dodatno dezintegrisana, da međunarodna zajednica koja je tu bila - i pored rigidne politike sile koju je primjenjivala u posljednje vrijeme i nametnutih osam stotina zakona – nije uspjela da napravi okvir u kojem to može da funkcioniše. I da, naravno, bazični odnos između ljudi u BiH, između različitih etničkih grupa i građana uopšte – apsolutno je danas na manjem nivou komunikacije nego što je bio ranije. Takva BiH se nalazi pred izazovom da u budućnosti odgovori o svojoj sudbini – šta može i šta ima. Ona ima dvije mogućnosti – jedna je da se uspostavi funkcionalnost na nivou zajedničkih institucija i da se dodatno decentralizuju funkcije koje su silom prnesene od strane OHR-a na zajedničke organe BiH. I, naravno, ja se za to i zalažem. Druga mogućnost je da se ona mirno raziđe protiv čega ja nisam, naravno. A u tom pogledu, vrijeme koje dolazi će dati svoj odgovor. RS smatra da je njena pozicija u ustavnim razgovorima apsolutno jasna. To je dakle da nema međunarodnog vođstva tog procesa i ne može neko sa strane da napiše Ustav, donese i stavi na sto da se o njemu izjašnjavamo. To smo imali u prošlosti pa se nije pokazalo kao uspješno. To je, naravno, mjesto na kojem će BiH pokazati da li uopšte ima šansu da egzistira. I nije ni tragično ako pokaže da nema šansu. Ono što bi bilo tragično je da iz takvih nesporazuma rodi se nasilje. Ali ja mislim da razumni ljudi mogu da razgovaraju o svemu pa i da konstatuju da je nemoguće da funkcioniše i da se na miran način dogovore kako ići dalje. Dakle, mi nismo protiv funkcionalne BiH u kojoj je osnov za razgovor o ustavnim promjenema jedino moguć na bazi tri pretpostavke – da nema međunarodnog vođstva, nama ne trebaju politički uticaju sa strane oko ustava. Druga stvar je da polazna osnova za bilo kakav ustavni razgovor može da bude jedino Dejtonski mirovni sporazum i u okviru njega, sasvim logično – neupitnost Republike Srpske jer je ona Dejtonskim sporazumom definisana kao takva. Sve analize govore da RS besprijekorno funkcioniše – u političkom, administrativnom, teritorijalnom i ekonomskom smislu, da je ona pokazala svoju potpunu samoodrživost i da su nagomilani problemi odnosa na dvije neuralgične tačke. Prva je Federacija u kojoj posatoji stalni sukob, pa čak i preglasavanje jednog naroda što, naravno, dugoročno vodi ka dodatnim frustracijama i zajedničke institucije gdje se mimo Ustava želi odlučivati o svemu i svačemu. I kad se pojavi to “sve i svašta”, onda je problem odnosa. Mi u RS ne sporimo ni jednu nadležnost koju BiH ima u skladu sa Ustavom. Sporimo neke koje su silom nametnute od strane Ešdauna i mnogih visokih predstavnika, koji žele da zaborave silu koju su ovdje primjenili i koja je skršila mnoge političare ovdje koji su bili zaprijećeni mnogim stvarima od strane međunarodne zajednice. I dovode nas u poziciju da razmišljamo o tome – da li je to taj svijet u koji mi treba da idemo? Zašto da idemo tamo gdje se pojavljuju siledžije koje mogu da nametnu zakon i sutra hoće da nametnu Ustav ako je za njih vrhunska vrijednost upravo individualnost koja se ogleda u slobodi mišljenja i postupanja i koja mora da bude u skladu sa Ustavom i zakonima? Ali mi smo imali ovde nedodirnute faraone. Ešdaun je nametnuo silne zakone i, eto, ništa nije uspio. On je dodatno samo pocijepao BiH. Nakon Ešdauna i njegove politike, jedino je tačno da je BiH krenula ka daljem procesu dezintegracije, bez obzira šta je on i kako želio. Jedna je stvar željeti...i moja mama želi meni najbolje, pa nekad mi i ne ide dobro. U svakom slučaju, mislim da se taj period kad je Ešdaun bio i njegova rigidna politika sile koja se zasnivala na korištenju i laganju evropskim institucijama, kao što je slučaj oko reforme policije - dovela je do uspostavljanja novih odnosa u BiH. Naprosto, to je bio momenat ispod kojeg više niko nije želio da ide u Republici Srpskoj. I mi smo naučili tu lekciju. Mi smo sada svjesni da nema tog načina na koji međunarodna zajednica može ovde da vrši pritisak kakav je bio ranije.
Vidimo da se sada pojavljuje neki izvještaj Savjeta Evrope. Možda je nekome u Evropi to normalno, ali za nas ovdje definitivno nije – da izvještaj o BiH piše Turčin. Ja nemam ništa protiv čovjeka, nemam pojma, možda je potpuno racionalan. Ali da to napiše Turčin koji treba da predloži rezoluciju, i predstavnik Finske koji živi u jednom apstraktnom svijetu potpuno harmoničnih odnosa, u kome treba da se riješite neke realnosti koja je ovde - to je pravljenje jedne virtuelne priče koja uopšte nema smisla.

