Udruženja žrtava proteklog rata u Bosni i Hercegovini uglavnom su nezadovoljna radom državnog Tužilaštva na procesuiranju slučajeva ratnih zločina i osumnjičenih za njihovo činjenje. Zamjera se zbog malog broja otvorenih predmeta, a iz pojedinih udruženja optužuju i zbog toga što se, kako kažu, ravnopravno ne tretiraju zločini koje su počinili pripadnici svih naroda.
Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH u cilju ubrzanja i povećanja efikasnosti u istragama predstavio je potpuno novi pristup istraživanja ratnih zločina. Šef Posebnog odjela i zamjenik državnog tužioca Dejvid Švendimen (David Schwendiman) ističe kako je sada na prvo mjesto postavljena žrtva - i to bez nacionalnog identiteta. Ne uzima se u obzir ni nacionalnost osumnjičenog, nego se rade analize počinjenih zločina:
„Posmatramo šta se desilo i sve poredamo po intenzitetu događanja i onoga što se dogodilo tim ljudima. Onda preuredimo i svoj rad i iz tog ugla gledamo na počinioce. Ne pokušavamo da izjednačimo rezultat.“
U srpskim udruženjima porodica poginulih nestalih osoba i logoraša ne vjeruju ni u novi pristup jer, kako tvrde, Tužilaštvo BiH do sada nije pokazalo volju da se šire procesuiraju zločini nad srpskim narodom. Predsjednik Udruženja zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac danas je uručio Švendimenu dokumentaciju o zločinima nad Srbima na području te opštine 1992. godine, sa zahtjevom da se konačno pokrenu optužnice protiv odgovornih:
„Do sada nisu ništa uradili kad su u pitanju žrtve srpske nacionalnosti ne samo u Brodu nego uopšte. I još veća žalost kada postoje sve institucije, a do sada nije još niti jedan odgovarao izvršilac zločina nad Srbima sa prostora BiH ili šire - a uopšte ne u Brodu koji je prvi pretrpio velike zločine nad srpskim narodom, koji su u svakom slučaju dokazani po svakom osnovu - i po logorima i po žrtvama koje su ekshumirane iz masovnih grobnica.“
U Udruženju „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ smatraju da bi proces otkrivanja odgovornih za ratne zločine morao ići puno brže. Članica Udruženja Zumra Šehomerović:
„Znači da nema zločinaca za počinjena djela, a da postoje zločini, a samim tim da za masovne grobnice koje radi Tužilaštvo i kojih je otkopan veliki broj - kad vam kažem da je samo na zvorničkoj Kamenici u nizu 10 jedna do druge otkopane, i da će se i nadalje otkopavati - da nema podignutih optužnica za ljude koji su počinili zločine. Oni tu ne treba da prave nekakav red da bi sad to išlo rangirano, neko veći neko manji zločin. Ja ipak mislim da treba podizati optužnice bez obzira koliki je zločin počinjen samo ako postoji dokaz za zločin.“
Ono što je pomalo zaboravljeno jeste da su najveće žrtve proteklog rata bila djeca, kaže generalni sekretar Dječije ambasade „Međaši“ Duško Tomić, koji zahtjeva da Tužilaštvo prvo obrađuje zločine koji su činjeni nad djecom:
„Svo objekti striktno namijenjeni djeci su pred rat i tokom rata oteti od djece i pretvoreni u vojne i policijske punktove. Počeli su na Širokači sa Zelenim beretkama. kada su oteli vrtić i stavili u njega krizni štab, a završili sa školama u Srebrenici i Bratuncu gdje su ubili djecu. Ubijanje djece počelo je u Sijekovcu, a završeno je u Srebrenici.“
Rad pod stalnim pritiscima
Čitav proces rada na novom pristupu Tužilaštva započeo je prije 18 mjeseci i do danas je identifikovano više od 100 opština i vremenskih perioda gdje su se dogodili posebno teški zločini. Nakon toga uslijedila je identifikacija osumnjičenih za djela i pokretanje istraga, ali taj proces će trajati dugoročno, navodi Švendimen:
„Ovo je vjerovatno jedan od najkomplikovanijih zadataka krivičnog pravosuđa u cijelom svijetu i on zahtijeva i sredstava i mašte i svega ostalog više nego u bilo kojem drugom tužilaštvu u svijetu. Ono do čega smo mi došli jeste način da se suočimo sa tim problemom na najefikasniji način.“
U Tužilaštvu kažu da se radi u dosta teškim uslovima i pod stalnim pritiscima kako domaćim tako i međunarodnim. Pa, ipak, rezultati postoje. Od kraja rata do danas okružni i kantonalni sudovi procesuirali su 55 osoba, dok je Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH u posljednje dvije godine podigao 99 optužnica. Konsultant u Tužilaštvu Marko Prelec navodi da će, zahavljujući novom pristupu, već u narednoj godini biti otvoreno mnogo zahtjevnih predmeta:
„I cilj je, manje-više, ne da zagarntiramo da ćemo dovesti sve ratne zločince pred sud u nekom arbitrarnom roku i mogu vam reći da bilo se pojavi pred vama sa takvim obećanjem ili ne zna kakav je posao ili nije iskren, ali možemo vam obećati da ćemo odraditi sve šta možemo da dođemo do trenutka gdje ratni zločini, čitava problematika ratnih zločina u BiH, neće biti pitanje broj jedan, dva ili tri u ovoj zemlji, nego da će biti na razini problematike ratnih zločina iz Drugog svjetskog rata, gdje su tu i tamo hvata neki zloglasni zločinac, ali to je normalan posao koji ne koči državu u njenom daljem razvitku. I vjerujem da je moguće doći do toga u nekom razumnom roku - i to je naše obećanje.“
Trinaest godina poslije rata, ipak, ostaju neke zabrinjavajuće činjenice: još uvijek nema pouzdanog podatka o tome koliko je osoba ukupno u BiH koje se sumnjiče za ratne zločine, a ni u Tužilaštvu i dalje nema informacije o broju predmeta koji bi još trebali biti procesuirani.
