Dostupni linkovi

U pitanju su interesi velikih sila


Tom de Waal
Tom de Waal

Stanje je veoma komplikovano i ceo međunarodni sistem je uzdrman nakon sukoba u Gruziji, kaže za Radio Slobodna Evropa Tom de Val (Waal), ekspert za Kavkaz pri londonskom Institutu za rat i mir. Val procenjuje da će mnoge zemlje sada smatrati da se prebrzo išlo u rešavanju statusa Kosova, odnosno priznavanju njegove nezavisnosti i da je i to doprinelo krizi na Kavkazu.

Val: Smatram da je bilo veoma teško pronaći rešenje za status Južne Osetije u smislu njenog vraćanja pod kontrolu Gruzije, čak i pre poslednjih sukoba. Sada smatram da je gotovo nemoguće da Tbilisi uspostavi suverenitet nad ovom separatističkom regijom. Južna Osetija se oslanja na Rusiju, koja u kontroli ove oblasti vidi svoj strateški cilj. Moskva veoma vešto koristi kosovski slučaj, odnosno argumentaciju Zapada prilikom intervencije protiv Srbije. Moskva tvrdi da je to isto sada učinila da bi zaštitila civile u Južnoj Osetiji od napada gruzijskih snaga. U tome ima mnogo cinizma, ali i istine na šta Zapad ne može lako da odgovori. Dakle, u ovom trenutku najviše što se može izdejstvovati jeste međunarodno prisustvo u Južnoj Osetiji i Abhaziji, pitanje statusa bi bilo odloženo, a u međuvremenu bi se omogućio povratak Gruzijaca u njihova sela u Južnoj Osetiji. Dakle, fokus bi bio na povratku izbeglica, obnovi i garantovanju bezbednosti, a o statusu bi se tek nakon toga moglo razgovarati. Do sada su se obe strane prevashodno koncetrisale na pitanje statusa što zapravo sprečava bavljenje ostalim, praktičnim pitanjima. Naime, jasno je da Abhazi i Južnoosetijci ne žele da budu deo Gruzije, kao što Gruzija, s druge strane, insistira na očuvanju svojih granica iz sovjetskih vremena. Reč je, dakle, o nepomirljivim pozicijama.


JJasno je da su Gruzija, Azerbejdžan i Srbija odavno izgubili svoje otcepljene oblasti. Zato njihovo uporno insistiranje isključivo na reintegraciji Abhazije, Južne Osetije, Nagorno Karabaha i Kosova, nije dobar put napred a pokazuje i nepoštovanje ljudskih prava stanovništva u regijama koje žele da se osamostale.

RSE: Kakve će biti posledice po rešavanje drugih etničkih sukoba?

Val: Očigledno je da je pozicija separatista u, na primer, Pridnjestrovlju i Nagorno Karabahu sada biti ojačana. S druge strane, možda Moldavija i Azerbejdžan smatraju da treba da požure sa postizanjem rešenja, odnosno reintegracijom ovih oblasti. U osnovi, sukobi u Gruziji doprineće dodatnoj destabilizaciji situacije i u zonama ostalih ethičkih sukoba. Zato ponavljam da treba biti kreativniji kada je reč o pitanju statusa separatističkih regija. Na primer, jasno je da su Gruzija, Azerbejdžan i Srbija odavno izgubili svoje otcepljene oblasti. Zato njihovo uporno insistiranje isključivo na reintegraciji Abhazije, Južne Osetije, Nagorno Karabaha i Kosova, nije dobar put napred a pokazuje i nepoštovanje ljudskih prava stanovništva u regijama koje žele da se osamostale. Zbog toga ponavljam, nužno je pronaći kreativnija rešenja za ova pitanja. No, za rešavanje svih ovih pitanja potrebno je dosta vremena. Uzmite na primer, problem severnog Kipra koji traje od 1974. godine. Tek sada nakon generacija rođenih u miru i izgradnje mera poverenja, kontakti između dve strane daju nadu da će biti pronađeno rešenje.

RSE: Pomenuli ste na početku da je Rusija kao opravdanje za intervenciju navela zaštitu civila u Južnoj Osetiji, ističući da je istu argumentaciju koristio NATO u intervenciji protivi Srbije. No, kao što je Moskva optuživala Zapad zbog kampanje protiv Beograda tako sada članice NATO-a kritikuju Rusiju.

Val: To je tačno. Smatram da Rusija igra opasnu igru. Ne treba zaboraviti ni intervenciju Moskve u Čečeniji 1994. godine kada je potencirala na tome da je to njena interna stvar i da spoljni svet nema pravo da se meša. Smatram da će Rusija snositi međunarodne posledice ove akcije u Gruziji. Na primer, Kina zabrinuto gleda na intervenciju Moskve u drugoj državi, postavljajući pitanje da li je to pravi način.

RSE: S druge strane, Zapad insistira na očuvanju teritorijalnog integriteta Gruzije, dok je njegovim priznanjem nezavisnosti Kosova narušena teritorijalna celovitost Srbije. Zapadne zemlje kao argument navode jedinstvenost ovog slučaja. U osnovi, da li će nakon krize u Gruziji pitanje statusa Kosova biti ponovo predmet međunarodne pažnje?

Val: Možda postoji međunarodno rešenje, ugovor kojima se regulišu odnosi kao što je slučaj između Portorika i SAD. Portoriko uživa neku vrstu nezavisnosti. Dakle, postoje rešenja koja omogućavaju visoki stepen samostalnosti oblastima oko čijeg statusa postoji spor. Reč je o pravu da odlučuju o svojoj budućnosti.

RSE: Međutim, Portoriko niko nije priznao u svetu kao nezavisnu državu.

Val: To je tačno. No, s druge strane uživa puno pravo na samoupravu, zatim neku vrstu međunarodnog statusa. Ponavljam, potrebna su kreativna rešenja, jer na kraju malim oblastima nije toliko bitno da budu članice Ujedinjenih nacija već pravo na samoupravu i međunarodne garancije njihove bezbednosti.

RSE: Međutim, Zapad verovatno nije spreman da ponovo razmatra pitanje statusa Kosova, jer je njegovu nezavisnost dosada priznalo više od 40 zemalja.

Val: Mislim da će posle ovog sukoba u Gruziji morati da se postave neka ozbiljna pitanja. Nadam se da su naučene neke lekcije u smislu da nije dovoljno samo govoriti o teritorijalnom integritetu već je nužno poštovanje ljudskih prava i da zato treba razmatrati svaki slučaj posebno. Recimo da prihvatimo zahtev Abhazije i Južne Osetije za nezavisnošću, ali da im istovremeno predočimo da moraju da ispune neke uslove koji su veoma teški. U slučaju Abhazije, to je povratak Gruzijaca koji su proterani nakon rata u 90-im godinama. Na taj način bi Abhazija preuzela odgovornost a za uzvrat bi bila nagrađena nekom vrstom međunarodnog statusa.


Prekasno je da se iznova pregovara o statusu Kosova. No, to će svakako otežati i pronalaženje rešenja za sukobe na Kavkazu, jer Kosovu je obećana puna nezavisnost a što traže i ostale separatističke oblasti.

RSE: Da li je prekasno za obnovu neke vrste pregovora Beograda i Prištine o statusu, na čemu pre svega insistiraju vlasti u Srbiji i Rusija?

Val: Sumnjam da bi Kosovo na to pristalo jer je čitav proces već odmakao. Prekasno je da se iznova pregovara o njegovom statusu. Vrata su na neki način zatvorena. No, to će svakako otežati i pronalaženje rešenja za sukobe na Kavkazu, jer Kosovu je obećana puna nezavisnost a što traže i ostale separatističke oblasti.

RSE: Srbija je na neki način između dve vatre i nastoji da oko sukoba u Gruziji bude po strani. Jer, s jedne strane računa na pomoć Rusije, a, s druge, ukoliko bi je javno podržala u intervenciji u Gruziji direktno bi podrila svoje zahteve za očuvanjem Kosova.

Val: Srbija je očigledno u teškoj situaciji. Ona ima svoje spoljnopolitičke prioritete, kao što je pridruživanje Evropskoj Uniji. Istovremeno, mora da vodi računa da je Rusija njena saveznica. U stvari, mnoge zemlje, poput Jermenije i Azerbejdžana, nastoje da ostanu po strani. Možda je to kukavička pozicija, ali je, istovremeno, veoma razumljiva.

RSE: Da li će nakon poslednjih sukoba u Gruziji države koje još nisu priznale Kosovo sada biti još opreznije?

Val: Mislim da svi sada imaju obavezu da budu oprezniji. Mnoge zemlje će sada smatrati da se prebrzo išlo u rešavanju statusa Kosova, odnosno priznavanju njegove nezavisnosti i da je i to doprinelo krizi na Kavkazu. Dakle, smatram da će u međunarodnoj zajednici sada biti još oprezniji.

RSE: Da li ta opreznost mnogih zemalja znači da one više indirektno podržavaju poziciju Rusije oko očuvanja teritorijalnog integriteta Srbije ili sada stav Zapada u odbrani celovitosti Gruzije?

Val: Situacija je veoma konfuzna, jer obe strane igraju dvostruku igru. Rusija, na primer, sada dovodi u pitanje teritorijalni integritet Gruzije, dok istovremeno podržava očuvanje celovitosti Srbije. Stanje je veoma komplikovano i ceo međunarodni sistem je uzdrman. Sve veći broj ljudi uviđa da je ovde manje reč o međunarodnim principima a više o interesima velikih sila, tako što NATO nastoji da odbrani svoju pobedu na Kosovu, a Rusija u Abhaziji i Južnoj Osetiji. Bojim se da nam predstoji dugi period ćorsokaka u njihovim međusobnim odnosima. No, ako je išta dobro u ovoj krizi, verovatno će mnogi shvatiti da se na etničke sukobe ne može gledati crno belo. To znači da postoje mnoge oblasti u svetu koje možda ne ispunjavaju uslove za potpunu nezavisnost, ali zaslužuju da se oslobode od vladavine drugih zemalja koje žele da ih tlače. Zbog toga je nužno poštovanje oba ova principa.

XS
SM
MD
LG