Dakle, treba biti racionalan i reći da još uvijek svijet ne razmišlja ni o jednoj drugoj opciji nego o BiH kao o subjektu. Svjesni smo i činjenice da iza toga stoji velika sila koja se zove Amerika koja to nedvosmisleno kaže. I to nije sporno za nas sve dokle je to u dejtonskim okvirima. Sve izvan dejtonskih okvira, sve izvan naše volje – mi nismo spremni da budemo kreativni. Tako ni na ustavnim promjenama. Vidimo da se sada pojavljuje neki izvještaj Savjeta Evrope. Možda je nekome u Evropi to normalno, ali za nas ovdje definitivno nije – da izvještaj o BiH piše Turčin. Ja nemam ništa protiv čovjeka, nemam pojma, možda je potpuno racionalan. Ali da to napiše Turčin koji treba da predloži rezoluciju, i predstavnik Finske koji živi u jednom apstraktnom svijetu potpuno harmoničnih odnosa, u kome treba da se riješite neke realnosti koja je ovde - to je pravljenje jedne virtuelne priče koja uopšte nema smisla. To je samo gomilanje gluposti, donošenje akata koji se ne mogu proveti jer nemaju realno uporište u životu. I to će dovesti do toga da će ljudi iz sarajeva reći “A, Savjet Evrope”, a mi reći “Kakav Savjet Evrope, pa mi odlučujemo ovde”. Savjet Evrope ako hoće da nam pomogne, onda mora da bude realan, a idealizam da ostavi za ekspertske rasprave. I nije naravno ni malo jednostavno ako imate tu rezoluciju. Ali očigledno je da neko stalno izlobira loša rješenja. Mi smo pred jasnim izborom – mi ćemo raditi u ustavnom kapacitetu BiH. Ukoliko nas budu prisiljavali, naše demokratsko pravo je da ne radimo u institucijama. Naša taktika je veoma jasna i prepoznata – nećemo mi napustiti parlament ni Ministarsko vijeće. Naši ljudi će napustiti predsjedavanje tim organima, a onda nemaju legitimitet. Nikome ne prijetimo, ali kažemo – nemojte da očekujete od nas da radimo ono što nije u skladu sa Ustavom i zakonom. A perspektiva BiH – pitajte strance, oni o tome znaju mnogo više. Ja šta god kažem i težim da budem realan – može se pogrešno razumjeti. Ja mislim da je ova zemlja veoma teško održiva.


RSE: Iz dijela međunarodne zajednice i Federacije BiH na Vašu adresu često stižu primjedbe da Republici Srpskoj želite dati državotvornost. Koliko ove zamjerke imaju osnova? U tom kontekstu, kako komentarišete aktivnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je pokrenuo spor pred Ustavnim sudom BiH zbog spoljnopolitičkih lobističkih aktivnosti vlasti Republike Srpske?


