Dostupni linkovi

Tarapijska zajednica za ovisnike


Terapijska zajednica Kampus, Foto: Aida Đugum

Sve je veći broj mladih ljudi u Bosni i Hercegovini koji su postali ovisnici svih vrsta droge. Više nije tajna da se do opojnih sredstava može doći veoma lako, te da se mladi drogiraju ne samo tokom noćnih izlazaka već i u školama. Veći problem je što država ne čini ništa kad su u pitanju terapijske zajednice koje bi mladim ljudima pomogle u odvikavanju.

Jedan od rijetkih primjera je Terapijska zajednica Kampus, nadomak Sarajeva, koju država finansira. Za ovisnike se brine tim sastavljen od psihologa, socijalnih radnika i medicinskog osoblja.

Nakon skoro dvadesetogodišnjeg uzimanja svih vrsta droga Sanin Salijević došao je u Terapijsku zajednicu Kampus, spasio sebi život i očuvao svoju porodicu:

„Ja sam bio u jednoj fazi u kojoj su mi doktori, znači ljudi stručnjaci, davali minimalne šanse jer ja sam već napomenuo da ja imam 19 godina iskustva u ovoj problematici, prošao sam sve vrste medikamentoznih terapija i ostalih programa koji su se tad primjenjivali. Iza sebe, znači prije ulaska u Kampus, imam četverogodišnje metadonsko održavanje na visokim dozama koji je program harm reduction - smanjenje štete.“

Slično iskustvo ima i Antonio Kulić:

„Ja sam počeo koristiti supstancu sa nepunih 16 godina i konstantno sam konzumirao. Imao sam par perioda u kojima sam prekidao, ali to je bilo sve nekvalitetno i to je bila zamjena nečim drugim - alkoholom ili nekim drugim supstancama. Konstantno sam nešto uzimao, znači nije bila kvalitetna apstinencija. Ja sam dosta toga prošao i prije ove zajednice sam bio u par zajednica i te zajednice su, nažalost, bile na volju drugih - tu nisam ja odlučivao i nisam se zadržao ni u jednoj duže od 10 dana. Bio sam u četiri, pet različitih zajednica prije ove.“

RSE: Zašto?

Kulić: Pa zato što se jednostavno nisam mogao uklopiti u taj ambijent i zato što mi je to bilo nametnuto.

Najmlađi među njima je Marijan Petrović. Tek su mu 23 godine. Svoju šansu on je vidio u Kampusu gdje namjerava ostati da volontira:

„Ja kad sam došao, ono što mi se svidjelo je kakvi su ljudi jer većinom postupe ovako, postupe onako, ono da kažem - narkoman pa sve najgore. I meni se to lično ne sviđa, tako da sam odlučio od prvog dana da ostanem ovdje.“

Borba ovisnika je teška i dugotrajna. Njihova volja je najvažnija, ali i podrška okoline. Terapijski zajednica Kampus, u Rakovici kod Sarajeva, funkcioniše kao porodica kako bi ovisnici dobili osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti. Dugo vremena bili su isključeni iz drušva, naglašava psihologinja u Kampusu Džana Lončarica:

„To su ljudi koji su bili izloženi represivnim mjerama, koji su često bili u zatvoru, koji su često kažnjavani fizički, psihički, emocionalno, kako god hoćete. To nije urodilo plodom. Vi možete dobiti samo još veće otpore. Mislim da je najvažnije dosljedan biti nekakvom svom stavu i svjedočiti im vlastitim životom. Pričati im o nekim stvarima koje sami ne živite, jako je besmisleno. To su jako inteligentni ljudi, ljudi koji su se dugo godina borili za preživljavanje i koji se jako dobro snađu u svakoj situaciji.“

Klijenti u Kampusu imaju mogućnost da rade, da se bave sportom, da slikaju i da se obrazuju. Tu mogu završti i školu koju su nekad zbog droge napustili. Neki od njih planiraju ići i na fakultet. Za ovakav vid liječenja ovisnosti o drogoma zainteresovano je puno ljudi. U Kampusu ima samo 30 mjesta, što je veoma malo, kaže direktor Kampusa Hase Tirić:

„Nažalost, ovog momenta mi imamo za tri godine unaprijed prijavljenih - samo muške klijentele. Ovo je kuća za muške klijente. Nažalost, potražnja je puno veća. Na jedan određeni način ta ženska populacija ovisnika je diskriminirana. Normalno, nije naša krivica, ali mi planiramo u nekoj skoroj budućnosti, u narednih godinu, dvije dana da otvorimo ženski paviljon i najvjerovatnije, s obzirom kako se počela spuštati ta starosna granica, između ostalog, i pomoć maloljetnicima.“

Prva godina rada je iza njih, a istovremeno i prva godina apstinencije od uzimanja narkotika za većinu klijenata Kampusa. Smatraju to velikim uspjehom, a pomogla im je, kažu, topla kućna atmosfera i ljudski odnos prema njima.

  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

XS
SM
MD
LG