"Ja mislim da treba podjednako svi da nasljeđuju od roditelja, bilo žensko bilo muško", kaže jedna od naših sagovornica.
RSE: Da li ste Vi bili eventualno u takvoj poziciji?
"Pa, bila sam", odgovara.
RSE: Da li ste tretirani ravnopravno?
"Tretirana sam ravropravno zato što je to bilo nasljedstvo moje majke, a ne oca."
RSE: A da je bilo od oca?
"Da je bilo od oca, ne bi tako bilo."
RSE: Zašto?
"Ne znam. To je tako. Tako sam navikla. To je naša tradicija."
RSE: Ne osjećate da Vas to na neki način diskriminiše?
"Ne."
Da li se odrekla imovine i zašto, pitali smo i drugu Crnogorku.
"Da. Zbog tradicije, ali ne mislim da tako treba nego mislim da treba da bude ravnopravno", odgovara.
RSE: Što o tome, na primjer, misle Vaša djeca koja bi po tom trebalo da imaju pravo nasljedstva?
"Oni vjerovatno drugačije misle."
RSE: Da li Vas je neko primorao da Vi donesete takvu odluku ili ste Vi samostalno donijeli?
"Samovoljno."
RSE: Da li se kajete?
"Ne."
RSE: Da li ćete Vi svojoj djeci podjednako raspodijeliti imovinu?
"Da."
RSE: Imate sina i kćerku?
"Da."
"I ja mislim da treba podjednako da se da i kćerki i sinu", kaže naša prva sagovornica.
RSE: Jeste li se Vi odrekli?
"Nijesam još, ali mislim da hoću."
Ovakvim stavovima u prilog idu i sljedeći nalazi istraživanja nevladine organizacije "Anima" iz Kotora čije nam preliminarne rezultate predstavlja psiholog Ljupka Kovačević:
"Jedno od pitanja bilo je da li podržavaju, da li se slažu ili ne slažu sa običajem u Crnoj Gori da se žene odriču imovine u korist brata, muža ili nekog muškog nasljednika. Ono što smo dobili u tom istraživanju je da se značajno veći broj muškaraca slaže sa ovom tvrdnjom i 32,3 posto muškaraca se u potpunosti slaže sa ovom tvrdnjom, a 22 posto je neodlučno, a 45 posto se ne slaže. Nasuprot tom promišljenju muškaraca 66 posto žena se ne slaže sa ovom tvrdnjom i 14 posto žena se slaže."
RSE: Kako Vi to objašnjavete?
Kovačević: Pitanje imovine i pitanje nasljedstva se ne postavlja kao u odnosu na žene kao moralno pitanje, kao moralno je čak prirodno je da se žena odrekne nasljeđa.
Zakon o nasljeđivanju uradio je profesor doktor Mihajlo Konstantinović poslije Drugog svjetskog rata i to jedan od najstabilnijih zakona koji zadovoljava sva pravila ravnopravnosti muškaraca i žene. Međutim, stanje u praksi u Crnoj Gori je čak i danas znatno drugačije, pa se odive, kako se to kaže, po inerciji prošlih vremena i danas često odriču imovine najčešće u korist braće. O tome advokat Petar Kankaraš kaže:
"To je samo nastavljanje života i običaja kojega više zakon ne priznaje. Ženske osobe imaju apsolutno jednako pravo ženska đeca kao i muška na nasljeđe, ali ostatak starog običaja da su muška đeca nasljeđivala očevinu, kako se to zvalo. Odive se i dan danas odriču od nasljeđa."
Ženska djeca često su po rođenju nazivana tuđom kućom ili tuđom večerom. Može se čuti i da je žensko dijete ono koje ide svojoj kući. Svoja kuća je kuća budućeg supruga. Kao najmučnije advokat Kankaraš pamti parnice o podjeli imovine u kojima su sestre bolje sestre nego braća braća. Sjeća se i dva slučaja da je brat ubio sestru zbog imovine, obrnute situacije da sestra ubije brata nije bilo. Nikad nije čuo da se muški nasljednik odrekao imovine, ali ne može i sa sigurnošću da kaže da takvih slučajeva nema:
"Živjelo se po plemenima i porodicama i pleme i porodica imale su svoju imovinu i ta imovina nije mogla da se preko ženske osobe prenese na drugo pleme i na drugu porodicu."
Psiholog Ljupka Kovačević:
"Veliki broj pravnika smatra da je to pitanje unutrašnje dinamike u porodici i dogovora. Ja mislim da je to direktna diskriminacija žena jer u porodici nema dogovora ako su brat i sestra i ako se bratu gradi kuća maltene od samog starta djevojčica je upoznata sa tim da će to biti bratovo. Nije pravedno. Žena nije stavljena nikad u poziciju pravednu već se od nje očekuje, čim se od nje očekuje da se odrekne ona već nije u istoj poziciji kao muškarac od kojeg se nikad ništa ne očekuje po tom pitanju. Ono što bi država mogla da uradi i treba da uradi je da stavi ženu u ravnopravnu poziciju da žena ima svijest da je to njeno i da žena ima potpunu svijest o tome da se ona odriče nečeg što je njeno, ne nečeg što njoj nije ni pripadalo."