Haris Silajdžić je zaslužan što se RS probudila jer je shvatila da karikiranje od strane Lagumdžije i Tihića je u suštini ista politika koju vodi Haris Silajdžić. Imaju iste ciljeve, samo sa različitim mentalnim i drugim predznakom. Silajdžić je pokazao da nema strpljenje na koje se Tihić poziva onom politikom korak po korak. Ili reisu-l-ulema Cerić koji priča o političkim temama više nego o vjerskim i koji kaže da je Bosna zemlja Bošnjaka i da onaj kome se ne sviđa, može da ide odavde.
Dodik: Apsolutno nigdje ne stoji zabrana i nije protuzakonito da imate i tu priču sa lobistima. Na kraju, mi ne sporimo drugima da to rade. Ali ovde je tektonski poremećaj u tome što smo se mi prvi put drznuli da imamo lobističku grupu koja očigledno dobro radi svoj posao. Jer da ne radi, ne bi ni bilo iritiranja od strane Silajdžića. Formalna strana svega je činjenica da smo mi potpisali ugovor sa lobističkom organizacijom, u skladu sa našim zakonskim ovlaštenjima, da to funkcioniše već dvije godine, da smo za to izdvojili budžetska sredstva i da mi sarađujemo na nekim pitanjima koja su važna i za RS. Silajdžićev zahthev je da se mi prestanemo baviti politikom. A to znači da nestanemo. Haris Silajdžić je zaslužan što se RS probudila jer je shvatila da karikiranje od strane Lagumdžije i Tihića je u suštini ista politika koju vodi Haris Silajdžić. Imaju iste ciljeve, samo sa različitim mentalnim i drugim predznakom. Silajdžić je pokazao da nema strpljenje na koje se Tihić poziva onom politikom korak po korak. Ili reisu-l-ulema Cerić koji priča o političkim temama više nego o vjerskim i koji kaže da je Bosna zemlja Bošnjaka i da onaj kome se ne sviđa, može da ide odavde. Mi u tome vidimo realizaciju upravo takve jedne politike u kojoj Silajdžić kaže da mi nemao pravo da se bavimo politikom. Dakle, meni je to poruka “Dodik, šuti. Ne možeš da se baviš politikom, ne smiješ ništa da radiš, inače ću ti ja da ne kažem šta...”. Šta ima Ustavni sud s jednim komercijalnim aktom, molim vas? U svakoj zemlji, on samo rješava pitanje ustavnosti zakona. Ali u BiH, i to je monstrum koji se bavi svim i svačim, koji ima nadležnost po različitim pitanjima, koji razara sistem zato što tamo sjede trojica stranih sudija koji zajedno sa Bošnjacima sudijama uvijek imaju neku vrstu većine. I tu nema principjelnosti ni zakona. Naravno, u međuvremenu su nametnuli priču da je nepoštivanje tih odluka krivično sankcionisano. Evo sačekaćemo da vidimo, ali ovdje je sve moguće. Ako je taj Kvin Gilespi (Quinn Gillespie & Associates LLC) s nama sarađivao i ako smo ga čekali nekoliko mjeseci da dobije saglasnost nadležnih institucija SAD da s nama može da potpiše ugovor, onda mi mislimo da je to legitimno.


RSE: Prijevremeno puštanje Biljane Plavšić iz zatvora je još jedna stavka na kojoj se lome politička koplja u BiH jer u Sarajevu smatraju da bi to bila uvreda žrtvama proteklog rata u BiH. Kakav je Vaš komentar na to?


Zamislite, Biljana Plavšić koja nikada nije izdala ni jedno naređenje, niti opalila ni jedan metak, je osuđena za tzv. komandnu odgovornost, a komandant armije koji je naređivao ubijanje, pokolje i ostalo, čije jedinice su to uradile – morao je da ima komandnu odgovornost. Kako je moguće da osudite generala iz Beograda na 20 godina, za rat u BiH, ili neke druge stvari, samo zato što je on morao navodno da zna, a Rasim Delić nije morao da zna?
Dodik: A ovo je pohvala žrtvama – presuda Deliću? Tu sad treba svi da se vaskrsnu i da odjednom svi budemo sretni što je gospodin osuđen na tri godine, a malo prije njega, Nasre Orić koji je komandovao jedinicama na pokolju oko Srebrenice, gdje je ubijeno preko 3.000 ljudi u tri godine? Problem je što taj zločin nije bio koncentrisan u jednom trenutku kao što je to bilo oko zločina koje su radili pojedini pripadnici srpske vojske. Zamislite drskosti da taj sud u Hagu kaže “nesumnjivo da su vršeni zločini nad Srbima u okolini Srebrenice” - znači to je utvrđeno. Ali, kao, nije Naser Orić odgovoran. Odgovoran je moj tata koji tamo nije ni bio. Zamislite, Biljana Plavšić koja nikada nije izdala ni jedno naređenje, niti opalila ni jedan metak, je osuđena za tzv. komandnu odgovornost, a komandant armije koji je naređivao ubijanje, pokolje i ostalo, čije jedinice su to uradile – morao je da ima komandnu odgovornost. Kako je moguće da osudite generala iz Beograda na 20 godina, za rat u BiH, ili neke druge stvari, samo zato što je on morao navodno da zna, a Rasim Delić nije morao da zna? Mi smo potpuno frustrirani međunarodnom pravdom i međunarodnim prisustvom ovde. A Rasim Delić nije odgovoran zato što su tu bili mudžahedini, zato što su te mudžahedine doveli ovde Amerikanci i zato što treba da se zaštite neke prljave radnje iz tog perioda. Zato on ne može da bude kriv. Jer da je on kriv, moralo bi se otvoriti pitanje kako su mogli mudžahedini da dođu u uslovima kad je Savjet bezbjednosti zabranio naoružavanje i promet oružja. Mislim, jesmo maleni, ali nismo bez pameti. Slušajte, Biljani Plavšić 11 godina a Rasimu Deliću tri? Pa to je udar na mentalitet svih nas ovde. Biljana Plavšić ništa drugo ne traži nego da se ispuni mogućnost koju je predvidio statut Haškog tribunala. Ali kakav je mentalitet u Sarajevu – i to pokazuje potpunu podjelu. Valjda je satisfakcija za žrtve - presuda, a ta presuda je izrečena. Ali kad bi Biljana Plavšić odležala i svih 11 godina, vjerovatno bi neki tamo u Sarajevu skočili i rekli – “A šta je sad ovo? “. Ne možemo tako graditi zajednicu. Nama stalno govore da ne valjamo, da smo ružni, prljavi i zli. Da su moji unuk i unuka, koji su rođeni prije dvije godine i prije četiri mjeseca, krivi samo zato što su pripadnici srpskog naroda, ja to tako razumijem.


