Dostupni linkovi

Ulaskom u Mediteransku uniju Hrvatska potvrđuje svoju mediteransku dimenziju, a dobiva i čvršću vezu s EU, no unija za Mediteran nikako ne može biti zamjena za EU niti od nje treba očekivati neka velika rješenja koja bi dramatično promijenila situaciju na Mediteranu.

Ovo su prvi komentari hrvatskih analitičara na jučerašnje primanje Hrvatske u Mediteransku uniju u koju je primljena zajedno s još tri zemlje iz regije: Albanijom, Crnom Gorom i BiH.

Punopravnim članstvom u Barcelonskom procesu - Uniji za Mediteran, Hrvatska dobiva nekoliko stvari, ističe profesor međunarodnih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Radovan Vukadinović:

«Jedna od tih stvari je što Hrvatska definitivno ulazi u tu mediteransku porodicu, postaje, da tako kažem, ukotvljena na Mediteranu, a drugo, isto tako, postaje vezana i uz Europsku uniju, što također, ovoga trenutka, kada se govori o 3 ili 4 godine, koliko nam stoji do ulaska, može značiti mnogo. Prema tome, riječ je o jednom pozitivnom koraku koji je višestruko koristan, bez obzira na to što se ne može očekivati da će biti nekih prevelikih rješenja koja bi dramatično promijenila situaciju na Balkanu."

Hrvatska treba pratiti taj proces i dobro je da je unutra, zaključuje i neovisni vanjskopolitički analitičar dr Mate Granić:

«Ali, sasvim sigurno da Mediteranska unija ne može nikako zamijeniti Europsku uniju. Ona ima ograničene domete jer, jednostavno, previše je suprotnosti unutar mediteranske skupine u pogledu demokratskih standarda, poštivanja ljudskih prava, do interesa... da bi se to uopće moglo u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju razviti u nešto poput Europske unije.»

Unija za Mediteran može pomoći boljoj zaštiti Sredozemlja, olakšavanju trgovinske i gospodarske suradnje, no dr Granić ne vidi da Hrvatska tim članstvom dobiva i neku posebnu pogodnost na putu u Europsku uniju:

«Što se tiče toga, članstvo u Mediteranskoj uniji pomoći će Hrvatskoj samo kao potvrda koja pokazuje kako je očito da Hrvatska nije zatvorena zemlja, nego da podržava sve otvorene inicijative.»

Potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Tonino Picula napominje da nemediteranske članice, osobito Njemačka, nisu bile sklone francuskoj ideji i više su se željele posvetiti institucionalnoj krizi Europske unije, pogotovo nakon irskog 'ne' Lisabonskom sporazumu, no učinjen je kompromis:

«Hrvatska tu svakako dobiva priliku da govori i o svom mediteranskom aspektu i onome što ona može ponuditi. Ne treba zaboraviti da Mediteranska unija nije prva multilateralna organizacija u kojoj Hrvatska razvija svoju mediteransku dimenziju. Evo, 2000. godine uspostavljena je i Jadransko-Jonska inicijativa, koja se na neki način potvrdila, a sada je, evo, nadograđena jednim širim okvirom u kojem Hrvatska ima što za ponuditi. Forma je tu, ali o uspjehu Unije za Mediteran trebamo govoriti kada vidimo i neke njezine rezultate.«

Hrvatski analitičari potsjećaju da je Mediteranska unija stari francuski projekt, ali da tek treba dokazati da nije riječ samo o velikoj i dobroj ideji. Profesor Vukadinović:

«Radi se naprosto o starom francuskom planu da se, jednostavno, revitalizira ta Mediteranska unija. Na kraju krajeva, za poznavatelje prilika na Mediteranu jasno je da je ideja još iz onih vremena kada je Papandreux govorio o tome da bi trebalo napraviti jednu Mediteransku uniju koja bi bila neka vrsta pandana Europskoj uniji. Dakle, projekt je vrlo, vrlo star. Međutim, pitanje je koliko će sada biti snage i koliko će se vremena i sredstava u to uložiti, ali niti za Hrvatsku, a niti za druge zemlje to ne može biti nikakva zamjena za Europsku uniju.»

  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG