Dostupni linkovi

Filip Kovačević, profesor političke psihologije Univerziteta Crne Gorr, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ocjenjuje kakve su mogućnosti ujedinjenja crnogorske opozicije protiv vladajuće koalicije, te da li postoji podrška Zapada postojećem režimu u Crnoj Gori, a govori i o ekspanziji privatnih fakulteta u ovoj državi.

RSE: Gospodine Kovačeviću, pregovori opozicije o ujedinjenju koje je inicirao Pokret za promjene su u toku, mada su neki opozicioni lideri već najavili da od toga nema ništa.To ne bi bio prvi put. Kako doživljavate te pokušaje da se formira jedinstveni blok protiv vladajuće kaolicije?
Kovačević: Mislim da je za opoziciju ohrabrujuće da su se sreli. Do sada su se sreli samo najviši lideri, mislim da oni imaju jedan prostor za razgovor i za kompromis. Mislim da su to prvenstveno socijalne teme, pad životnog standarda građana Crne Gore i sve ostale devijacije, raslojavanja u društvu koje prate taj proces. Mislim da opozicija može na tom terenu (neke od tih partija imaju čak i predznak - socijalistička) mogu na tom terenu da se sretnu i mislim da će to pokazati da li je motiv nekih partija poboljšanje životnog standarda u Crnoj Gori ili neki drugi nacionalni, etnički i slični interesi.
Kada se bude vidjelo da dogovor ima neke nade za uspjeh, onda će se vjerovatno pojaviti neki glasovi iz vladajuće kaolicije, neformalni glasovi koji će pokušati da pronađu svoje "trojanske konje" u opoziciji, kao i uvijek do sada.

RSE: Što su, po Vama, glavne prepreke formiranju jedinstvenog opozicionog fronta? Analitičari uglavnom pominju liderske sujete, raznorodnost partija (poželjno ideološku). Što Vi prepoznajete kao ključnu fazu?
Kovačević: To je sve istina, mada mislim da se u nekim partijama kalkuliše i sa jednom i sa drugom stranom. Ovdje je, čini mi se, mnogo važnije promovisati svoju partiju nego stvoriti neki zajednički blok u kome bi neka partija i nešto izgubila, ali bi taj zajednički blok dobio. Naravno, lideri u Crnoj Gori su poznati po uvjerenju da su najbolji i da oni treba da budu glavni i to je dio toga, kao što smo vidjeli u vezi Savjeta za evropske integracije. Ali, mislim da su opozicioni lideri vidjeli da je to bila greška i da sada već pregovaraju sa tim stečenim iskustvom i bilo je i nekih dogovora koji su propali oko Ustava prošle godine, tako da i o tome razmišljaju neki lider. Mislim da je sada primarno to da oni sarađuju jedni sa drugima, a ne da budu u pregovorima sa vladajućom koalicijom. Isto tako, kada se bude vidjelo da dogovor ima neke nade za uspjeh, onda će se vjerovatno pojaviti neki glasovi iz vladajuće kaolicije, neformalni glasovi koji će pokušati da pronađu svoje "trojanske konje" u opoziciji, kao i uvijek do sada.
RSE: Vi se ipak načelno slažete da je ujedinjenje opozicije jedini put ka smjeni postojeće vlasti?
Kovačević: Mislim da je dobro formirati neki blok jer bi to bila i neka psihološka prednost. Za Koaliciju za evropsku Srbiju je bila koalicija partija i oni su osvojili veći broj glasova nego Radikalna stranka. Iako Demokratska stranka nije osvojila više nego Radikalna stranka, njima (Demokratskoj stranci) je to povod da kažu da je njihova Koalicija za evropsku Srbiju pobijedila u Srbiji. Tako da bi opozicija mogla, ako bude zajedno, da ima neku takvu psihološku prednost, mada je moguće da bi mogli da se dogovore i poslije izbora. Naravno, to je rizik jer se ne zna kako će izbori ići, ali mislim da će izbori biti ranije nego što se očekuje, nego što se govorilo krajem 2009. godine. Može opozicija da se dogovori, ali kako smo vidjeli u Srbiji, mogu tako da ih i odgovore kroz nuđenje raznih privilegija, prestiža i slično jer u Crnoj Gori vladajuća koalicija ima dosta toga da ponudi. Oni najviše imaju da nude, dok ovi još između sebe nemaju skoro ništa. Uvijek je lakše nagovoriti ljude da podržavaju nešto što već postoji i što im daje određene privilegije nego nešto što će tek biti i ako bude, a 20 godina nije bilo. Imate 20 godina perioda u kome se stabilizovala postojeća vlast i ipak će trebati dosta napora od strane opozicije da ovoga puta promijeni tu priču.

Nijesam vidio nikakve naznake da će evropska birokracija promijeniti kurs u neko dogledno vrijeme i mislim da zbog toga opozicija treba da se "uzda u se i u svoje kljuse" i da sami pokušaju nekako da se izbore u Crnoj Gori i za Crnu Goru.
RSE: Pomenuli ste Srbiju. Kao koncept za stvaranje tog fronta opozicioni lideri često pominju srpski DOS koji se ujedinio protiv Miloševića. Da li su to uopšte uporedive situacije? I da li vjerujete da je međunarodna zajednica istinski zainteresovana da podrži smjenu postojećeg režima u Crnoj Gori i aktuelnog premijera u kome mnogi strani državnici, to smo vidjeli iz mnogih izjava, prepoznaju partnera?
Kovačević: Nije uporedivo. DOS je bila jedna sasvim drugačija situacija, jer tu su bile partije koje su se sve zalagale za državu Srbiju, a takođe imali su i protivnika koji je bio ocrnjen u međunarodnoj zajednici i koga su prozvali "balkanski kasapin", tako da je bilo lako nagovoriti i međunarodnu zajednicu sa svim svojim fondovima i velikim novcima da podrži takav opozicioni projekat. To nije slučaj u Crnoj Gori. Mislim da je iluzorno da će promjenu vlasti u Crnoj Gori pomoći evropski birokrata. Mislim da je to iluzorno, to sam uvijek govorio i nazivao sam administraciju Evropske unije veliki inkvizitor. Mislim da će oni pronaći svoje makijavelističke interese da podrže jednu ili drugu stranu, a interes im je sada vladajuća koalicija. Nijesam vidio nikakve naznake da će oni promijeniti kurs u neko dogledno vrijeme i mislim da zbog toga opozicija treba da se "uzda u se i u svoje kljuse" i da sami pokušaju nekako da se izbore u Crnoj Gori i za Crnu Goru. Mislim da stvar koja otežava su postupci Srpske liste koja još do sada nije formalno priznala državu Crnu Goru. Mislim da bi to oni morali da urade i to bi mogao biti jedan kompromis da Pokret za promjene kaže "ne" NATO savezu, a da Srpska lista kaže "da" i prihvati državu Crnu Goru i to bi bio još jedan mogući kompromis u cilju stvaranja neke DOS-ovske koalicije. Dok imate ovako raznorodne opozicione partije sa različitim programima neće biti moguće stvoriti takvu koaliciju. I još jedna stvar. Mislim da tehnička saradnja neće biti dovoljna za opozicionu pobjedu. Oni moraju suštinski da se slože oko nekih stvari da bi zainteresovali dovoljan broj građana, da bi animirali dovoljan broj građana. Mislim da nezadovoljstvo sa sadašnjom koalicijom postoji, ali njega treba animirati, njega treba motivisati, a sve je to mnogo teže kada ste u opoziciji već 20 godina.
RSE: Kako onda izaći iz tog začaranog kruga? Očigledno da ova personalizovana borba protiv Đukanovića nije dala toliko rezultata. Da li bi opozicija morala biračima ponuditi jasniju alternativu i okanuti se nekih performansa koji izgledaju kao jeftini politički marketing?
Kovačević: Crna Gora je tradicionalno bila egalitarno politčko društvo. Ja mislim da se to mora potencirati - da se ono što se sada dešava u Crnoj Gori jeste stvaranje jedne male privilegovani elite, grupe ljudi za koju svi znamo, a dovoljno je pričitati knjgu Momira Bulatovića "Pravila ćutanja" pa znati kako je ta elita došla do novaca. I to treba potencirati i mislim da to može da uradi svaka od opozicionih partija i da to bude neki poziv na socijalno jednaku, pravičnu Crnu Goru gdje će pobjednici tranzicije morati da podijele malo i sa gubitnicima u tranziciji, a ne kao do sada da ih tretiraju kao jedan teret koga treba što prije izbaciti sa broda, sa nekog luksuznog broda ili jahte.
Ono što se dešava u Crnoj Gori je stvaranje opet povezanosti sa postojanjem jedne grupe privilegovanih ljudi, to je stvaranje njihovog univerziteta kao što sam već rekao jednog ekskluzivnog tajkunskog kluba koji će dovesti do toga da će postojati studenti prvog reda, studenti drugog reda.

RSE: Da se malo pozabavimo onim što je Vaše osnovno zanimanje, Univerzitetom. Pored državnog Univerziteta, u Crnoj Gori niče sve više privatnih visokoškolskih ustanova. Nedavno je otvoren i Univerzitet "Donja Gorica" čiji su vlasnici profesor Veselin Vukotić i premijer Milo Đukanović skupa sa podgoričkim biznismenom Tomislavom Čelebićem. Kako doživljavate tu ekspanziju privatnih fakulteta?
Kovačević: Moram da podsjetim da sam ja doktorirao u Americi, tako da dobro poznajem američki sistem u kome postoje i državni i privatni univerziteti i oni sasvim dobro sarađuju. Međutim, ono što se dešava u Crnoj Gori je stvaranje opet povezanosti sa postojanjem jedne grupe privilegovanih ljudi, to je stvaranje njihovog univerziteta kao što sam već rekao jednog ekskluzivnog tajkunskog kluba koji će dovesti do toga da će postojati studenti prvog reda, studenti drugog reda i mislim da to uopšte nije dobro u Crnoj Gori jer se ipak radi o oblasti visokog obrazovanja. Mi znamo da su univerziteti kao pojava postali da bi promovisali određene humanističke vrijednosti kao što su potraga za istinom, borba za pravdu, a ja nijesam to vidio u zalaganjima i na web sajtu Univerziteta UDG koji ustvari i nije univerzitet jer ne ispunjava uslove propisane pravilima Ministarstva prosvjete da bude univerzitet. Oni nemaju još dovoljno fakulteta iz različitih oblasti.
RSE: Da li otvaranje tih privatnih fakultetskih jedinica, univerzitetskih fakulteta ugrožava egzistenciju državnog i na koji način?
Kovačević: Ja bih se složio sa mojim kolegom Milanom Popovićem koji je uvijek govorio da je važno da je univerzitet slobodan ili nije slobodan, a ne da li je privatni ili državni. Važno je ići za slobodnu govora, slobodu razmišljanja, slobodu kritičkog promišljanja. Mislim da državni univerzitet i dalje ima najveće kapacitete za uspjeh u Crnoj Gori, ali volio bih da vidim potenciranje tih kapaciteta i razvijenje neke svijesti da ipak i država Crna Gora treba da pomaže ipak samo jedan državni. Što se tiče ostalih privatnih univerziteta oni raspolažu velikim materijalnim sredstvima. Oni će biti u mogućnosti da dovode najbolje profesore i slično, ali mislim da je važno pogledati ko i kako i ko je osnovao i kakav će biti profil tih univerziteta u smislu kakvi će se predmeti proučavati. Mislim da što se tiče državnog i privatnih univerziteta oni mogu da sarađuju, ali treba imati u vidu da će privatnici pokušati svojom marketinškom kampanjom da umanje kolač koji dobija državni univerzitet.
RSE: Kada već govorimo o namjerama, u nekim opozicionim krugovima vlada uvjerenje da tvorci postojećeg sistema u Crnoj Gori u otvaranju privatnih univerziteta ne vide samo finansijski interes, već da prvenstveno stvaraju kadrove koji će služiti njihovim interesima. Što mislite o tome?
Kovačević: Već se to događa na UDG-ju. Ja pratim njihov web sajt, pratim njihove proslave, njihove promocije i tako dalje. To se već dešava. Tu se veličaju pobjednici tranzicije, određeni biznismeni, tu se glorifikuje novac, tu se glorifikuje ono što je po meni jedan vulgarni elitizam i to je ono što najviše pogađa nekoga ko vjeruje u humanističke univerzalne vrijednosti zbog kojih je pored ostalog i osnovan univerzite. Čitav pojam univerziteta je baš to da znanje i da posvećivanje duhovnim vrijednostima postane vežnije nego to ko ima para, ko vozi veća kola, ko odsijeda u skupim hotelima i silčno.
RSE: Mnogi su suverenisti nakon osamostaljenja Crna Gore razočarani činjenicom da nije urađeno mnogo na demokratizaciji društva. Ti kritičari tvrde da je režim iskoristio apsolutnu vlast kako bi skrojio državu po svojoj mjeri i razdijelio je na neku vrstu mini feuda u kojima lokalni moćnici "vedre i oblače". Da li prepoznajete taj šablon?
Kovačević: Crna Gora se, na žalost, nije demokratizovala. Vidimo u sadašnjoj vladajućoj eliti preslikan jedan stari mentalitet hijerarhije i mislim da se ništa po tom pitanju nije uradilo. Da jeste ima sadašnja Crna Gora dosta takozvane južnoameričke banana republike gdje su elite radile za strane takozvane investitore (u slučaju Južne Amerike to su bili američki investitori), ovdje u Crnoj Gori imamo slučaj ruskih investirora koji su stekli novac tako što su bili povezani blisko, čak i porodično, sa vršiocima visokih političkih dužnosti u Rusiji tako da mi ovdje imamo jedan teren pogodan za svakoga sem za prosječnog crnogorskog građanina koji želi da radi i stvara na pošten način.
  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

XS
SM
MD
LG