Dostupni linkovi

*Drugi susret mladih iz bosanskohercegovačke dijaspore pod nazivom Mladi brišu granice, u Sarajevu od 21. do 28. jula 2008. *Od 11. do 18. jula u Banjoj Luci održani peti tradicionalni susreti Banjalučana koji žive vani, pod nazivom Vezeni most - 2008. *Savez udruženja / udruga izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika BiH protivi se prijedlozima za ukidanje Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice na državnom nivou.

Drugi Susret mladih BiH iz svijeta, održaće se u Sarajevu od 21. do 28. jula uz podršku Omladinske informativne agencije, Ministarstva za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, te Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kao glavnih pokrovitelje ovog događaja. Susreti i razgovori, osim u Sarajevu, biće održani, u još nekoliko mjesta: u Kraljevoj Sutjesci, Jajcu i u Banjoj Luci.

Glavni cilj prvih Susreta mladih iz bh. dijaspore, koji je održan prije godinu dana, bio je stvaranje Saveza mladih BiH na svjetskom nivou, što je uspješno ostvareno. Predsjednik ovog saveza je Ivan Butina, koji je naš današnji gost.

RSE: Sutra, odnosno u ponedjeljak 21. jula, počinju susreti mladih iz BiH koji se danas nalaze širom svijeta. Šta je tema?

Butina: Tema ovogodišnjeg Susreta mladih BiH iz svijeta je Mladi brišu granice. Podijelićemo razne dane susreta po temama, dakle prvi dan će biti Mladi brišu granice s Evropskom unijom, zatim Mladi brišu granice sa svijetom, Mladi brišu granice u BiH, Mladi brišu granice u obrazovanju itd - dakle, na koji način mladi mogu da brišu granice koje se postavljaju u njihovoj svakodnevici, u njihovim životima kroz izgradnju odnosa mladih iz svijeta i mladih u BiH. Ovo neće biti samo susret mladih iz dijaspore, nego će biti susret mladih iz dijaspore sa mladima koji žive u BiH, a učesnici iz BiH će doći iz svih krajeva BiH. To će biti predstavnici studentskih organizacija i nevladinog sektora, mladih koji su aktivni u društvu. Mi smo prijavili 100 učesnika, od kojih su se neki, nažalost, povukli, tako da sad imamo tačan broj od 92 učesnika iz dijaspore koji će sto posto doći.

RSE: Šta očekujete od ovog skupa?

Butina: Od ovog skupa očekujemo da kroz ove razne teme koje smo postavili ili program razradimo konkretne planove i projekte na kojima ćemo raditi u narednih godinu dana što se tiče ovih kratkoročnih ciljeva i, naravno, razviti dugoročne ciljeve. Ono što je bitno je da razvijemo saradnju sa mladima u BiH jer mladi koji žive u dijaspori, koji imaju ogroman potencijal što se tiče znanja, iskustva, poznavanja standarda koji postoje izvan BiH, posebno u EU i na Zapadu, može biti od koristi Bosni i Hercegovini samo ako su upoznati s uslovima u kojima žive mladi u BiH, a to samo mladi iz BiH znaju, i samo kroz susret ova dva iskustva se može nešto zajedničko i značajno postići kako bi se poboljšao standard mladih u BiH, a i kako bi se i mladi izvan BiH povezali sa državom porijekla.

RSE: Na koji način su oni organizovani u svijetu?

Butina: Mladi, u stvari, nisu toliko organizovani, postoji vrlo malo organizacija mladih iz BiH. Kad smo mi osnovali udruženje Savez mladih dijaspore BiH, ustvari kada smo organizovali prve susrete Mladih BiH iz svijeta, prošle godine od 21. do 26. 7. 2007. godine, tada je postojalo 14 studentskih i omladinskih udruženja mladih iz BiH. Sada ih postoji više, postoji 19 udruženja, zahvaljujući i tim prvim susretima koji su inspirisali grupe mladih koji su odlučili nakon tih susreta da osnuju udruženja u svojim krajevima. Tako su se pojavili udruženje u Hrvatskoj, u Kanadi, u Norveškoj i u Šapniji. To su nova četiri udruženja. Ali moram reći da još uvijek - i to možda nije toliko negativno, to su izbori mladih u tim sredinama, većina mladih nisu u tim udruženjima, i veliki broj naše mreže su, ustvari, mladi koji nisu uključeni u udruženja, nego su direktno uključeni u rad Saveza mladih dijaspora BiH - pošto mladi, u stvari, nemaju toliko vremena za te aktivnosti, oni studiraju, rade - to je ta ključna životna faza kad bi trebalo da skontaš šta te interesuje i koji je tvoj put. I imaju vrlo malo vremena za takve aktivnosti. I kada žele da rade nešta u vezi sa bh. dijasporom ili za BiH korisno, onda treba da imaju jasne ciljeve, jasne programe, projekte, i mislimo da je Savez mladih dijaspore takva organizacija koja može to da im ponudi.

RSE: Možda je tu, ipak, presudna činjenica šta osjećaju za svoju domovinu, ne toliko koliko je bitan taj faktor vremena koliko ga imaju za aktivnosti?

Butina: To sigurno, jer, naravno, ako nema interesa, ako nema nikakve veze sa BiH, sem možda neke lične, površne, onda neće biti ni mogućnosti da se oni privuku. Ali značajno je da još postoji jedan broj mladih u inostranstvu koji su još nekako vezani, nebitno kako, da li je to neka lična veza, ili je to neka veća veza, još su vezani za mjesto porijekla. Ali ono što je bitno u ovom trenutku je da se ti mladi ne izgube, jer ako sada izgube - ove godine, naredne dvije, tri, četiri, pet godina, to će biti izgubljeno zauvijek. I to će biti šteta za duštvo BiH, pošto je to ogroman potencijal što se tiče znanja, što se tiče budućih investicija, što se praksi, kadrova, veza, a koje mogu dati mladima koji žive u BiH, to je potencijal humani. Uvijek se priča o dijaspori da dijapsora samo šalje novac u BiH. Nije samo to dijaspora. Dijaspora, možda, ima još nešto značajnije što se tiče perspektive budućeg bh. društva. To je baš taj humani resurs koji su mladi.

RSE: Ti održavaš veze sa domovinom, odnosno sa rodnim gradom. Dolaziš često, je li tako?

Butina: Da, otkako sam počeo da se bavim dijasporom dolazim češće u Sarajevo. Puno sam se više upoznao sa BiH generalno, s drugim krajevima BiH.

RSE: Gdje, inače, živiš?

Butina: Ja sam baš sad u prelaznoj fazi svog života. Od 1992. do prije mjesec dana sam živio u Bolonji, u Italiji, a sada od septembra se selim za Vašington. Ne znam gdje ću biti nakon te godine.

RSE: Šta je razlog te promjene?

Butina: Razlog su studiji. Diplomirao sam međunarodne odnose na Univrezitetu u Bolonji, onda sam primljen na postdiplomske studije na jednom američkom univerzitetu. Prvu godinu sam odradio u njihovom centru u Bolonji, i onda sam sada dobio stipendiju za drugu godinu da završim studije u Vašingtonu.

RSE: Dakle, odlaziš malo dalje od BiH, ali pretpostavljam da ćeš ostati aktivan u Savezu?

Butina: Naravno. Ono što je izazovno što se tiče Sjedinjenih Američkih Država je što tamo pogotovo postoji veliki broj naših mladih koji su u raznim krajevima SAD-a, u svim državam, ima puno pojedinaca i, nažalost, samo jedna organizacija ima tamo, koja istina super radi, odlično radi, vrlo profesionalna - i značajne događaje organizuje, ali oni su na lokalnom nivou, na nivou Njujorka. Dakle, ono što je moja želja je da narednu godinu dana što budem u SDA-u pokušam da nešto pokrenem, da makar neki netvork, ako ne udruženje, osnujem na nivou SAD-a.


Banja Luka: Završeni Dani banjalučke dijaspore

U petak, 18. jula, u Banjoj Luci su završeni Dani banjalučke dijaspore, koje je karakterisao slab odziv učesnika, prije svega na ekonomski forum koji je bio posvećen mogućnostima ulaganja u Banju Luku, odnosno u BiH. Bilježimo neke utiske učesnika ove značajne manifestacije.

„Moje ime je Nihad Pašalić i ja sam ovdje kao građanin grada Banje Luke. Inače živim u Švedskoj, gdje se sticajem okolnosti i ja bavim političkim radom, radim kao politički sekretar. Međutim, ovdje sam isključivo kao građanin. I mogu se složiti s vama da je jako slab odziv ljudi na ove dane dijaspore kako na ekonomski forum, tako i na forum o situaciji u gradu Banja Luka koji se održavao juče. Ja smatram da su razlozi obostrani - i sa jedne i sa druge strane. Postoji jedan pasivitet kod građana Banje Luke koji su, kako oni to kažu, u dijaspori, ali ja moram da tu sigurno postoji taj animozitet, ima svoje razloge hoću reći, i razlozi vjerovatno jesu u tome što ljudi sebe ne prepoznaju, ljudi ne vide svoju šansu, ne vide mogućnost da se vrate u ovaj grad jer još uvijek smatraju da oni nemaju mjesta u ovom gradu. To je moje definitivno mišljenje. Naravno da se čovjek ne može prepoznati u gradu gdje fizički sve izgleda isto, ili je promijenjeno i pozitivno, ali ni ulice, ni ništa više nije kao prije. S druge strane, naravno da ljudi imaju svoje živote u nekoj drugoj državi i imaju bolju ekonomsku situaciju i sasvim normalno je da ljudi teško odlučuju da se vrate u ovaj grad. Međutim, ja isto tako mislim da moramo biti zahvalni vlastima grada Banje Luke koji, ipak, pokušavaju da iniciraju nešto. Ja mislim da mi kao dijaspora, kao izbjeglice, ljudi koji živimo u drugim državama, građani drugih država, moramo preuzeti malo odgovornosti i u većem broju doći na ovakve skupove i izravno učestvovati u formiranju budućnosti grada Banje Luke, jer budućnost ne dolazi, ona se stvara, a ukoliko to propustimo, nećemo je mi stvarati.“

Banja Luka

Nedavno je objavljen izvještaj Svjetske banke o 22 grada regije, odnosno o uslovima investiranja i poslovanja u njima, u kojem su bh. gradovi Sarajevo, Banja Luka i Mostar zauzeli posljednje pozicije. Šta o tome kaže Nihad Pašalić:

„Ja vjerujem da je to tako, ali ja mislim da je razlog tome jedna velika birokratija koja postoji u centrima ova tri grada. Teško je doći do osnovnih dokumenata, osnovnih momenata koje jedna firma treba da bi se etablirala, ili da bi normalno radila. Međutim, ja mislim da se, ipak, gradske vlasti trude, moj dojam je da se ljudi trude, da prepoznaju momente, evo iz ova tri izlaganja koja san maloprije čuo, postoje tu momenti koji su potpuno slični zapadnoevropskim, znači postoje indicije da može biti bolje. Zaista mislim tako. Međutim, odziv je slab i meni je to izuzetno žao. Mi moramo znati da među Banjalučanima koji su u inostranstvu postoji dobar broj ljudi na univerzitetima, koji predaju tamo, ljudi koji su dio tih drugih društava, ljudi koji su privatnici, koji imaju kapital, ali još uvijek ne osjećaju mogućnost da dođu ovdje, mogućnost da nađu svoje mjesto pod ovim suncem i da nastave svoj život u ovom gradu.“

Slobodan Marić, predsjednik Organizacionog odbora Banjalučki dani dijaspore:

„Očekujem puno od ovakvih organizacija jer ovo nije događaj koji će se ugasiti sa današnjim danom. On traje u kontinuitetu i aktivnosti su bile i prije ovoga i nastavljaju se. Već je blizu inicijativa upućena prema drugim asocijacijama i institucijima i ja mislim da će uslijediti konkretni odgovori i da ćemo uskoro moći čitati o nekim poslovima, o poslovnim poduhvatima koji su započeti na osnovu ovakvog foruma. Mi imamo ovdje danas inicijativu iz tri južne štokholmske opštine o načinima saradnje, a takođe ponuđeni su neki programi odavdje, prije svega ispred Poslovnog inkubatora koji predviđa razvoj u našim subruralnim i ruralnim područjima grada Banje Luke. Nema razloga da se tako nešto ne realizuje, tim prije što je obezbijeđena i materijalna, finansijska podrška institucija, obezbijeđen je otkup proizvoda, prije svega hrane, prehrambenih proizvoda. Isto tako postoji određeni interes ili povratnika ili ljudi koji zasad još uvijek žive u inostranstvu da razviju neke krajeve, mjesne zajednice, područja iz kojih dolaze. Prije svega, uloga grada i gradskih struktura mora biti u tome da se olakša započinjanje određenog posla, ubrza dobijanje dozvola - pitanje koje je kolega maloprije postavio - i da se odvoje određena sredstva za te početne aktivnosti, s jedne strane. S druge strane, da se iz određenih namjenskih fondova iz Investiciono-razvojne banke, iz odgovarajućih fondova koji podržavaju neke vrste proizvodnje, da se obezbijede namjenska sredstva koja će kasnije biti kontrolisana u smislu upotrebe i da se na taj način podstakne neka aktivnost koja će zaposliti ili u vlastitoj režiji, znači kao samozapošljavanje, ili u nekakvom organizovanom tipu kao zadruga i udruženja, jedan određeni broj ljudi na teritoriji ove opštine.“

Kulturni događaji su bili bolje posjećeni, naglašava Slavko Podgorelac, član Organizacionog odbora Banjalučkih dana dijaspore:

„Što se tiče kulturnog dijela, on je izuzetno dobro posjećen. U petak, 11. jula je bila retrospektivna izložba akademskog vajara, prvog akademskog vajara Banjalučanina, Ahmeta Bešića, koja je bila izuzetno dobro posjećna. U subotu smo imali koncert, gala koncert na kome su po prvi put nastupali članovi Srpskog pjevačkog društva ’Jedinstvo’, pod dirigentskim vođenjem Nemanje Savića. Osim Himne Evrope, izveden je cijeli jedan čin opere ’Safikada’, koji je prepunu salu Banskog dvora, nekadašnjeg Doma kuluture u Banjoj Luci, gotovo podigao na noge. I te večeri smo imali čast i mogućnost da, osim gradonačelnika, poslušamo i predstavnike dijaspore i predstavnike Federalnog ministarstva za izbjeglice koje je u izvjesnom materijalnom iznosu participiralo i pomoglo održavanje ovog koncerta. U utorak 15. jula, imali smo, što je ekskluzivno za Banju Luku, u prostorijama Hrvatskog kulturnog centra omaž ili predstavljanje prvog i jedinog banjalučkog grofa, ili kako ga je novinar beogradskog Vremena iz 1939. godine nazvao - bosanski Tolstoj - dakle, prvog banjalučkog grofa don Đanvita Delmestrija i njegovog sina, prvog banjalučkog kardinala Vida Delmestrija. To veče je, osim izaslanika Papske nuncijature u Sarajevu, okupljen i primjeren broj kulturnih i javnih radnika Banje Luke, a osim toga bilo je popraćeno jednom iozložbom od 25 eksponata fotodokumentacionih. Daklem tu su bile i fotografije i faksimili tekstova o grofu Đanvitu i njegovom sinu Vidu i njihovom pretku, odnosno daljem rođaku De Brazi po kome je glavni grad Konga dobio ime Brazavil. Grof Đanvito se proslavio po tome što je Banjoj Luci poklonio ulicu, a njegov sin, rođen 1911. na Petričevcu, don Vido kardinal Demestri se proslavio po tome što je Banju Luku i Petričevac čitav svoj život držao u srcu. Naravno, u ponedjeljak, 14 jula, bilo je promotivno veče u Vijećnici Banskog dvora, gdje su predstavljene nove knjige domaćih i Banjalučana iz dijaspore.“

Protest zbog prijedloga o ukidanju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH

Savez udruženja - udruga izbjeglih i raseljenih osoba BiH izražava protest zbog nekih prijedloga da se ukine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Dijana Softić, predstavnica Saveza izbjeglih i rasljenih BiH, iznosi neke od problema u procesu povratka zbog kojih bi ovo ministarstvo moralo i dalje postojati:

„Ono što je za nas poražavajuće je to da je Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH rasporedila sredstva na nivou države BiH po nacionalnom ključu, a ne po potrebama povratka. Ta sredstva su raspoređena na 56 opština i, kao što sam rekla, biće raspoređena po nacionalnom ključu. Mi možemo reći samo da se održivi povratak implementira po 14 ustava, što je poražavajuće za izbjegla i raseljena lica u BiH, bilo gdje da se nalaze - jer imamo 10 kantonalnih ustava, dva entietska ustava, jedan državni ustav i ustav Distrikta Brčko. Mi na terenu također uočavamo da je veliki broj zaposlenih u administraciji, njih preko hiljadu, koji rade na održivom povratku. U našim komunikacijama sa lokalnim vlastima mi smo došli do podataka da smo zatrpani sa puno upitnika i mnogi ljudi implementiraju razne projekte - od međunarodnih ili nevladinih organizacija, lokalnih, i sve što se radi, radi se na jednom projektu – do kada traje projekat, do tada je i saradnja. Ono što je veoma bitno i na čemu će se Savez u narednom periodu angažirati i kroz ovaj Monitoring projekat, je to da ćemo insitirati na tome da se počne raditi na situaciji da će se ljudima koji su se vratili garantiraju njihova prava. Znači da ćemo ići na harmonizaciju zakona koji su doneseni jer smo svjesni problema školstva, zdravstva na području cijele BiH. Isto tako, imamo još uvijek 43.000 porodica koje nemaju krov nad glavom, 2.500 porodica koje su u kolektivnim centrima, 2.700 porodica koje nemaju električne energije i samo jedan posto povratnika koji je zaposlen u institucijama javne uprave. Ono što je poražavajuće za nas, što mi stvarno želimo da naglasimo, je da je sramotno da nakon skoro 13 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma mi još uvijek imamo ljude u kolekitvnim centrima i u alternativnim smještajima. Kroz naše implementiranje projekata mi ćemo se zalagati za jačanje nerazvijenih područja, za jačanje ruralnog razvoja i zapošljavanja, i za još jednu veoma važnu stvar - to je uvođnje državne penzije/ mirovine, a to su sve, ustvari, preporuke EU - da bismo mi mogli da građanima našim obezbijedimo dostojan život, onakav kakav ih sljeduje. Inače, potrebno je sprovesti harmonizaciju zakona. Ljudi imaju problem sa prijavljivanjem u mjestu povratka, jer ako se prijave u RS-u onda gube prava koja su imali u Federaciji, i obrnuto - i to je jedan od osnovnih problema povratka, znači registriranje građana u prijeratna mjesta boravka.“

XS
SM
MD
LG