Dostupni linkovi

Gost nedjeljnog intervjua Radija Slobodna Evropa je izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević, koja, između ostalog, govori o nedostatku uticaja nevladinog sektora u javnosti, potresima i inicijativama na crnogorskoj političkoj sceni kao i o sučenjavanju s prošlošću.

RSE: Nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje se veoma često oglašava povodom raznih društvenih devijacija, loših društvenih odnosa, problematičnih zakona i njihove loše primjene i drugih problema, pa se otvara pitanje koliko to ima efekta u stvarnosti. Da li stičete utisak da uporno ukazivanje na društvene probleme ne dovodi do željenih efekata i promjena ponašanja?

Uljarević: S obzirom da se nama u kontinuitetu kreira jedna paralelna pink realnost mislim da je više nego potrebno tu lažnu sliku ogoljavati i ukazivati na realne društvene probleme koji ne nestaju samim tim što se o njima ne govori u krugovima naše vladajuće garniture ili što o njima ne izvještava RTCG. Vjerujem da to ima svoj efekat, ne možda onoliki kakav bi mi koji to radimo željeli i istina je da to ne dovodi do tektonskih društvenih pojava. Međutim, to je proces koji zahtijeva potrebno viijeme i strpljenje i da je nazaustavljiv već sada u ovoj fazi. Mi ipak sada imamo jedan veći broj organizacija, pojedinaca koji nastupaju sa svojim kritičkim stavovima i to je veoma važno razbijanje straha koji je jedan od ključnih problema crnogorskog društva jer tada se junaštvo mjeri upravo hrabrošću da se izrazi sopstveno mišljenje i stav, a konstanta sa dobom Marka Miljanova ostaje i sada su to samo primjeri i izuzeci, a ne opšte prihvaćeni drušveni trend.

RSE: Često se govori o uticaju nevladinih organizacija u društvenim zbivanjima. Što su po Vama ključni razlozi što nevladine organizacije nemaju prevelikog uticaja u društvenom i političkom životu u Crnoj Gori, odnosno kakav je Vaš utisak?

Uljarević: Prije svega, treba da budemo realni u tome što je mogući uticaj nevladinih organizacija, pristupu nevladinim organizacijama jer su oni pod stalnim teretom prevelikh očekivanja. Nevladine organizacije ne mogu nadomjestiti nefunkcionisanje sistema, nedostatak valjanog vrijednosnog okvira niti riješiti nezadovoljstvo. Nevladine organizacije okvirno mogu raditi na poboljšanju situacije i doprinositi uvođenju određenih standarda i principa, osnaživati građane da upoznaju svoja prava i nađu način da se bore za njih kvalitetno i aktivno i reagovati na izazove sa kojima se društvo suočava, pratiti rad donosilaca odluka i sarađivati sa njim na zdravim osnovama kada je to moguće, a zarad ostvarenje javnog interesa i u tom segmentu ja cijenim da je NVO sektor u Crnoj Gori veoma prisutan, da talase neke procese i inicira promjene. Međutim, nevladin sektor ne može sve sam, neko treba priču dalje da nosi, tu nastaje problem jer su politčke elite nespremne iz različitih razloga da to urade.

RSE: Upravo imamo jednu političku inicijativu. Pokušavaju se ponovo okupiti opozicione stranke, ali i nevladine organizacije i intelektualci u cilju obaranja aktuelne koalicije sa vlasti. Ovo nije prvi poziv NVO sektoru da se pridruži u političkoj borbi. Svi prethodni pokušaji su bili bezuspješni, da li ovoga puta postoje šanse da se stvori jedan takav savez?

Uljarević: Šanse uvijek postoje, a da li će one biti ostvarene ili će ostati na nivou šanse to je već pitanje načina kojim se ovo pokreće, koncepcije, strateškog planiranja, organizacionih mogućnosti. Takvi savezi su užasno zahtijevni i u smislu funkcionalnog djelovanja i nijesam sigurna da se u pristupu toj ideji uvažava sva ta posebnost. Takođe, nerijetko stičemo utisak da vlast i opozicija imaju jednu zajedničku crtu. One će sve svesti u tom odnosu prema NVO sektoru i intelektualcima koji se doživljavaju prije kao jedan oblik društvne ornamentike, nego kao činjenice sa kojima hoće da gradi sadržajan odnos i to nije dobra osnova, a dok se takav odnos ne promijeni veoma su upitne sve ideje o savezima ovog tipa, No, da ne bi bilo nedoumice generalno mislim da je ideja dobra, da je pažljivo treba razvijati u svijesti da se svaki savez gradi i na ravnopravnom odnosu i na uvažvanju svakog mišljenja koje nije neminovno partijsko. Možda bi trebalo ovo raditi fazno, pri čemu bi neki sistem minimalne koordinacije zainteresovanih faktora bio polazna osnova i različiti subjekti bi koristili prema sebi specifične sadržaje, ali bi cilj bio zajednički.

RSE: Što je po Vama potrebno da bi na narednim parlamentarnim izborima rezultat bio takav da nijedna politička grupacija ne dostigne natpolovičnu većinu i ne osvoji apsolutnu vlast što bi bio neki minimum za otpočinjanje demokratskih procesa?

Uljarević: Mislim da je prije svega potrebno da opozicija uvede red i disciplinu uz punu posvećenost principima kojima se u javnosti predstavlja kao konstante svog djelovanja, a ne kao dio predizbornih aktivnosti. Dalje, treba raditi na minimalnoj koordinaciji i svim slobodomislećim ljudima na osvjezavanju partijskih elita, na izgradnji sopstvenih kapaciteta, ali i na osnaživanju i komunikaciji sa međunarodnom zajednicom kako bi se sa više pažnje odnosila prema našim problemima i shodno tome pomogla u njihovom rješavanju, jer apsolutna vlast jeste problem. Nema istinskih i demokratskih iskoraka bez ograničavanja apsolutne vlasti bilo koga jer je to jedna loša praksa, negativna činjenica koja dominantno usporava proces demokratizacije o čemu imamo svakodnevne dokaze. Jednostavno, pojedinačni projekti i interesi za koje radi apsolutna većina su stavljeni iznad javnog interesa. Teško je ali ne i nemoguće izvesti promjene u sadašnjem sistemu po crnogorskom kontekstu, nemamo razvijenu političku kulturu, ali imamo razvijen državni aparat u službi jedne političke opcije i njima bliskih pojedinaca, a ne svih građana. Brojni su ti objektivni ograničavajući faktori za one koji se zalažu za istinski razvoj društva, međutim, postoje i subjktivne koji svaki zainteresovani politički subjet može i mora djelovati u pravcu njihove korekcije ukoliko želi da ostane aktivan na ovom poslu u ukoliko želi u krajnjoj instanci da zaista ostvari jedan kredibilan rezultat.

RSE: Koliko međunarodna zajednica može pomoći u promjeni sistema u Crnoj Gori, kakva je njena uloga u vašim očima, da li griješi u svom odnosu prema društvenoj stvarnosti u Crnoj Gori?

Uljarević: Može jako puno pomoći jer je ipak na strani međunarodne zajednice se nalaze ozbiljni mehanizmi prinude koji su nerijetko jedini nesumnjih argument našim vladajućim strukturama, međutim, moja lična zamjerka je da ta ista međunarodna zajednica ne pokazuje dovoljnu posvećenost razumijevanju naših problema i adekvatnom odgovoru na njih, odnosno mi smo tu na neki način i žrtva određenog regionalnog kontesta, imamo najmanji kapacitet da nešto loše proizvedemo u regionu i samim tim postajemo po definiciji dobra priča, što se nama vraća kao bumerang jer to označavanje nekih napredaka koji se uočavaju kroz određena dokumenta nijesu suštinski napretci. Najčešće se radi o tehničkim napretcima i mi se ne pomijeramo naprijed. Naprotiv, stepen demokratije se u Crnoj Gori, ja vjerujem da će se mnogi koji se time bave složiti, je značajno unazađen u protekle dvije godine što je za sve nas jedno neprijatno iznenađenje.

RSE: Da li vidite problem i u društvenim i političkim elitama u Crnoj Gori koje barem za sada ne mogu da ubijede međunarodnu zajednicu da i u ovoj dobroj priči postoji i loša priča?

Uljarević: Uvijek je za tango potrebno dvoje, tako da međunarodna zajednica odnosno kreirala tu sliku samo na osnovu nekakvog svog mišljenja nije imala često kredibilnog sagovornika na drugoj strani i tu je U o određenim međunarodnim krugovima, nerijetko sam zapravo i sama čula tu tezu, da opozicija nije dovoljno ozbiljna, da ne postoji dovoljno jaka alternativa, međutim, moj lični argument u svemu tome je da međunarodna zajednica nije učinila dovoljno da stvori tu alternativu jer ako posmatramo i analiziramo stvari u regionu nigdje se stvari nijesu mijenjale same od sebe, nigdje s nijesu mijenjale vođene samo unutrašnjom dinamikom, uvijek je postojala jedna značajna međunarodna podrška demokratskim procesima svugdje sem u Crnoj Gori gdje je ona zaista minimalna i u tom segmentu mi moramo svi da radimo i civilno društvo i opozicija u mnogo većoj mjeri animiramo međunarodne organizacije da budu naši saveznici demokratizaciji društva, odnosno da tu priču o evropskim integracijama prevedemo na ono što one jeste, a to je tranzicija ovoga društva u demokratsko društvo.

RSE: Upoznati ste sa izostankom dogovora da se nastave prenosi sjednica na Javnom servisu. Kako komentarišete situaciju u kojoj će opozicione stranke nastaviti da bojkotuju plenarne sjednice?

Uljarević: Ovo je još jedan primjer koliko RTCG zapravo nije javni servis jer umjesto da zastupa interese čitave javnosti ona ustvari dosljedno prati samo jednu političku opciju. Na taj način doprinosi razvoju dodatnih tenzija i politčke nestabilnosti i to pitanje mora da se riješi što prije uz promjene stavova RTCG. Lično nijesam pristalica bojkota rada Skupštine, čak iako je to u ovom dijelu plenarnog zasijedanja, iako u punoj mjeri razumijem razloge opozicije jer je njen medijski prostor značajno ograničen i ovo je jedan od rijetkih načina gdje integralno bez one dodatne instrumentalizacije može artikulisati svoje stavove, ali isto tako mislim da opozicija mora malo više da vodi računa da ti stavovi budu konstruktivni, da budu utemeljeni, a da se ne svode uvijek na puku političku propagandu.

RSE: Vaša nevladina organizacija je bila veoma aktivna i kritikovala rad izvještavanja i izbor članova Savjeta Javnog servisa i odnos Radio Televizije Crne Gore prema društvenoj stvarnosti. Da li vjerujete da će predstojeće promjene medijskih zakona, odnosno Zakona o javnim radiodifuznim servisima popraviti one stvari koje dosadašnji zakon nija mogao?

Uljarević: Godinama traju aktivnosti Centra za građansko obrazovanje u pokušajima da doprinese tranformaciji RTCG u istinski javni servis i ja sa žaljenjem mogu SAMO da konstatujem da se taj cilj pokazao kao jedna pokretna meta koja nam je sve dalja. Mi smo koristili različite metode u tim svojim naporima, javnosti to nije nepoznato, dokazali smo i konstruktivne greške U zakonima, ali i nepoštovanje istih od strane Skupštine Crne Gore i organa RTCG i lično me jako obradovala ta najava da će se mijenjati zakonski okvir jer je to bila jedna vrsta potvrde da se prihvata realnost na koju smo u kontinuitetu ukazivali i to ne sam mi već i brojne kolege iz NVO sektora i relevantne međunarodne organizcije. Međutim, sam proces izrade nacrta nije uključio sve zainteresovane strane i stručnu javnost što je bio neki prvi pokazatelj negativnih trendova, a ponuđeni nacrt zakona predstavlja nekoliko ozbiljnih koraka unazad što je zabrinjavajuće i ukazuje na jednu potrebu da se ova vlast hermetički zatvori i ne dopusti ni najmanje mogućnost da civilni sektor zaista utiče na određene segmente decentralizacije njene vlasti.

RSE: Kako se boriti protiv toga, postavlja se logično pitanje?

Uljarević: Ja mislim da je nekoliko aktivnosti koje su bile u prethodnom periodu uključujući i jedan javni skup je jedan od dobrih pokazatelja zato što je civilni sektor bio veoma jedinstven u svojim stavovima. Stavovi međunarodnih organizacija je takođe korespondirajući sa tim i sada mi imamo zapravo situaciju u kojoj ćemo vidjeti da li će se ova vlast potpuno oglušiti na ono što je opšti konsenzus, a to je da ovaj nacrt zakona nevalja ili će pokušati da napravi jednu vrstu kompromisa, odnosno idealno bi naravno bilo da uvaži ono što su komentari. Mi ćemo nastaviti sa svoje strane da skrećemo pažnju međunarodne javnosti na to pitanje, da lobiramo, da pratimo i to je sve što može, opet se vraćamo na prvo pitanje o NVO sektoru, raditi. Politčke partije treba da nađu svoje mehanizme da ovo pitanje nastave dalje.

RSE: Sučeljavanje s prošlošću i rasvijetljavanje daljih zločina bi trebalo da bude jedan od prioriteta crnogorskog društva, da li se nakon objavljivanja tužbi za deportaciju Bošnjaka Muslimana, deportaciju u Kaluđerskom lazu i zločine u logoru Morinj, može garantovati da će država, iako sa zakašnjenjem, upotpunosti rasvijetliti sve aspekte tih zločina?

Uljarević: Jasno je da je suočavanje sa prošlošću bio i ostao manjinski koncept vrlo nepopularan i neprijatan u Crnoj Gori čemu je značajno doprinijela ova vlast koja je to pitanje sistematski potiskivala sa dnevnog reda i da ga u kontinuitetu nosiO samo dio civilnog društva i opozicionih političkih stranaka. I ovaj proces ukoliko bi se suštinski otvorio jeste najneprijatniji upravo za ovu staru novu vlast. Dobro je i to treba pozdraviti što su nakon više od petnaest godina otkad su počinjeni zločini konačno počeli isti i procesuirati. Ali je jasno da se radi o zločinima koji ne zastarijevaju i da je sporost procesuiranja istih znak nespremnosti vlasti da ih riješe. Ja lično sumnjam da se ova stara nova vlast promijenila i podsjetila bih vas na jednu rečenicu koju je izgovorio svojevremeno sadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, a koju treba uvažiti jer u tom lapsusu iskrenosti se nalazi mnogo odgovora. Naime, on je pravdajući svojevremeno neke od zaokreta vladajuće partije izjavio "Nijesmo se mi promijenili, nego su vremena evoluirala" i upravo to se dešava i sa rasvijetljavanjem ratnih zločina danas. To je jedan iznuđena odluka jedino pitanje je koliko će vlast biti vješta da ovaj proces izmanipuliše. Vjerujem da je prva faza i te manipulacije što će se time mahati Evropskoj komisiji kao dokazom da postoji vladavina prava, a zapravo se radi o simulaciji vladavine prava i o krhosti institucija sistema da se djelotvorno i blagovremeno bave onim čime treba da se bave. Ja bih ovdje skenula pažnju na nešto drugo. Za mene su sada suštinska pitanja što je to sa čime ova vlast ne smije sada da se uhvati u koštac, što je to što je danas u Crnoj Gori opasnije od suočavanja sa prošlošću i sa onim što se desilo u Morinju, Kaluđerskom Lazu, Bukovici, pa se sada naprasno ovi slučajevi otvaraju kao o kompenzacija u prilog simuliranju vladavine prava. Postavila bih i dodatno potpitanje da li to ima veze sa onim što im danas naplaćuju brojni sponzori njihovih politčkih karijera, da li je opasnije suočiti se sa tim ljudima, nego se vraćati u prošlost i pokušavati na taj način kompenzirati ono što je vidljivo - odsustvo vladavine prava.

RSE: Pomenuli ste izvještaj Evropske komisije, kakav očekujete da će biti sadržaj narednog izvještaja?

Uljarević: Ono što sam ja uspjela u komunikaciji sa predstavnicima Evropske komisije na raznim nivoima da čujem je da će taj izvještaj nositi jednu pozitivnu konstataciju, a ona se uglavnom temelji na onome što je usklađivanje zakonskih okvira, odnosno usvajanje novih zakona sa zakonodavstvom Evropske unije. Ne znam u kojoj mjeri i na koji način će se mjeriti i primjena tih zakonskih tekstova i snaga institucija i na drugoj strani naravno vraćamo se opet tom regionalnom kontekstu u kojem je očigledno da neko treba da bude svijetla tačka u regionu, pa je nekim čudom Crna Gora izabrana i mislim da ukoliko bude dominantno pozitivan da to neće biti dobro ni za sam proces evropskih integracija u Crnoj Gori jer će to samo još više osnažiti ovu vlast koja je vrlo uspješna u simuliranju reformi i da će to onda biti predstavljeno kao uspjeh, umjesto da se zapravo osvrnemo na ono što su vidljivi problemi i da ih rješavamo na pravi način.

  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

XS
SM
MD
LG