Dostupni linkovi

"Stop, ili ću ponovo reći - stop!"


Nenad Pejić

Ugledni "Wall Street Journal" ovako je dao naslov svom komentaru o odluci EU o suspendiranju pregovora o partnerstvu sa Moskvom: "Stop, ili cu ponovo reći stop!"

Ne vjerujem da mnogi čitaoci znaju ko je Zinaida Grecianii. Dama je premijer Moldavije i bila je danas gost našeg radija. Bombardirana pitanjima o poziciji svoje zemlje u vezi sa ratom u Gruziji i da li misli da će i njena zemlja možda doživjeti istu sudbinu u vezi sa separatistima Transdnistrije, koji takodjer imaju podršku Moskve gospodja Grucianii se vješto izvlačila odbijajući da upotrebljava teške riječi i ponavljajući da je opredjeljenje njene zemlje Evropska Unija i neutralnost.

Možda premijerka Moldavije nije toliko vješta sa medijima kao recimo francuski predsjednik koji se preksinoć u ime Evropske Unije na konferenciji za tisak hvalio kako je EU jedinstvena te kako je usvojila jedinstvenu politiku kao reakciju na ponašanje Rusije i invaziju neovisne Gruzije! Nevolja je u tome, kad god političari imaju potrebu naglašavati jedinstvo, sasvim je jasno da njega - nema.

Zato je i predstavljeni "veliki" rezultat hitnog sastanka na vrhu lidera Evropske odluka o "suspenziji" pregovora sa Rusijom u stvari sasvim mali rezultat. EU se mjesecima dogovarala i još se dogovara kako voditi te pregovore pri čemu uopće nikad nije bilo jasno da ih Rusija uopće i želi! Ko se sjeća, ti su pregovori bili suspendirani više puta, jednom prošle godine, neprimjer, radi ruske zabrane na izvoz mesa iz Poljske! Zato se čini da iza oštre retorike francuskog predsjednika Sarkozija i još oštrije retorike engleskog premijera Gordona Browna nije slijedila ozbiljnija akcija.

Da podjsetim na činjenice: predsjednik Francuske i predsjedavajući EU odlazi u Moskvu, u kolovozu, postiže dogovor o prekidu neprijateljstava izmedju Rusije i Gruzije, Rusija prihvaća povlačenje na početne predratne pozicije od sedmog kolovoza. Uspjeh? Rusija se nije povukla, usprskos dogovora o razgovorima izmedju separatista i Gruzije ruski predsjednik donosi odluku o priznanju Južne Osetije i Abkhazije kao neovisnih država. Rusija dakle krši dogovor sa Evropskom Unijom u nekoliko elemenata, a ta ista Evropska Unija ponavlja "suspendiraćemo pregovore" ako se ne povučete. Ugledni Wall Street Journal je u naslovu ovako to komentirao: "Stanite! Ili, ponovo ćemo reći - stanite!"

Odluka Evropske Unije je bila toliko "uspješna" da ju je pozdravio čak i premijer Vladimir Putin, uspud dodijelivši male diplomatske šamare Engleskoj i baltičkim državama koje su se zalagale za oštrije mjere. I kako to obično biva sa agresivnim politikama, čim je Moskva vidjela da je EU mlaka u svom odgovoru, njen predsjednik ide korak dalje pa tako sinoć Medvedev izjavljuje da Rusija više neće suradjivati sa predsjednikom Gruzije koji je "politički leš". Tako se karte otvaraju još više. Sad Rusiji nije dovoljno što okupira dijelove Gruzije ili što ne poštuje potpisane dogovore nego još hoće i predsjednika Gruzije koji baš njoj odgovara. To što je Saakashwilli izabran na demokratskim izborima prije samo nekoliko mjeseci zemlji – to ruskom predsjedniku nije bitno. Bitno je da ga Rusija neće!

Mođe se predsjedniku Gruzije prigovoriti puno stvari: i loše izjave, i netaktična diplomacija, i velika greška napada na civile u Južnoj Osetiji, može se čak optužiti za ratni zločin i šta još sve ne - ali to ne daje Rusiji za pravo da odlučuje ko će biti predsjednik Gruzije! Šta bi bilo kad bi se neko na zapadu sjetio da Medvedevu kaže da je on "politički leš" jer šta god se dogovorio sa zapadom posljednjih mjeseci njegov premijer, Vladimir Putin, prekrši i učini baš - suprotno! Pa čak i sami gradjani Rusije, (samo njih 5% kaže da Medvedev odlučuje, a 35% misli da je to Putin), misle da je baš Medvedev tek - premijerova lutka!

Rusija je na odluku EU o suspendiranju pregovora zadovoljno reagirala tvrdeći da nema problema ako se pregovori i otkažu, a ne samo suspendiraju, te da njima partnerstvo sa Evropskom Unijom treba ni više ni manje nego samoj Uniji. U ruskim medijima je u toku kampanja kako Rusiji ne treba – nikog. Jedinu nervozu je Rusija pokazala kad je premijer Australije izjavio da će Australija zaustaviti izvoz urana u Rusiju ako se trupe ne povuku iz Gruzije. Prije tri dana je ruski ministar spoljnih poslova Lavrov upozorio Australiju da to ne čini jer bi odluka bila "čiste političke prirode". Naravno da bi odluka bila čiste politilke prirode kao što su i ruske odluke o smanjivanju izvoza nafte Češkoj, Latviji, Litvaniji, zabranu uvoza mineralne vode i vina iz Gruzije ili pak vina iz Moldavije, ili mesa iz Poljske takodjer sasvim politički motivirane.

Ugledni novinar još uglednijeg londonskog tjednika The Economist, Edward Lucas, u knjizi sa naslovom "Novi hladni rat" koju je objavio na početku godine, dakle puno prije invazije Gruzije, analizira kako zapad treba da reagira na ponašanje Rusije. Jedna od njegovih teza je da je najveće oružje zapada ekonomija, te da ako u toj oblasti zapadne demokracije reagiraju jedinstveno sve su šanse na njihovoj strani. Otud i ruska nervoza oko izjave australijskog premijera.

Ali u Evropskoj Uniji su daleko od jedinstva. Rusija efektno koristi svoje državne fondove pune novaca i puni džepove sadašnjih ili bivših uglednika - od bivšeg njemačkog kancelara, bivšeg premijera Finske, bivših ministara inozemnih poslova..... U postsovjetskom svijetu nema ni jednog jedinog konflikta koji je riješen, svi su "zamrznuti" i u svima je Rusija ili medijator ili ima svoje "mirovne" snage.

Kad premijerka Moldavije, Zinaida Grecianii, koja je sa optimizmom danas na našem radiju govorila o mogućnostima riješavanja konflikta u Transdnistriji, jedan od onih gdje je Rusija medijator, ostane sama sa sobom moraće sebi priznati da ne zna kako će Rusija ubuduće reagirati jer kad neko krene da krši medjunaropdne dogovore nekažnjeno teško ga je zaustaviti.

Ko god misli da će se Rusija sama zaustaviti - vara se. Ona može biti samo zaustavljena. Što prije to bolje i za Evropsku Uniju i za - Rusiju.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG