Dostupni linkovi

Rusija – agresivna unutar i van granica


Nenad Pejić

Nisam baš uvjeren da je agresivna spoljna politika Rusije tek izraz želje da se ona poštuje i da se njeni interesi uvažavaju kao što ovih dana pišu mnogi stručnjaci. Prije bih rekao da je teško očekivati da se kod kuće bude autoritaran, a u svijetu prihvaća razgovor. Priroda nedemokratskih režima je ekspanzija i agresija. I ta se priroda ne može zaustaviti na medjunarodnim granicama.

Jučer je u Rusiji ubijen Magomed Yevloyev, novinar odgovoran za web stranicu ingushetiya.ru, poznat kao novinar koji je imao dosta kritičkih napisa o vlastima. I ranije su u Rusiji ubijani novinari ali se prvi put dogodilo da je neko uhapšen od strane policije, odveden u zatvor i - tamo ubijen.

Neposredno uoči ruske invazije na Gruziju, točnije 20-og srpnja počeo je hakerski napad iz Rusije na gruzijske webstranice, uključujući web stranice predsjednika, parlamenta, ministarstva spoljnih poslova, novinskih agencija itd. I ranije je bilo organiziranih napada hakera iz Rusije na neke inozemne vlade (Estonija naprimjer) ali je ovo prvi put da se takav napad vrši koordinirano sa vojnim operacijama. Ugledni "The Economist" čak definira da hakerski napadi koji su sredstvo ruske spoljne politike znače digitalno Sarajevo - misli se na početak prvog svjetskog rata koji je počeo ubistvom cara Ferdinanda!

Invazija Gruzije je tek logična posljedica onoga šta se dešava u Rusiji u posljednjih nekoliko godina od kada je Putin na vlasti. Da podsjetim: 25% današnjih lidera Rusije je u radilo u KGB-u, (današnji FSB), a nevjerojatnih 78% članova državnog aparata ima neke veze sa policijom, vojskom ili tajnim službama; mediji su potpuno kontrolirani, parlament takodjer; ubistva po narudžbi nisu ništa neobično i protivnici režima se eliminiraju na razne načine (Litvinenko, Politkovskaya i u nedjelju Yevloyev ubijeni, Khodorkovsky u zatvoru, Berezovski u egzilu), nova vrste disidenata se već pojavljuje na zapadu; ubistva motivirana rasizmom se dešavaju tjedno, a premlaćivanja dnevno;, ukidaju se nevladine organizacije, a one koje ostaju se oporezuju; nema razvijenih institucija demokracije, Rusija, po svom priznanju razvija "suverenu demokraciju" koja je najprije definirana definiranu otvorenije kao "upravljana demokraciju" ("managed democracy"). Rusija ima autoritaran režim, eliminiraju se protivnici i kritičari, rasistički napadi se blago ili nikako kažnjavaju, ne razvijaju se demokratske institucije, parlament služi kao paravan,....sve su to dokazane činjenice o današnjoj Rusiji.

Teško da se od jedne nedemokratske države može očekivati da poštuje pravila u svijetu kad ne poštuje pravila kod kuće! Teško da jedna agresivna i autoritarna domaća politika može biti neagresivna u svojoj spoljnoj politici. Priroda nedemokratskih režima je ekspanzija i agresija i ona se može zaustaviti na medjunarodnim grancima.

Zato nije nelogično nego logično da se okupira jedna neovisna država. Nije nelogično, nego logično da se prijeti drugima državama kao što je to Medvedev učinio Moldaviji, nije nelogično nego logično da Rusija iz političkih razloga smanjuje dotok nafte ili gasa Latviji, Litvaniji, Ukrajini i Češkoj! Logično je da jedan visoko pozicionirani ruski general kaže da Poljska može biti meta nuklearnog napada jer je potpisala sporazum o raketnom štitu sa SAD! Mnogi su to smatrali izjavom nekog ludjaka, ali, Medvedev je potvrdio da general iznosi zvaničan stav Rusije!!! Nije nelogično nego, dapače, logično da Medvedev ovako odgovori na pitanje da li je ruska gresija usmjerena i prema drugim susjednim državama, naprimjer Ukrajini. Medvedev kaže da milijuni Rusa žive van Rusije te da on kao "vrhovni komandant" mora "zaštiti živote i ponos naših državljana". Kako se može očekivati od predsjednika Medvedeva da bude ravnopravan partner ostalima u svijetu kad on otvoreno – laže:

"Gruzija je kriva radi genocida nad Južnom Osetiojom" - kaže on. Čak i ruski izvori tvrde da je poginulo 133 gradjana Južne Osetije. S druge strane, već tisuće Gruzijaca pod prisilom napuštaju svoje domove u Južnoj Osetiji, u toku je etničko čišćenje svih koji nisu Rusi! Do sada je iz Abkhazije i Južne Osetije otjerano 200.000 Gruzijaca!

"Rusija nije prekršila dogovor o prekidu vatre" - kaže predsjednik Rusije. Ali, taj isti dogovor, koji je Medvedev potpisao, kaže da treba nastaviti pregovore o statusu Južne Osetije i Abhazije. Medvedev, suprotno dogovoru, donosi odluku o priznanju. Ruske trupe su napustile Gruziju i ne blokiraju luku Poti - izjavljuje Medvedev. Samo slijepci ne vide da ruske trupe i dalje operiraju u Gruziji.

Prije nekoliko dana sam imao priliku učesvovati u razgovoru sa Garijem Kasparovim, oporbenim liderom Rusije i, naravno, svjetskim šahovskim prvakom. "Propaganda je danas u Rusiji opasnija od one u vrijeme Sovjeta" - tvrdi Kasparov. U vrijeme SSSR-a KGB je bio kontroliran od strane političara, danas te kontrole nema. KBG (FSB) danas odgovara –samom sebi. Vlast ne kontrolira tajne službe jer su tajne službe na vlasti.

Lilia Shvestova iz moskovskog Carnegy Center tvrdi da režim koji je Putin izgradio zahtjeva neprijatelje. Ona kaže da rat u Griziji nije rat o samoj Gruziji nego "je to matrica ruske države za preživljavanje. Zvijer treba hranu!". Nacionalisti pozdravljaju rat u Gruziji i njihovi ideolozi poput Aleksandra Dugina već traže da se Rusija obračuna i sa svojom "petom kolonom!" U svojoj analizi od četvrtka ruske "Vedomosti" tvrde da je "Rusija blizu da ponovi Brežnjev-Gorbačov ciklus povijesti koji je rezultirao u kolapsu SSSR-a". List smatra da je interes Rusije da ima dijalog sa zapadom, da prizna granice drugih država (pa i Gruzije) ne radi zapada nego radi očuvanja sopstvenih granica.

Sklon sam zato tvrdnjji da akcije Moskve prema svijetu nisu usmjerene na to da se svijetu pokaže da se Rusija mora uvažavati. Konačno, Rusija, se itekako uvažava i njeni interesi se itekako poštuju, po mnogima čak i previše (ćutnja o Čečeniji, kršenju ljudskih prava, Rusija je članica G8 baš zato što se njeni interesi uvažavaju, a ne zato što tamo treba biti....)

Ruske su spoljnopolitičke akcije tek logična posljedica onoga šta se dešava unutar Rusije. Rusija nije nikada imala demokratski sistem (kratak period predsjednika Yeltsina je više simbol kaosa nego razvijenih demokratskih institucija) i Rusija je oduvijek tražila vladare, a ne predsjednike. Staljin je i danas slavljen kao najsposobniji Ruski vodja a milijuni ubijenih su bili "nužnost"!!

Zato ne mislim da će se ruska spoljna politika promijeniti kad se Rusija "počne uvažavati" nego kad se unutarnji razvoj Rusije od "upravljane (suverene) demokracije" počne kretati ka stvarnoj demokraciji.

I kada, neko je to već napisao, takva Rusija i njena unutarnja politika svoje susjede ne bude tretirala samo kao "neprijatelje ili vazale".

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG