Umorni od visokih cijena benzina i rastućih troškova hrane? Pa,evo rješenja. Poubijajmo špekulante. Mnogi političari, uključujući Johna McCaina i Baraka Obamu, optužuju špekulante da nesavjesno guraju cijene do vještačkih nivoa. Ali,nije tako jednostavno kao što izgleda. Vodeći političari ili ne razumiju šta se dešava ili neće da priznaju svoju vlastitu odgovornost.
Cijene sirovina su u zadnjih nekoliko godina naglo skočile. Od 2002. do 2007. godine, cijena nafte je porasla za 177 procenata, kukuruza za 70 procenata, bakra za 360 procenata i aluminijuma za 95 procenata. Da li su “špekulanti” stvarno ti koji su uzrokovali sva ova povećanja? Ako jesu, zašto su neke cijene skočile više od drugih cijena? I šta je sa čelikom? Cijena čelika je porasla za 117 procenata, te je i dalje rasla u 2008. godini uprkos tome što se čelikom ne trguje na terminskom tržištu roba.
“Bolje objašnjenje je osnovna ponuda i potražnja. Uprkos usporavanju američke ekonomije, svjetska ekonomija je brzo porasla. Od 2002. godine, godišnji porast je u prosjeku iznosio 4,6 procenata, što je najveća održiva stopa od 1960tih”, kaže ekonomista sa Peterson instituta, Michael Mussa.
Po svojoj prirodi, sirovine (hrana, energija, minerali) podržavaju širu ekonomiju. One nisu samo ukrasi. Kada neočekivano visoka potražnja pritisne proizvodnju, cijene oštro skaču jer se kupci otimaju za deficitarne zalihe. To je ono što se ustvari desilo.
“Niko nije predvidio da će kineska ekonomija rasti na godišnjoj stopi od deset procenata u periodu od više od decenije. Proizvođači roba jednostavno nisu ulagali dovoljno”, kaže analitičar Deutsche Bank, Joel Crane.
U industrijama, globalna kupovina je premašila proizvodne limite. U 1999. godini, višak svjetskih naftnih kapaciteta je iznosio pet miliona barela dnevno u odnosu na globalnu potrošnju od 76 miliona barela dnevno, navodi se u podacima Američke administracije za energetiku. Ovaj višak trenutno iznosi oko dva miliona barela dnevno u odnosu na potrošnju od 86 miliona barela dnevno, i većinom je to nafta koja sadrži visoku količinu sumpora i koja nije na cijeni u rafinerijama,
Ili uzmimo neobojene metale, kao što su baker i aluminijum. “U ove industrije se veoma malo ulagalo jedan duži period”, kaže ekonomista Global Insighta, John Mothersole. Kolapsom Sovjetskog saveza neki metali,koji su ranije korišteni za proizvodnju tenkova, aviona i brodova, su preplavili svjetsko tržište. Ali, Mothersole kaže “da je ubrzani rast ekonomije u Indiji i Kini eliminisao ovaj višak”.
Porast cijena roba varira jer tržišta variraju. Riža nije cink. Ali, “špekulanti” su odigrali malu ulogu u povećanju ovih cijena. Ko su ove "neprijatne duše"? Većina njih vodi penzione fondove ili fondacije. Njihovo trgovanje može povećati cijene, ukoliko ulažu u dionice ili nekretnine.
Ali, ulaganje u robu je drugačije. Investitori uglavnom ne kupuju fizičke robe, bilo to nafta ili kukuruz. Umjesto toga, oni trguju sa “terminskim ugovorima”, odnosno prognozama cijena za, recimo, šest mjeseci. Ukoliko jedan trgovac prognozira više cijene, drugi prognozira manje cijene. Ove trgovine se podudaraju. Na tržištu dionica svi investitori (kupci i prodavaći) mogu profitirati ukoliko tržište raste i svi mogu izgubiti ukoliko tržište pada. Na terminskim tržištima, profit nekog trgovca znači gubitak za drugog.
Terminski ugovori omogućavaju komercijalnim potrošačima i proizvođačima roba da se osiguraju od gubitka. Avio kompanije mogu “zaključati” cijene goriva kupovinom terminske nafte; poljoprivrednici mogu “zaključati” prodajne cijene za svoje žito prodavajući terminsko žito. Izbezumljena trgovina ne utiče direktno na fizičke zalihe sirovina. U teoriji, visoke terminske cijene mogu smanjiti fizičke zalihe tako što inspirišu nagomilavanje roba. Ali to se trenuto ne dešava. Svjetske zalihe pšenice, u poređenju sa potrošnjom, su blizu najnižim u istoriji.
Nedavno je rudarski gigant Rio Tinto objelodanio povećanje cijena željeza od 85 procenata za svoje kineske potrošače. To je potvrdilo da fizička ponuda i potražnja, a ne špekulanti, određuje cijene: željezna ruda se ne trguje na terminskim tržištima. Presudno pitanje je da li će se ovo povećanje cijena nastaviti ili ublažiti jer se potražnja smanjuje a ulaganja u nove kapacitete premašuju ponudu. Cijene nekih roba (olova, nikla) su se smanjile. Da li je nafta slijedeća?
Političari su obećali da će pooštriti propise na terminskim tržištima, ali terminska tržišta nisu glavni problem. Oskudica jeste. Vladine subvencije za etanol dobiven od kukuruza su povećale cijene hrane tako što su preusmjetile više žitarica u proizvodnju biogoriva. Trećina ovogodišnjeg uroda kukuruza u SAD bi mogla otići u proizvodnju etanola. Restrikcije na bušenje nafte u SAD su limitirale globalnu proizvodnju te pritisle cijene nagore. Ukoliko političari žele da upru prstom na odgovorne, trebaju početi od sebe.
(Komentar Robert J. Samuelson- Washington Post)
