Dostupni linkovi

Venecija bez filmova sa Balkana


Američki glumac George Clooney nakon press konferencije o filmu 'Burn After Reading' , koji se nalazi u takmičarskom programu ovogodišnjeg 65.-tog Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji.

U Veneciji danas počinje jedan od najznačajnijih svetskih filmskih festivala. Ovogodišnji, 65. po redu Venecijanski filmski festival posvećen je nedavno preminulom egipatskom reditelju Jusefu Sahinu. Na Festivalu gotovo da nema filmova iz ovog regiona.

U konkurenciji za ovogodišnjeg Zlatnog lava naći će se 21 film, od kojih samo dva neće imati svetsku premijeru, što možda najbolje ilustruje važnost Venecijanskog filmskog festivala. U zvaničnom programu, van konkurencije – našlo se još petnaestak filmova, uključujući špijunsku crnohumornu komediju “Burn after Reading” braće Koen, koja će svečano otvoriti 65. smotru. Takmičarskim programom, koji će ocenjivati žiri predvođen nemačkim rediteljem Vimom Vendersom, dominiraju evropski i azijski filmovi, pre svih japanski. Za Zlatnog lava takmiči se i pet američkih filmova.


I ove godine primetno je odsustvo filma iz našeg regiona, a filmski kritičar Dinko Tucaković kaže da nije razlog zloba čelnih ljudi festivala, već jaka konkurencija i ozbiljna priprema za nastup na festivalu:

"Stanje u našoj kinematografiji, kao što je bio slučaj sa "Grbavicom" Jasmile Žbanić, je takvo da region prestaje da bude kao pokvarena ploča, da stalno nudi iste priče, a pojavljuju se neke uzbudljivije mešavine komedije i tragedije, na njihovu žalost a našu sreću, što je na filmu uvek zanimljivo i kontraverzno."

Ipak, među filmovima u programu “Horizonti” našao se i dokumantarac ‘Prema Istoku – Mostar, Sarajevo, Srebrenica”, rađen u koprodukciji Italije i Bosne i Hercegovine. Ovaj film zanimljiv je i po činjenici da se u njemu pojavljuje jedan od najvećih intelektualaca Evrope danas - književnik Predrag Matvejević. Objašnjavajući za naš program – da mu nije namera da u ovim godinama menja profesiju – Matvejević kaže da ga je privukao krajnje profesionalan odnos tima koji je predvodila rediteljka filma Laura Anđuli - prema ovoj, izuzetno osetljivoj temi:

"U času kada se srušio moj rodni grad Mostar, kad je srušen stari most, oni su se našli tamo, imali su smijelosti da snime logore u koje su bačeni Mostarci, muslimani, do juče saveznici Hrvata od tamo. Napravili su to sa jednom profesionalnošću, sa nepristranošću koja me je iznenadila. Našao sam se sa njima u nekoliko navrata, zamolili su me da ih stavim u kontakt sa nekima i Bosni i Hercegovini. Kako sam ja za vreme događaja u Bosni i Hercegovini bio na strani najslabijih, muslimana u Sarajevu, Srba u Krajini, Hrvata u Vukovaru, osjetio sam da takva jedna ekipa može napraviti jedan objektivan prikaz. Oni su me zamolili da im se priključim. Ja sam odbio da radim na scenariju ali sam im, da ne bi napravili greške koje stranci prave, rekao da ću pročitati scenario, da ću biti konsultant, da ću im pomoći onoliko koliko mogu. Tražio sam da se u filmu ne spomene ime - ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci jer za mene nisu zločinci, u ovom ratu iz kojeg sam otišao, sedamnaest godina proveo u emigraciji, Srbi sa kojima sam ostao u prijateljstvu i nastavio surađivati u beogradskim novinama, nisu Hrvati, jer ima Hrvata koji su se suprotstavili, poput samog predsednika Mesića, spaljivanju 20.000 srpskih kuća u Krajini, izgonu dvesta hiljada ljudi. Prema tome, da se krivnja ne poistovjećuje sa nacionalnošću."

XS
SM
MD
LG