Dostupni linkovi

Na samitu u Japanu razgovaraju o svjetskoj krizi ljudi ne mogu ništa promijeniti: Bush odlazi, Medvedev tek dolazi; Berluskoni se više nego drugi mora brinuti o sebi, Sarkozi se brine o drugima (o svojoj sarmantnoj supruzi); Merkel je sjajno pocela ali se prebrzo umorila, Brown jos nije ni počeo. A svijet se u medjuvremenu trese od energetske krize, cijena hrane, nekoliko ratova, izgubljenih Ujedinjenih naroda....svi mirno gledamo kako ljudi umiru od gladi, protestiraju protiv nepravde, ubijaju iz mrznje......sve dok sve to ne stigne pred naš kućni prag.

Sjećate li se Srebrenice, Žepe i Goražda, zaštićenih zona UN koje UN nije ni branio ni odbranio?. Jeste li zaboravili kad su francuski piloti bili vezani za stubove na Palama? Znate li koliko danas DNEVNO ljudi umire od AIDS-a? Ako ne znate kako izgleda pakao otidjite u Sudan, u Darfur. Jeste li vidjeli snimke kako se sjeverni pol topi i gromade leda postaju voda? Jeste li primjetili da već počinju protesti u svijetu radi skupe hrane? Sasvim sigurno znate da cijene nafte divljaju.

Tamo negdje u dalekom Japanu danas počinje samit G8 na kojem učestvuju lideri Njemačke, Kanade, Francuske, Italije, Engleske, Japana, Sjedinjenih Država i Rusije. Veliki su se, već po običaju, sklonili na mjesto gdje ih demonstranti ne mogu pronaći - ovaj put na otočiću Hokkaido. Japan je samo na osiguranje potrošio točno 283 milijuna dolara, angažirao 21.000 policajaca da budu na samom otočiću i još toliko policajaca u Tokiju. To, medjutim, nije spriječilo nekoliko tisuća demonstranata da već u subotu zatraže da se ovakvi skupovi više ne održavaju jer ne donose rezultate.

Ko je u stvari danas u Japanu, šta se krije iza tog zvučnog naziva i koliko snage imaju tamošnji lideri da pokrenu svijet?

Najprije SAD i predsjednik Bush. Za vrijeme njegovog nedavnog puta u Evropu pažnja koju je George W. Bush dobio u medijima je bila – minimalna. Čak nije ni bilo uobičajenih protesta. Jedne njemačke novine su napisale da Bush više nije dovoljan motiv – niti za proteste. Čak i neki američki stručnjaci Busha nazivaju najgorim predsjednikom u povijesti SAD. Ispred sebe ima još oko pola godine mandata, a iza sebe čitav niz promašenih odluka, jedan od najnižih američkih rejtinga u svijetu u povijesti, dva rata. On je dakle odlazeći političar i nije u poziciji da sprovede bilo koju ozbiljniju stratešku odluku.

Francuska i predsjednik Sarkozy. Sarkozy je počeo kao „Sarki“, bio je strahovito popularan, gotovo na nivou filmskih zvijezda. Ali, Sarkozy se posljednjih mjeseci više bavi svojom šarmantnom suprugom nego šarmantnom državom, popularnost je strahovito pala i on se umjesto predsjednika sa velikim iščekivanjima sada sve više gleda kao predsjedmnik iznevjerenih očekivanja pa je i razočarenje tim veće. Njegov prijedlog da se članicama G8 pridruže Indija i Kina je hvale vrijedan ali je to još uvijek više propagandna poruka neko realnost.

Njemačka i kancelarka Merkel. Njemačka ekonomija ide čvrstim koracima ali ekonomija nije ono sto spriječava Angelu Merkel da vuče jače strateške poteze. Naime, njeni koalicioni partneri u vladi Njemacke, oni koje je nekada vodio kancelar Schreder su pod njegovim utjecajem, dok je on na platnom spisku firme koju kontrolira premijer Rusije. Nijedna ozbiljna strateška odluka koja se tiče energije, a koju bi kancelarka Merkel htjela donijeti ne može proći bez suglasnosti Schrederovih stranačkih kolega, a to znači bez suglasnosti onih koji vode računa i o – ruskim interesima.

