Dostupni linkovi

Danas je stigla vijest o Ruskom priznanju Abhazije i Južne Osetije. To je samo logična posljedica jednog dobro organiziranog scenarija.

Najprije se NATO (čitaj Evropa) nije mogao dogovoriti o metodologiju pristupa NATO savezu Gruzije, Ukrajine i Makedonije. Rusija je prije toga brzo podijelila gradjanima Južne Osetije ruske putovnice. Onda su počela upozorenja Tbilisiju da stane sa ratnim planovima. Negdje u proljeće ove godine su Gruzija i Rusija bili blizu konfrontacije oko Abhazije ali je diplomacija bila brža. Onda su Rusi oborili dvije gruzijske bezpilotne letilice Slijedile su ekplozije u Abhaziji. Rusija onda šalje 250 vojnika u Južnu Osetiju da poprave prugu i čim su se oni povukli počela je vojna vježba na granici sa Južnom Osetijom. Odmah počinju i letovi ruskih vojnih aviona gruzijskim nebom u cilju "da ohlade glave" u Gruziji kako kažu ali sa željom da provociraju Gruziju na akciju. Onda slijedi, početkom kolovoza napad artiljerijom na jednom gruzijsko selo i Rusija je dobila što je željela - napad gruzijske artiljerije na glavni grad Južne Osetije.

Akciju Gruzije i nerazumnost odluke njenog predsjednika da napadne glavni grad Južne Osetije je priča za sebe, ali ovo više nije priča ni o Gruziji, ni o Južnoj Osetiji niti o Abhaziji - ovo je priča o Rusiji.

Putin je po ko zna koji put u zadnjih nekoliko godina bacio rukavicu svijetu. Da li se ovaj put preračunao i da li je vojna pobjeda nad Gruzijom značila diplomatski i ekonomski poraz!?

Jučer je Rusija poslala svijetu dvije poruke: prva je bila da Rusija ne treba članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), a druga glasi da je Rusija spremna da prekine odnose sa NATO savezom. Istovremeno, Ruske trupe nisu napustile Gruziju, usprkos potpisanopm sporazumu, sinoć je bijela kuća upozorila Moskvu, danas je svjetski tisak pun tekstova o Rusiji. Jedni tvrde da je Rusija "opasna ali slaba", drugi da je ruska ekspanzija u povijesti uvijek bila rezultat "ekonomske slabosti, a ne nabujale snage", treći predlažu načine kako da se odgovori Rusiji na drastično kršenje medjunarodnog prava......ali svi tekstovi traže da se Rusija zaustavi.

Teza kako Rusija ne treba Svjetsku trgovinsku organizaciju je na posve klimavim nogama. Zašto bi onda Rusija godinama pokušavala da postane njen član? Bez suradnje sa NATO savezom Rusija može lako živjeti ali suradnja sa NATO savezom nije samo vojna suradnja nego mnogo više i prekid te suradnje donosi mnogo više političkih od vojnih problema.

Ono što je sasvim jasno, Rusija Vladimira Putina, se više ne tretira kao partner zapada nego kao njegov problem. To je prvi veliki gubitak ruskog premijera. U ruskom susjedstvu je porastao strah od sličnih intervencija, prijeti se Moldaviji, ukrajinski predsjednik otvoreno izražava sumnju u ruske namjere sa Krimom, Armenija možda računa na rusku podršku oko Nagorno Karabaha ali se to upće ne dopada Azerbejdžanu, u baltičkim zemljama i Poljskoj je zabrinutost mnogo veća od one koja se izražava diplomatskim riječnikom. Taj strah od Rusije je drugi gubitak Moskve. Teško da neko može željete susjede koji te se boje. Treći gubitak je činjenica da se u ovom konfliktu više uopće ne radi o Gruziji nego o odnosu SAD i Evrope sa Moskvom, dakle tema je Rusija, a ne Gruzija. Taj se odnos ozbiljno preispituje i ono što je do sada izgledala razjedinjena Evropa (mlake reakcije Pariza i Berlina i opredjeljenje Italije koja krivi Gruziju) lako može postati ujedinjena Evropa. Teško da čak i evropska ovisnost o ruskom gasu može spriječiti Evropu da osudi posljednje poteze Moskve. SAD su već otkazale zajedničke vojne vježbe, povukla iz Kongresa dogovor o suradnji na civilnim nuklearnim programima, planirane posjete na visokom nivou su otkazane.

Mirovne snage koje je Rusija imala u Južnoj Osetiji i Abhaziji ne mogu više biti mirovne snage jer se sada sasvim jasno radi o okupacijskoj vojsci, a teško da će Ruske vojska biti prihvaćena negdje drugdje kao dio mirovnih operacija. To je četvrti gubitak. Vrijednost dionica na moskovskoj berzi pada, ulazak stranog kapitala je pod velikim znakom pitanja. To bi mogao biti, ako se tendencija nastavi, peti gubitak.

Predsjednik Medvedev je već treći put u samo dva mjeseca morao progutati knedlu - najprije je na samitu G8 preuzeo obavezu da podrži zapad oko Zimbabvea, ali je Putin mislio drugačije. Onda je sa Sarkozijem potpisao sporazum oko Gruzije ali je Putin opet mislio drugačije. Onda je izjavio da će se ruske trupe povući zaključno sa 22-im kolovozom - ali je opet davao prazna obećanja. Ko će ubuduće sa njim pregovarati? Možda je to dobro za Putina, ali je sasvim sigurno loše za Rusiju kad se ne vjeruje njenom predsjedniku. I sami Rusi mu ne vjeruju, njih svega 5% misli da on vlada Rusijom, dok 35% misli da je to Putin.

Ruske trupe u Gruziji se dogadjaju u istom mjesecu kao i ruske trupe 40 godina ranije - u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Poredjenja su neminovna. I tada i danas - sovjetsko i rusko rukovodstvo daje isti povod - ruske trupe dolaze da sačuvaju mir!!??

U školskim knjigama koje je premijer Putin promovirao prošle godine piše da je Staljin najveći ruski vladar u XX stoljeću. Jednom davno, veliki pjesnik Jevgenij Jevtušenko je govoreći o Staljinu rekao: "Udvostručite, utrostručite stražu na njegovom grobu - nemojte mu ikad dozvoliti da izadje napolje!"

Neko je ne tako davno stražare sa Staljinovog groba - odveo na večeru.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG