Dostupni linkovi

Hrvatsku su potresle priče o teško oboljelim ljudima i bešćutnoj administraciji. Okidač za ovu priču je slučaj 27-godišnje Zadranke koja boluje od krvne anemije. Spasonosnu terapiju trebala bi platiti oko 2,000.000 kuna. Novca nema. Liječnici su joj propisali lijek, no Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) novac ne da.

U Hrvatskoj se od rijetkih i teških bolesti liječi 3.000 osoba. Za njih je namijenjeno 250,000.000 kuna, koliko je bilo u Fondu za skupe lijekove za ovu godinu, i to je sve gotovo potrošeno, kaže direktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Većeslav Bergman:

„Taj Fond nam, nažalost, neće ove godine biti dovoljan i mi očekujemo da bismo do kraja godine potrošili u tom fondu oko 320,000.000 do 330,000.000 kuna. Dakle, nedostajat će nam oko 70,000.000 kuna u tom fondu.“

Bergman je to rekao prekjučer na konferenciji za tisak, kad je nastupio i Tonči Buble iz Odjela za lijekove HZZO-a, koji je skandalozno odgovorio na pitanje o skupom lijeku koji treba jednoj mladoj Zadranki, Ivani Prenđi, koja boluje od krvne anemije i za koju bi terapija koštala 2,000.000 kuna. Buble je rekao da do njega nikad nije došao zahtjev za lijek Ivani Prenđi:

„Zašto nije došao zahtjev? Pa zato što su u bolnici, vjerojatno, procijenili da je ta pacijentica u takvom stanju da joj to neće više pomoći. Nažalost, neki pacijenti moraju umrijeti.“

Javnost se uznemirila ovom izjavom i slučajem Ivane Prenđe, pa su je iz Ministarstva zdravstva konačno pozvali da se javi u KBC Rebro radi dogovora o nastavku liječenja.

Uz to, u Zagrebu se ovih dana potpisuje peticija za pravo bolesnih na lijekove na račun HZZO-a, koju su pokrenule Udruga hrvatskih pacijenata i udruga Za novi dan. Što ustvari traže, pitali smo čelnicu udruge Za novi dan Katarinu Katavić:

„Tražimo da se oboljelima od teških, kroničnih, rijetkih i malignih bolesti najkvalitetnije liječenje prema propruci liječnika specijalista na račun HZZO-a. To znači, ako to ponekad zahtijeva i primjenu lijekova koji nisu na listi i koji nisu registrirani kod nas, da se osigura našim pacijentima i ta mogućnost.“

I nije samo Ivana Prenđa u pitanju. Rekosmo, 3.000 je ljudi kojima trebaju skupi lijekovi. Marija Ključe iz Opuzena boluje od karcinoma pluća i troši 19.000 kuna svakog mjeseca za lijek Tarceva koji je ispitan, ali nije na listi HZZO-a:

„Ne stavljaju ga na listu. A vjerojatno što je skup.“

Kaže Marija Ključe. Pa kako ga ona nabavlja:

„Uz pomoć obitelji, prijatelja, kredita, pozajmica, na sve moguće načine.“

Lijek ima efekta:

„Ja poslije onih kemoterapija koje su me dovele u ono baš loše stanje, nisam više mogla podnositi. I kad sam stvarno mislila odustati od bilo kakvih terapija, ono što kažu, pustiti, pa šta bude, međutim, onda sam dobila informaciju za taj lijek i tako sam počela. Prijatelji skupili za prvu, pa hajdemo onda dalje, pa ovako, pa onako - svaki mjesec izvodiš neke vratolomije. I rezultati su... ja sam super, ja sasvim normalno funkcioniram, bez ikakvih problema, bez ikakvih bolova, bez ikakvih tegoba.“

Svi smo smrtni - i oni koji se svrstavaju među pacijente i i oni koji su u birokraciji, kaže Marija Ključe, ali pacijenti ne moraju umrijeti onda kad birokracija misli da trebaju.

XS
SM
MD
LG