RSE: U jednom intervjuu ste rekli - ako dozvolite da Vas parafraziram – da ste voljeli nekadašnju Jugoslaviju koja se raspala, kao i da neki od Bosne i Hercegovine pokušavaju napraviti sličan model što, po Vama, nije moguće. Zbog čega to nije moguće i da li BiH danas prijeti opasnost raspada po modelu ex-Jugosalavije?


Ovde svak svakoga mrcvari – međunarodna zajednica sve nas, a mi jedni druge. Ali ja ne vidim načina kako se iz toga izvući jer nema spremnosti na to. I rekao sam da sam ranije čak imao vjeru u to da BiH može da se izgradi i postane funkcionalna. Sada ne vjerujem. Ne vjerujem da postoji potencijal da se to uspostavi.
Dodik: Svijet je pogriješio u činjenici da je rasturio bivšu Jugoslaviju jer je to bio svjetski projekat, a ne projekat ovih jadnih ljudi ovde. Ta zemlja je mogla, kao jedna, da bude dio evropske zajednice i danas sigurno jedna od najmoćnijih zemalja te zajednice – u ekonomskom i svakom drugom smislu. Koja je imala pretpostavku da bude transmisija između Evropske unije i Rusije koja se budila ekonomski. Sve je to uništeno zato što neko nije želio da taj koncept uspješne multietničke zemlje, na sistemu socijalizma, bude transformisan i uđe u Evropu. Morala se uništiti ideja. Nije ovde bio problem sistem sam po sebi, već ideja socijalne pravde, multietničnosti koja je bila ovde najizraženija. Već godinu-dvije pred rat ova zemlja je živjela multietničkim životom, možda bolje nego ijedna multietnička zajednica u okruženju. I onda su dozvolili, ti veliki stranci i umovi tog vremena, da se Jugoslavija raspadne po pitanjima nacionalne homogenizacije. Nasuprot tim svim procesima nacionalne homogenizacije, ti veliki stranci tog vremena su odlučili da Bosna i Hercegovina mora da pokaže da može kao društvo izrazite nacionalane podijeljenosti, da može da ide dalje. I evo, pokazuje se da ne može. Ovo kako BiH funkcioniše, može se okarakterisati čak i kao mrcvarenje. Ovde svak svakoga mrcvari – međunarodna zajednica sve nas, a mi jedni druge. Ali ja ne vidim načina kako se iz toga izvući jer nema spremnosti na to. I rekao sam da sam ranije čak imao vjeru u to da BiH može da se izgradi i postane funkcionalna. Sada ne vjerujem. Ne vjerujem da postoji potencijal da se to uspostavi. Kako će ići dalje sa Bosnom i Hercegovinom? Ja sam, naravno, legalista i poštujem Ustav i Dejton. Ako me pitate, a to uvijek želim da napomenem, šta volim – reći ću da ja ne doživljavam BiH emotivno, niti je volim. Ja doživljavam RS veoma emotivno i smatram da može da funkcioniše i ona to pokazuje. Ali, naravno, isto tako sam svjestan da mi ne možemo da budemo izolovano tijelo, izvučeno iz realnosti i okruženja. Zato je potrebno da sjednemo sa Bošnjacima i Hrvatima i dogovorimo model funkcionisanja u kome će svi biti zadovoljni. Primjer raspada bivše Jugoslavije je veoma indikativan što se tiče same Bosne i Hercegovine. Neki ne žele da pričaju o tome, ali naprosto je nemoguće izbjeći paralele.

  • 16x9 Image

    Maja Bjelajac

    U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG