Volonterka UN-a Stephanie Roels ističe da su to upozoravajaću podaci koji ukazuju na mnogobrojne uzroke takvog stanja, te da je pitanje nezaposlenosti mladih veoma kompleksno:
„Naprimjer, obrazovni sistem nije usklađen sa tržištem rada, tako da mladi ljudi dobiju diplomu, a nemaju vještine i znanja koji se traže. Nisu uključeni profesionalna orijentacija i pomoć u razvoju karijere za studente, a nema ni aktivnijeg fokusiranja na mlade ljude, tako da odgovorni i ne znaju njihove specifične potrebe.“
Direktor Omladinske informativne agencije BiH Jan Zlatan Kulenović navodi da i podaci UN-a ustvari daju odgovor na pitanje zbog čega dvije trećine mladih osoba žele napustiti BiH i otići u potragu za boljim životom:
„U suštini je najveći problem sa populacijom koja nema završenu srednju školu ili je nisko kvalificirana. Dakle, oni čine najveći procenat danas nezaposlenih. U većini slučajeva riječ je o improvizaciji i o proizvodnji i dan-danas kadrova za koje se zna da neće moći nigdje osim na zavodu za zapošljavanje da nađu neku svoju sudbinu.“
UN-ov izvještaj govori i o tome da je svega pet procenata mladih politički aktivno, odnosno da učestvuje u društvenom i političkom odlučivanju. Navodi se da su kulturna i etnička izolovanost, ograničavanje kretanja u i van države, te posljedice zanemarivanja njihovih stavova ključni razlozi za apatiju mladih. Stephanie Roles:
„Nedostatak mladih u političkom životu veoma je zabrinjavajući jer manjak njihovog političkog aktivizma se može negativno odraziti i na razvoj demokratskih procesa u BiH. Problem je što i oni nekad ne znaju da mogu da doprinesu nečemu, a problem je i što ih nekada stariji ne slušaju kada žele nešto da kažu.“
Predsjednik Odbora za mlade Narodne skupštine RS-a Nikola Baštinac smatra da se politika prema omladinskoj populaciji ipak mijenja na bolje:
„Vezano za nepoštovanje stavova ili osjećaj bespomoćnosti mladih, moram reći da je mnogo veći osjećaj nego što je u stvarnosti jer svagdje gdje su se mladi organizovali na lokalnom nivou i gdje su jasno definisali svoje potrebe i svoje stavove, lokalne vlasti, pa i republičke vlasti u RS-u su počele da reaguju na tu priču. Pa onda imamo po lokalnim zajednicama stalno povećavanje sredstava za stipendiranje mladih, imamo stalni proces otvaranja novih omladinskih prostora itd.“
Jan Zlatan Kulenović, sa druge strane, smatra da mladi još uvijek nemaju samopouzdanja ni vještina da se uhvate u koštac sa glomaznim političkim aparatom:
„Oko 95 posto mladih ljudi u zadnjoj godini dana nije kontaktiralo niti jednog političara. Isti procenat je da nisu protestovali niti bilo po kojoj osnovi, a 98 posto da nisu učetvovali ni u kakvim raspravama, recimo, o lokalnim budžetima i sl., što pokazuje da su potpuno marginalizirani i na neki način izdvojeni iz političkog odlučivanja. Osnovni razlog za to jeste, prije svega, nepoznavanje političkog sistema koji je prekomplikovan, preprljav.“
Mladi Banje Luke uglavnom ne vide neku bolju perspektivu za mlade u svojoj državi:
„Planiram da idem najesen da radim u Ameriku, tako da očito se ne vidim trenutno ovdje. Kad vidim ovdje jako je teško naći ustvari posao u našim godinama. Mladi imaju želju da rade. Međutim, niko neće da ih zaposli.“
„Ta apatija vlada baš iz razloga što se malo pitaju.“
RSE: Kako to promijeniti?
ISPITANIK: Pa zasad mislim nikako.
„Nisam zaposlena i ne očekujem ništa na bolje da se promijeni. Mislim da je vlast uzrok. Što su mladi krivi? Mi smo diplomirali i tražimo posao, a samo veze i pare rade.“
U UN-u u kažu da su i oni aktivno uključeni u rješavanju problema apatije i nezaposlenosti, te da je sada na redu otvaranje dijaloga u kome trebaju da učestvuju predstavnici institucija, poslodavaca, ali i mladih ljudi kako bi se stvorile mogućnosti i zaposlenja, a samim tim i normalnijeg života.
