Dostupni linkovi

Neophodno usvajanje strategije za "divlju ljepoticu"


Sveti Stefan

Utisak sedmice ovog puta posvetićemo turizmu u Crnoj Gori i potražiti odgovore na pitanja što Crna Gora mora pod hitno uraditi kako bi održala imidž ekološki očuvanog prostora, te kako se mjeri kvalitet ili uspješnost turističke sezone. Naš gost je profesor doktor Rade Ratković, dekan Fakulteta za internacionalni hotelski turistički menadžment u Svetom Stefanu.

RSE: Koji su to parametri kojima se mjeri uspješnost ili neuspješnost jedne turističke sezone? Da li je to puka cifra koja ukazuje na broj noćenja i broj gostiju, ili je to nešto drugo, puno složenije od podataka koje imamo priliku da čujemo i pročitamo u medijima?

Ratković: To je puno složenije. Nauka i empirijska istraživanja su formirali metodologiju za konstituisanje matrice indikatora kvaliteta turizma određene destinacije koja sadrži niz elemenata. Najvažniju su: prirodna okolina i njen kvalitet, kulturno naslijeđe i tradicija, rekreacija i zabava, ostale aktivnosti za vrijeme odmora, gostoljubivost i percepcija klijenata u pogledu naše gostoljubivosti, kvantitet i kvalitet komercijalnih usluga, smještajni kapaciteti, ugostiteljski objekti, informacije i pomoć klijentima, menadžment i javne usluge, infrastruktura i oprema. Razvijen je čitav jedan sistem indikatora prema kojima se ocjenjuje kvalitet svih ovih elementa.

Kod nas je praksa da se govori samo o nekom sedmom-osmom elementu, a to su globalni rezultati - rast sektora, broj turističkih dolazaka, ali i ono o čemu se manje govori - profitabilnost poslovanja. Od sedam-osam bitnih indikatora, kod nas se uglavnom spominje samo jedan i to nepotpun.

RSE: Zvanično opredjeljenje Crne Gore je elitni turizam. Sudeći po svemu onome do čega se može doći, očigledno je da je sezona za ovu godinu podbacila. Izgleda da se nismo uklopili u tu priču. Ipak, mi smo još uvijek jedna nerazvijena zemlja. Kako se možemo nositi sa konkurencijom kada je u pitanju elitni turizam?

Ratković: Mislim da je priča o elitnom turizmu više politička priča, nego stručna. Elitni ili masovni turizam je nametnuta dilema. Mi imamo masovne kapacitete, a govorimo da nećemo masovni turizam, već da hoćemo elitni. Elitni turizam, kao vid turizma, u principu ne postoji.

Crna Gora, što se dokumenata tiče, ima jako dobar strateški dokument. To je Master plan iz 2001. godine, koji je ažuriran ove godine i još više poboljšan. Mislim da je on tačno pozicionirao Crnu Goru u pogledu strategije, onako kakvom bi ona trebala da bude. Znate da je jedan od glavnih slogana iz marketing strategije - Nedirnuta ili divlja priroda. Ono što bi trebao da bude naš adut je da se razvijamo štiteći okolinu i poštujući ekološku, ekonomsku i socijalnu održivost.

Plan je išao za tim da razvijamo dva karakteristična vida turizma. Jedan je visokokvalitetni kupališni turizam. Niko nema iluziju da on bude najvećeg kvaliteta jer turistička tražnja ima piramidalan oblik - uski vrh čine oni sa najvećim zahtjevima i najvećom platežnom moći, ali široku bazu i sredinu čine srednji i prosječni. Crna Gora bi trebala u prosjeku da ima 3+ nivo kvaliteta kupališnog turizma, sa oazama visokog turizma, ali to ne bi bilo dominantno, nego bi bilo 10, maksimum 15 posto. Sveti Stefan bi trebao da obnovi ono što je nekada imao, Uljarica bi trebala da prihvati jednu koncepciju kvalitetnijeg turizma i možda još neke druge lokacije bi trebale da se obnove.

Poenta u Master planu je na jedno drugo tržište - tržište onih koji preferiraju alternativni turizam, kojih nema suviše mnogo i nisu masovni, ali oni žele jedan aktivan odmor u prirodi, avanturistički turizam. Mi imamo jednu odličnu strategiju postavljenu u Master planu i mislim da bi bilo dobro da se ta strategija više čita, da se ona više populariše u javnost, a naročito da se investitori i država ponašaju u skladu sa tom strategijom.

RSE: Zar nije prošlo dovoljno vremena od 2001. godine da se taj plan implementira?

Ratković: Prošlo je i suviše mnogo vremena, ali naša poslovičnost je spora. Imali smo strategiju već 2001. godine, ali nisam siguran da je Skupština usvojila Prostorni plan, bez koga se ne može implementirati ta strategija.

RSE: I tu smo u raskoraku.

Ratković: Tako je. Strani partneri, Nijemci, uradili su za nas ta dokumenta na vrijeme, čak su stigli i da nam predaju inoviranu verziju, gdje su više obradili centralni i sjeverni dio Crne Gore, neke stvari precizirali, neodstupajući od osnovne koncepcije. Sve smo, što se tiče strategije, dobili ažurno i kvalitetno, ali naša sporost u dogovaranju i u donošenju odluka je dovela do toga da još nemamo pravu implementaciju strategije Master plana.

RSE: Da li tu postoje neki interesi koji to svjesno koče?

Ratković: To ne mogu da kažem eksplicitno, ali je očito da su investicije i kapital otišli u jednu oblast koja je Master planom okarakterisana kao dezinvestiranje. Umjesto da se ide na hotelski bum i na turistički sadržaj, išlo se na građevinski bum - na izgradnju stanova za tržište, takozvanih sekundarnih stanova. Bojim se, ako se to ne spriječi, da će Crna Gora, umjesto da bude poznata po sloganu - Turistička divlja ljepotica, biti poznata kao - Bjelosvjetski dom za sekundarno stanovanje.

RSE: Postoji li realna opasnost da se imidž Crne Gore, kao relativno nove destinacije sa očuvanom prirodom, atraktivnom za goste, brzo potroši, ukoliko se ne ispoštuje sve ovo što ste spomenuli?

Ratković: Upravo tako.

RSE: Što je to, što po vašem mišljenju, hitno moramo uraditi kako Crna Gora ne bi izgubila korak sa konkurencijom, kako bi, ako ništa drugo, održala nivo koji sada ima?

Ratković: Obzirom da imamo Master plan i da je Prostorni plan usvojen u Vladi, a mislim da će brzo biti usvojen i u Skupštini, oni koji provode te strategije morali bi hitno da donesu jednu strategiju konkurentnosti i kvaliteta turizma Crne Gore, i to konsenzusom, da se na nju obavežu i preduzeća i nevladine organizacije, vladine službe, kao i prateći sektori. Moraju da se obavežu na jedan dijamant konkurentnosti, da poštuju pravila investiranja, rada i svih ostalih elementa koji čine jedan sistem upravljanja u turizmu.

Ta strategija bi morala biti usvojena konsenzusom i morala bi biti jedna obaveza za sve, da bude pravilo rada i posmatranja, da mi sami znamo šta hoćemo od našeg turizma, a ne, kako koji strani investitor dođe, da kao čarobnjak kaže da će nas pretvoriti u Dubai ili u neki novi Monako. Mi moramo da znamo koja je to naša strategija i da se te strategije pridržavamo, da to bude pravilo ponašanja.

XS
SM
MD
LG