Italija i premijer Berluskoni. Italija je oduvijek bila medju onim velikim ekonomijama čiji politički utjecaj nije bio toliko veliki i uspješan kao što je jaka njena ekonomija. Silvio Berluskoni ima pod svojom kontrolom toliko kompanija i upetljan je u toliko skandala da ga jedino vlast može spasiti od sudskih istraga. Od se mora baviti mnogo više sa sobom nego sa svojom zemljom.

Engleska i premijer Gordon Brown. Engleski premijer je došao na vlast pod dojmom da zaslužuje „konačno“ biti premijer. Bio je priznati stručnjak, popularan i unaprijed vidjen kao uspješan premijer. I onda je – nestao. Ima dosta primjera u povijesti, a i u svakodnevnom životu da neko ko je sjajan na poziciji drugog u hijerarhiji vlasti završi kao loš prvi u toj istoj hijerarhiji. U svjetskim okvirima, medjutim, to Brownu donosi negativne poene i nedovoljno autoriteta.

Rusija i Medvedev. Mora da se Dmitri Medvedev smješkao negdje u pozadini dok se svijet nadao da će on biti drugačiji od prethodnika te da će više voditi računa o principima demokracije i ljudskim pravima. Ništa od svega. Medvedev je u sjeni svog prethodnika i sadašnjeg premijera. On najčešće govori o vladavini zakona i borbi protiv korupcije kao o svojim glavnim ciljevima ali isto tako kaže da ne namjerava da se miješa u slučaj Khodorkovsky! Naravno da neće. U tom sudskom procesu, glavna krivica optuženog ruskog tajkuna je bila u tome što je imao političke ambicije koje se nisu dopale Vladimiru Putinu. Sam sudski proces sadrži toliko očiglednih nezakonitosti da ih samo slijepac ne vidi. Medvedev je odabrao biti slijepac jer ako otvori oči morao bi dovesti u pitanje odluke svoga prethodnika. Dakle, Putin je van zakona. Sve u svemu Medvedev ne može donijeti nijednu odluku bez Putina, čak i kad bi htio. Putin nije u Japanu pa velikih odluka, bar sa ruskog stajališta ne može ni biti.

Najmanje šestorica, dakle, od osmorice u Japanu (sedmi i osmi član samita, Japan i Kanada su podaleko od očiju evropske javnosti pa ne mogu procjenjivati poziciju tamošnjih lidera) imaju na jedan ili drugi način – vezane ruke. Zato i ne treba ništa očekivati u Japanu osim još jednog običnog samita. Možda neku lijepu rezoluciju poput one prošlogodišnje o Africi. Jedan od onih koji su demonstrirali protiv samita, Akiyoshi Ishida, je izjavio: "Lideri zemalja G8 su neodgovorni" i ta neodgovornost kao posljedicu ima diskriminaciju, ratove i uništavanje prirode!!

U toj se rečenici, čini mi se, može naći najkraće objašnjenje činjenice da niko za samit - i ne mari. Svijet potresa energetska kriza, cijene hrane rastu, klimatske promjene su dramatične, ekonomski rast je zaustavljen. U politici je još gore: Ujedinjene nacije su davno izgubile svaki kredibilitet, milijuni ljudi su ubijeni u Sudanu, Mugabe radi šta hoće, hunta u nekadašnjoj Burmi takodjer.... Razne zapadne zemlje radi domaćih razloga ne šalju vojnike u Afganistan, Iran prkosi gradnjom nuklearnih kapaciteta, Izrael radi šta hoće.....Zato se ni od ovog G8 samita ne može očekivati ništa osim - prazne priče. Uzalud Merkel tvrdi da će samit donijeti "kratkoročne i dugoročne" mjere u spriječavanju rasta cijena hrane; uzalud Bush priča kako "lideri moraju ispisati čekove" i spasiti planetu od klimatskih promjena kad svi znaju da je baš on taj koji se ranije tom cilju nije htio pridružiti i slično.

Njihovi su interesi posve različiti i niko od njih nema dovoljno hrabrosti da pokuša bar nešto poduzeti niti ima liderskih kapaciteta da povede sve ostale u spašavanje planete i riješavanje kriza. Niti to od njih iko više i očekuje. Čitam jutros da su se po prvi put sreli Bush i Medvedev. I gle čuda - složili su se ima stvari u kojima se slažu i ima stvari u kojima se - ne slažu.

E, to stvarno nismo znali!

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG