Dostupni linkovi

Karadžić pred licem pravde


Prvo pojavljivanje Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom, 31. jul2008.
Prvo pojavljivanje Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom, 31. jul2008.

Bivši lider Republike Srpske Radovan Karadžić je u prvom pojavljivanju pred Haškim tribunalom odložio izjašnjavanje o optužnici, najavljući da će se sam braniti tokom celog procesa, "bez obzira na to šta misli o ovoj ustanovi".

Autor: Dragan Štavljanin

On je rekao da želi da obavesti sud o neregularnostima "procesne prirode". Karadžić tvrdi da je 1996. dobio ponudu od specijalnog američkog izaslanika Ričarda Holbruka da se povuče iz svakog javnog života i da ne ometa primenu Dejtonskog sporazuma a da će SAD zauzvrat ispuniti svoje obaveze.

Kazao je i da je Stejt department pokušao da spreči podizanje optužnice protiv njega, ali da tadašnji glavni tužilac RičardGoldston (Richard Goldstone) to nije prihvatio.

Karadžić "strahuje za svoj život"

Karadžić je naznačio i da je "1996,97, 98 bio ozbiljno spreman" da se pojavi pred Tribunalom, ali da je tada "postojala ozbiljna opasnost da bude likvidiran" od koje je bežao. Istovremeno, rekao je da sada "strahuje za svoj život", nagovestivši da opasnost vidi u Holbruku.

"Ovde se radi o životu i smrti, ako Holbruk i dalje želi moju smrt i žali što nema smrtne kazne, onda je pitanje da li ja treba da strahujem da me njegova ruka i ovde stigne", kazao je Karadžić.

Sudija Alfonso Ori ga je prekinuo podučavajući ga da priloži podnesak sudu, koji će to onda detaljno razmotriti.

On je potom kazao da je i u Beogradu bilo neregularnosti, da je bio otet od civila za koje nije znao ko su, da je bio na mestu za koje nije znao gde je i da nije mogao da telefonira. Rekao je da je posle 74 sata predat Specijalnom sudu i da je od tada sve bilo regularno.

Pored "brige za svoj život", Karadžić je izrazio i zabrinutost zbog najave tužioca Bramerca da će proces biti "brz", uz opasku da je brzina dobra za revolveraške obračune, a da pravni proces zahteva vreme.

Sudija Alfons Ori je pre toga suočio Karadžića sa sažetkom optužnice po 11 tačaka optužnice kojima mu se na teret stavlja, po principu individualne i komandne odgovornosti, genocid i saučesništvo u genocidu u Srebrenici i drugim opštinama u BiH, istrebljenje, ubistva, hotimično lišavanje života, progon, deportaciju, nehumana dela, protivpravno terorisanje civila i uzimanje talaca tokom sukoba u BiH 1992-95.

Glavni tužilac Serž Bramerc najavio je izmenu optužnice protiv Radovana Karadžića.

On će se ponovo pojaviti pred Haškim tribunalom u petak, 29. avgusta kada treba da se izjasni o optužnici.

Suđenje ruši mit o Karadžiću?

Autor: Iva Martinović

Punih 13 godina posle podizanja optužnice za ratne zločine, nekadašnji predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić pojavio se pred sudskim većem Haškog tribunala. On je odbio da se izjasni o optužnici jer, kako je rekao, čeka da mu bude dostavljena nova koju priprema Tužilaštvo. Može li suđenje koje sledi srušiti mit o Karadžiću kao srpskom heroju u delu javnosti koja ga takvim još uvek tako doživljava?

Karadžić se u sudnici pojavio ošišan i obrijan, tako da je ostao bez ijednog prepoznatljivog atributa koji ga je krasio dok se krio pod imenom Dragan Dabić. Bivši lider bosanskih Srba vidno je ostario i znatno je mršaviji nego što se pamti iz perioda '90-ih. Nacionalne televizije u Srbiji direktno su prenosile Karadžićevo pojavljivanje u sudnici broj 1, istoj onoj gde se odvijao proces Slobodanu Miloševiću. Zanimljivo je da je redovna konferencija za novinare Vlade, koja je bila zakazana u vreme kada se bivši lider bosanskih Srba pojavio pred sudijama, u posednjem trenutku otkazana. Uoči direktnog tv prenosa pitali smo Beograđane da li će pratiti:

“Bilo bi mi žao da propustim takvu priliku.”

“Obavezno, obavezno! Ja sam patriota, obavezno.”
“Pa interesuje me njegovo pojavljivanje, naročito izgled fizički sada posle toliko godina izgnanstva.”

“Želim da vidim na šta će to sve da liči i kako će sve da ispadne na kraju.”

Kao što se i očekivalo, Karadžić se nije izjasnio o optužnici i zatražio odlaganje od 30 dana. Predstavnik Haškog tribunala u Srbiji Matias Helman objašnjava da nakon toga slede pripreme za suđenje:

“I tu ima mnogo važnih koraka. Tužilaštvo mora da obelodani odbrani svoje dokaze koje namerava koristiti protiv optuženog. Naravno, vrlo je važno i dati odbrani vreme da se pripremi za suđenje. Tužilaštvo je naravno više pripremljeno, u smislu da postoji optužnica, ali i ono mora konkretno sada da se pripremi, da odluči koje će svedoke pozvati, i koje će dokaze izvesti.”

Karadžić je u prvom pojavljivanju zastupao sam sebe, a kako je najavio, i ubuduće će tako biti. Prema ranijim najavama, u odbrani će mu pomagati članovi pravnog tima koji će činiti advokati Svetozar Vujčić i Goran Petronijević, dok će za dokumentaciju biti zaduženi Smilja Avramov, Kosta Čavoški i Milivoje Ivanišević.

I advokat Toma Fila, koji ima dugogodišnje iskustvo u odbrani haških optuženika, najavljuje za naš program pomoć svoje advokatske kancelarije. On navodi da je još rano govoriti o strategiji odbrane, ali ocenjuje da nije dobro to što je Karadžić odlučio da se brani sam:

“Ja lično ne mislim da je dobro da se bilo ko sam brani. Kad ste vi u pitanju, nemate kritičnost. S druge strane, advokat zna proces, koji on kao psihijatar, ne zna. Ni Milošević nije znao, pa evo da ne uvredim Šešelja, ni on. I zato imate bolji model, to je model kod hrvatskog generala Čermaka i drugih, a to je da on i advokat zajedno rade.”

Grupa advokata sa grčkog ostrva Krit namerava da ponudi Radovanu Karadžiću besplatnu odbranu pred Tribunalom. Na pitanje da li će država pomoći odbranu bivšeg lidera bosanskih Srba, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić odgovara da je Srbija po statutu suda u Hagu dužna da sarađuje, kako sa tužilaštvom, tako i sa odbranama optuženih:

“Bez obzira čak i da li su oni državljani Srbije. I ukoliko odbrana Radovana Karadžića, ili bilo kog drugog haškog optuženika zatraži određena dokumenta koja su potrebna za postupke koji se vode pred tim sudom, mi smo obavezni da ih damo, naravno, ukoliko ih posedujemo. S tim što za određenu vrstu dokumenata mi tražimo zaštitne mere iz razloga nacionalne bezbednosti.”

Utvrđivanje istorijske istine od suštinske važnosti

Da li će suđenje Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom razbiti sliku onih koji su sa parolama ‘srpski heroj’ danima nakon njegovog hapšenja protestovali na ulicama Beograda. Šta kažu građani:

“Ja sve vreme nisam ni upućena dovoljno, jer mnogo se o njemu priča, a svako sa svog aspekta gleda. Ne kažem da ne treba kazniti krivce, ako je kriv treba ga kazniti. Ali, čekam do kraja da bih saznala da li jeste ili nije.”

“Volela bih kad bih mogla negde da se prijavim da idem da svedočim. Jer znam njegove reči koje je govorio da će biti krvav pokolj. Apelovao je hiljadu puta, niko ga nije slušao! I danas on odgovara i niko drugi! I volela bih da me pozovu da im ja kažem puno stvari. Ceo tekst imam u glavi koji sam noćas napravila.”

RSE: Da li mislite da bi suđenje moglo srušiti sliku o Karadžiću kao srpskom heroju?

“A da li vi stvarno mislite da je on srpski heroj?!”
“Nemoj mene, poludeću! Zbog čega? Zbog toga što su izolomili grad 15 puta bez razloga!”

Upravo ovim ljudima, koji su u utorak na mitingu Srpske radikalne stranke demolirali centar Beograda, prema mišljenju predsednice Helsinškog odbora za ljudska prava Sonje Biserko, nikakvo suđenje ne može promeniti sliku o Radovanu Karadžiću. Međutim, može stvoriti drugačiju onim mlađim i budućim generacijama:

“Srpska radikalna stranka i ljudi koji su izašli na ulicu pre dve večeri, sumnjam da oni mogu da promene svoja uverenja. Oni insistiraju na tezama sa kojima je rat počeo, i to je vrlo teško promeniti. Međutim, vrlo je važno da to suđenje, mlađim generacijama i onim koje dolaze, i regionu i Bosni pre svega, pokaže suštinu i karakter tog rata, i celu tu strategiju, ceo taj plan i projekat velikosrpski koji je Karadžić, zajedno sa Mladićem i Beogradom sprovodio u Bosni.”

Sonja Biserko zaključuje da je od suštinske važnosti utvrđivanje istorijske istine o Radovanu Karadžiću:

“Međutim, ovde i sama država organizuje sećanja na te ratove, odnosno interpretaciju koja zapravo Srbiju amnestira od te primarne odgovornosti. Istorijska istina o delovanju Radovana Karadžića će se sigurno kad tad utvrditi na način dovoljno uverljiv da i ljudi u Srbiji to prihvate.”

Branioci Karadžića pozivaju državu na saradnju

Autor: Miloš Teodorović

Radovan Karadžić

Isporučivanje Radovana Karadžića Tribunalu u Hagu u Srbiji nikoga nije iznenadilo, niti odbranu, niti one koji su od trenutka njegovog hapšenja pre deset dana pozivali vlast da to što pre učini. Međutim, dok je Karadžić leteo ka Holandiji njegovi branioci u Beogradu pozvali su vlast da im pomogne u prikupljanju dokukmentacije potrebne za njegovu odbranu.

Nadležni su odgovorili da odbrana može računati na pomoć, onako i onoliko koliko to zakon dopušta. Nisu burno reagovali ni Šešeljevi radikali koji su umesto kritika uglavnom lečili rane zadobijene u sukobima sa policijom tokom protesta u centru Beograda, dok Tadićeve demokrate ne kriju zadovoljstvo obavljenim poslom.

U trenucima dok je njihov klijent smeštan u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala, advokati iz tima Karadžićeve odbrane otpočeli su kampanju sa zahtevom da im policija vrati lap top i pedeset disketa na kojima je, kako tvrde, materijal pripremljen za odbranu bivšeg predsednika Republike Srpske. Advokat Goran Petronijević ponavlja tvrdnje da su taj materijal od Karadžića prilikom hapšenja u jednom beogradskom autobusu oduzeli pripadnici bezbednosnih službi te da ih do danas nisu vratili. Petronijević od tužioca i istražnog sudije traži:

„ Da se lap top i dokumantacija preda odbrani. Razumljivo je da policiju zanima šta se nalazi na tim disketama, ali molim vas, nekoliko sati je samo neophodno da se svi ti podaci presnime i da policiji ostanu na raspolaganju, a da se ovo da odbrani na raspolaganje.“

Portparol Kancelarije za saradnju sa Haškim sudom Dušan Ignjatović nije mogao da potvrdi da nadležni zaista raspolažu sa Karadžićevom dokumentacijom, ali je dodao da će Beograd, kao što je to činio i do sada, i odbrani dostavljati sve dostupne podatke:

„Što se nas tiče, tu neće biti nikakvih problema, prosto sada ne možemo da kalkulišemo šta je on imao kod sebe, šta nije imao. Da li je ta priča istinita - videćemo. “

Advokat Petronijević ipak je pozvao državu na saradnju, a time i kako je objasnio, na promenu odnosa prema haškom pitanju. Preciznije pozvao je Srbiju da se ugleda na Hrvatsku:

„Vi dobro znate kako se hrvatska država ponaša prema odbranama, prema pritvorenicima, a kako to čini Srbija. To bi trebao da bude model. “

U jutarnjim satima razrešena je i dilema koja je javnost i nadležne iscrpljivala protekla četiri dana. Advokat Svetozar Vujačić otkrio je da Sudu nikada nije niti poslao žalbu na ranije donetu odluku o Karadžićevom izručenju. Čekanje na žalbu razlog je zbog kog ekstradicija nije sprovedena ranije:

„To bi bio jedini način da produži koliko - toliko boravak dr Radovana Karadžića u Beogradu, da bi mu pružio mogućnost da ga poseti sva porodica.“

Pošto žalba nije stigla na adresu Specijalnog suda ni četiri dana nakon isteka zakonskog roka, ministarka pravde Snežana Malović potpisala je sinoć odluku kojom je dala zeleno svetlo za poletanje aviona sa Karadžićem. Ministarka Malović još se nije oglasila u javnosti.

Ministarka pravde od prilike odluku je potpisivala u trenutku dok se policija u centru Beograda razračunavala sa huliganima koji su u akciju krenuli upravo zbog Karadžićevog hapšenja. Direktorka Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić ocenila je da je vlast dobro postupila što je baš u okolnostima tek završenog mitinga radikala u Beogradu poslala Karadžića u Hag:

„Zato što, jednostavno, među govornicima su bili najodaniji, najveći zaštitnici optuženih za ratne zločine i njima je trebalo zapravo pokazati da ovde ne postoji strah vlasti od njih i od onih koje oni mogu da okupe. “

Jutro nakon mitinga u centru Beograda Šešeljev zamenik Tomislav Nikolić izjavio je kako je jasno da je vlast samo čekala kraj protesta kako bi isporučila Karadžića:

„Mislili su da bi to proizvelo nekakve radikalnije poteze skupa, ja vam kažem da se ništa radikalnije ne bi desilo. Mi se tamo nismo okupili da sprečimo izručenje Radovana Karadžića. Mi smo se tamo okupili da iskažemo svoj protest, da ukažemo na političku situaciju u zemlji.“

Potpredsenik vladajuće Demokratske stranke Dušan Petrović ocenio je da su svi uključeni u poslove vezani za slanje Karadžića u Hag donosili dobre odluke:

„Te odluke su imale, siguran sam u to, u vidu da se na što bezbedniji način, sa što manje rizika sprovede zakon, to je učinjeno...“

Beležimo i prve komentare građana. Sa Kragujevčanima je razgovarao kolega Branko Vučković:

„Mislim da je to jedna pozitivna stvar. Jer taj jedan čovek, ja lično njega ne krivim, ali zbog njega da trpi cela Srbija, i mi svi da trpimo i naša deca, nije u redu.“

„Mislim da je to trebalo da rešimo u našoj zemlji, pošto sam protiv toga da se naši državljani izručuju Hagu. “

„Krivo mi je, žao mi je i mnogo ga cenim kao državnika, kao Srbina, i kako bih rekao, sve najlepše o njemu i da se vrati zdrav. “

„Sve bi to bilo u redu, međutim, pošto je Haški tribunal znamo, nepravedan, i Nasera Orića, za silne zločine nad Srbima, oslobođen toga, ogorčena sam.“

Karadžićev odlazak u Hag nije samo kraj sedmodnevne drame koja se događala u Beogradu, ocenila je predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko:

„To je prosto kraj jedne iluzije o jednom projektu koji je sada definitivno poražen i na njega je stavljena tačka. Indikativno je da nije bilo mnogo reakcija ni od strane Akademije, ni od Crkve, niti svih onih drugih koji su godinama podržavali Radovana Karadžića.“

Više javnih ličnosti pozvalo je da se sada, posle višednevnih analiziranja tajni Karadžićevog dvostrukog života, konačno otvori priča o delima koja su mu stavljena na terent. Iz Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević:

„Karadžić nije jedan običan optuženik o kome se može raspravljati kao o slučajnoj žrtvi ili kao o nekom pogrešno uhapšenom ili nabeđenom čoveku. To je centralna figura celoga sukoba u Bosni i Hercegovini, počev od opsade Sarajeva, pa do Srebrenice. Sada, naravno, ostaje da se utvrdi koje je njegovo učešće tu bilo.“

Uticaj suđenja Karadžiću na slučaj deportacije

Autor: Biljana Jovićević


Hapšenje Radovana Karadžića kome je crnogorska vlast u proljeće '92. godine izručila oko stotinu izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, većinom Bošnjaka, od kojih je najmanje 86 završilo u fočanskim logorima smrti, otvara pitanje da li će sudski proces protiv njega otkriti nove činjenice koje bi mogle uticati kako na parnični proces porodica deportovanih protiv države Crne Gore tako i na utvrđivanje krivično pravne odgovornosti počinilaca zločina.

Teško je procijeniti da li će se u haškoj optužnici protiv Radovana Karadžića naći deportovanje bosansko hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore i ubistvo njih 86 koje je crnogorska policija u proljeće '92. godine predala Karadžićevim oružanim snagama. Iz Međunarodnog tribunala za ratne zločine nakon hapšenja nekadašnjeg lidera bosanskih Srba najavljeno je da bi optužnica protiv Karadžića mogla da bude proširena, kako je rekla portparol Olga Kavran «eventualnim novim dokazima koji su prikupljeni u međuvremenu». Međutim, kako je poznat pritisak dijela međunarodne javnosti da se procesi pred Haškim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) što prije okončaju, naši sagovornici ne vjeruju da bi optužnica mogla biti proširena. Novinar Šeki Radončić koji je godinama istraživao deportaciju Bošnjaka iz Crne Gore i prikupljeni materijal objavio u knjizi "Kobna sloboda", kaže:

"Hapšenjem Radovana Karadžića može se osvijetliti i taj dio tog crnogorskog državnog zločina i autohtonog crnogorskog zločina i ja se nadam da će Radovan u Hagu i o tom dijelu progovoriti, mada ne mislim da će tužilaštvo otvarati poseban segment vezano za deportaciju."

Ni pravni zastupnik porodica deportovanih, Dragan Prelević, koji već četiri godine vodi 41 parnični postupak protiv države Crne Gore, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova koje je izbjeglice hapsilo i deportovalo po nalogu Republike Srpske, ne vjeruje da Karadžićevo hapšenje i budući proces protiv njega mogu dodatno osvijetliti slučaj deportacije. Uostalom, kako kaže Prelević, na sudu je i do sada izneseno sasvim dovoljno validnih dokaza:

"Mi bi mogli da nagađamo, ali ono čemu se nadamo je da će se saznati eventualno
sudbina ljudi kojima se ni danas ne znaju grobovi. Tu može da se sazna dosta toga o metodima saradnje i detaljima saradnje tadašnjih crnogorskih vlasti i Karadžićevih formacija, ali i za to to postoji i sasvim je dovoljno dokumentovano u ovim postupcima, tako da ja apsolutno ne očekujem da ovo bude neka posebna tema."

Sa druge strane, istraga za utvrđivanje krivično pravne odgovornosti za deportaciju koja je tek prije dvije godine započela u Višem sudu u Podgorici, okončana je krajem juna i sada je na Višem državnom tužiocu da procijeni da li će i protiv koga podići optužnice. Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva osumnjičeni su bivši pomoćnik ministra Unutrašnjih poslova Milisav Marković, bivši načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi Milorad Ivanović, operativac Službe državne bezbjednosti Duško Bakrač, komandir policije Milorad Šljivančanin i pomoćnik načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Branko Bujić. Svi su negirali odgovornost, a tokom dvogodišnje istrage u ovom slučaju svjedočili su i bivši i sadašnji najviši državni zvaničnici: Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović, kao i više visokih policijskih funkcionera. Advokat jednog od osumnjičenih Milorada Ivanovića, Branislav Lutovac, smatra da je vrlo teško procijeniti da li je moguće da će suđenje u Hagu baciti novo svijetlo na slučaj deportacije:

"Ako je činjenično povezano, znači ono što se stavlja na teret Radovanu Karadžiću, sa radnjama deportacije koje su povezane sa ovim slučajem u Crnoj Gori tada bi trebalo biti nekakve mogućnosti, ali to je sve ono, pod pretpostavkom."

Novinar Šeki Radončić pak kaže da je to i manje važno jer za okončanje slučaja deportacije, ukoliko crnogorsko pravosuđe hoće da radi kako treba, već ima sasvim dovoljno dokaza:

"Mislim da je uloga crnogorske policije u tom zločinu toliko rasvijetljena i toliko jasna da tu Radovan Karadžić nema što ni da doda, ni da oduzme. To je jedna stvar. Druga stvar, mislim da će Crna Gora sada biti pamentnija, poslije Karadžićevog hapšenja, i nadam se da će obeštetiti porodice i sprovesti krivični prostupak prije okončanja suđenja Radovanu Karadžiću."

Podignuta optužnica za ubistvo kosovskih civila

Autor: Petar Komnenić


Nakon što je nedavno odustalo od gonjenja četvorice osumnjičenih za zločin u Kaluđerskom Lazu i seriju drugih zločina nad kosovskim izbjeglicama na sjeveru Crne Gore tokom NATO intervencije, vrhovno državno tužilaštvo je juče podiglo optužnicu protiv preostalih osam pripadnika bivše Vojske Jugoslavije kojima se na teret stavljaju hladnokrvna ubistva kosovskih civila.

Optužnicom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ubistvo 23 kosovska civila koja su likvidirana dok su tokom NATO intervencije pokušavali da prebjegnu sa Kosova u Crnu Goru i domognu se bezbjedne teritorije obuhvaćeno je, kako je saopšteno iz državnog tužilaštva osam bivših pripadnika Vojske Jugoslavije koji su bili raspoređeni u pograničnom pojasu – Predrag Strugar, Momčilo Barjaktarović, Petar Labudović, Aco Knežević, Branislav Radnić, Boro Novaković, Miro Bojović i Radomir Đurašković. Tužilaštvo je sudu predložilo i određivanje pritvora protiv optuženih.

Komentarišući optužnice Velija Murić, pravni zastupnik porodica ubijenih albanskih izbjeglica, kaže da mu nije jasno zašto tužilaštvo tek sada traži pritvor kada to nije učinjeno tokom istrage. On dodaje da ga raduje što je ovaj slučaj konačno krenuo sa mrtve tačke, ali upozorava da ima indicija da optužnicom nijesu obuhvaćeni svi odgovorni za smrt kosovskih civila:

"Mislim da nijesu za ovaj slučaj krivi samo njih osmorica. Ta djelatnost nije mogla da se radi tek tako, za nju su morali da znaju više ljudi i da se uključi više ljudi. Zbog toga mislim da je istraga svedena na minoran broj ljudi, a što se tiče njene djelotvotnosti, odnsono njihove djelotvornosti, sačekaćemo, vidjećemo da li će biti sjutra mogućnosti da sve optužene liši slobode ili im je dao šansu objavljivanjem optužnice i informacije da oni nađu svoje jatake i utočišta".

Na čelu Druge Armije koja je u to vrijeme bila na ivici sukoba sa crnogorskom policijom i vlašću koja je okrenula leđa Slobodnu Miloševiću bio je general potpukovnik Milorad Obradović koga je Milošević kao vrhovni komandant postavio samo dvadesetak dana uoči zločina u Kaluđerskom Lazu. Za načelnika štaba Druge Armije u paketu sa Obradovićem došao je i general-major Jagoš Stevanović. Stevanović je skupa sa oficirom vojne bezbjednosti Radosavom Tadićem prisustvovao uviđaju nakon pogubljenja albanskih civila u selu Kaluđerski Laz. Crnogorskoj policiji nije dozvoljen pristup na mjesto zločina, a tijela ubijenih završila su u masovnoj grobnici na Kosovu. Iako je vojska svojevremeno tvrdila da je legitimno primijenila silu obračunavajući se sa: "kosovskim teroristima" ispostavilo se da je među žrtvama bilo i djece, žena i nepokretnih staraca koji su se pridružili koloni izbjeglica koja se uputila ka Crnoj Gori.

Jedini oprtuženi iz vojnog komandnog lanca je Predrag Strugar, sin haškog osuđenika Pavla Strugara koji je bio komandant bataljona kojem je pripadao vod koji je po navodima tužilaštva odgovoran za ratni zločin u Kaluđerskom Lazu. Strugar danas nije želio da komentariše navode optužnice, ali je još 2005. u izjavi za nas radio negirao bilo kakvu vezu sa ovim zločinom:

"Vezano za taj incident znam da je rađena istraga i vojnih i civilnih organa bezbednost i da je u stanovljeno da je bilo na tom prelazu nekih borbenih dejstava, da je u tim borbenim dejstvima došlo do stradanja nekih civila. Niti sam tada bio pozivan na neki razgovor od organa koji su ispitivali slučaj niti nešto više mogu da vam kažem. To je ono što su svi znali u to vreme i više od toga ne znam ništa. O tome se možete raspitati kod organa koji su radili uviđaj na licu mesta i ispitivale aktere učestvovanja u tom incidentu".

Strugarov advokat Goran Rodić kaže da još nije dobio optužnicu..Ako je optužnica identična zahtjevu za sprovođenje istrage, kaže Rodić, onda da je ubijeđen da nema dokaza protiv njegovog branjenika:

"Paušalne i monstruozne konstrukcije koje se stavljaju Strugaru na teret upravo su rezultat nedostatka dokaza, ali sva zbivanja u pravosuđu oko ovih predmeta očigledno ukazuju na određene zloupotrebe procesnih prava na štetu mog branjenika i motivisano s drugim razlozima. 8. februara 2007. godine podnijet je zahtjev za istragu protiv dvanaest lica za ratni zločin u Kaluđerskom Lazu i to od strane vrhovnog državnog tužioca, koji je prelaskom na funkciju predsjednika Vrhovnog suda izdao naredbu za ubrzanje, odnosno završetak istrage u tim predmetima do maja ove godine. 26. juna ove godine kao bivši vrhovnih tužilac koji je pokrenuo istrage, sada u ulozi predsjednika Vrhovnog suda, opet najavljuje podizanje optužnice za Kaluđerski Laz do kraja mjeseca, dok sadašnji vrhovni tužilac koji je i jedini nadležan za takvu informaciju o tome ćuti. Nesumnjivo se primjenjuje u ovom slučaju recept "Kadija te tuži, kadija ti sudi", onda je za pretpostaviti i da je odluka već unaprijed donijeta."

Branilac dijela optuženih u ovom slučaju advokat Stanko Jelić, nije dobio optužnicu, te s toga ne želi ulaziti u detalje:

"Kada dobijem optužnicu ja i ostali branioci, a i dogovor sa okrivljenim preduzećemo dalje procesne korake koji su stavljeni na raspolaganje procesnim zakonom".


* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici

XS
SM
MD
LG