Dostupni linkovi

Rusija - dva rasistička ubojstva tjedno


Nenad Pejić

Sve što počne kao podjela izmedju "nas" i "njih", završava kao podjela izmedju "nas" samih. Rasističke akcije počinju ubistvima i torturom nad pripadnicima drugih ethničkih grupa ali završavaju ubistvima i torturom nad istom etničkom grupom. To što se na početku dijeli na Ruse i neRuse završava kao podjela na dobre i loše Ruse!!

Bio je četvrtak uvečer i gledao sam, kao i svaki drugi "normalan" muškarac, nogometnu utakmicu izmedju Španjolske i Rusije. Neposredno prije utakmice kapetani obje reprezentacije su pročitali izjave na ruskom i šanjolskom protiv rasizma. Hvale vrijedno svakako. Ne znam koliko je ta poruka stigla do ušiju navijača Rusije i ne znam da li su medju navijačima bili i dvojica moskovskih mladića na koje se odnosi priča koja slijedi, ali mislim, nadam se pogrešno, da oni i ne znaju da se poruka odnosila na Rusiju mnogo više nego na mnoge druge zemlje. Ili, nije ih uopće briga.

Kamola, 36-togodišnja žena porijeklom iz Uzbekistana je prošli mjesec izlazila iz moskovskog metroa na svom putu za posao. Odjednom je dobila udarac sa ledja, izgubila kontrolu i našla se na podu. Dvojica mladića su je zatim počela udarati nogama po licu i stomaku. Prvo u desno oko, pa su joj slomili nosnu kost, pa kosti na obrazu. Izgubila je svijest i probudila se u bolnici četiri dana kasnije. Slijedi operacija na mozgu i ljekari će pokušati nešto uraditi sa njenim licem. Kamola sebe smatra sretnicom??!! "Preživjela sam" i kaže "nisam učinila ništa - osim što sam nosila veo..."

U prvih šest mjeseci ove godine, to su podaci moskovskog "SOVA" instituta, zabilježeno je 57 ubistava motiviranih mržnjom, 31 od ubijenih su iz Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgizstana. Ranjeno ih je117!! Više nego dva ubojstva i petorica ranjenih svaki tjedan!! Batine "bez posljedica" niko nije brojao. "SOVA" institut izvještava o torturama i sakaćenjima nad ne-Rusima ali ni to još niko nije brojao. Prošle godine je bilo 80 ubojstava motiviranih rasnom mržnjom. Ali, te se brojke odnose samo na one registrirane slučajeve.

Manzura Karimova, advokat u moskovskom Centru za Migracije kaže da oni mjesečno prime oko 100 poziva od radnika u Rusiji (koji su najvećim dijelom porijeklom iz Tadžikistana i Uzbekistana) koji su ili pretučeni ili su im dokumenti konfiskovani. To je pet poziva svakog radnog dana!! "Prikupiti informacije o napadima i ubojstvima motiviranih rasnom netolerancijom je sve teže" - kaže Galina Kozhevnikova, zamjenica direktora u pomenutom institutu. "Novine ne izvještavaju o takvim ubistvima, institucije pravne države nam ne daju nikakve informacije na tu temu!"

U Rusiji su četiri glavne nacionalističke grupe formirale PAKT UJEDINJENJA da bi se bolje organizirale u savladavanju "migracije i korupcije" kako su sami definirali svoje glavne ciljeve. Stručnjaci i zvaničnici projenjuju da u Rusiji ima 75.000 registriranih članova nacionalističkih organizacija. Neko će reći da to za Rusiju i nije puno s obzirom da se radi o zemlji sa 140 milijuna ljudi. Možda, ali ovih 75.000 ljudi je udruženo sa ciljem da se osvećuje ne-Rusima te su vrlo daleko od toga da budu "samo" nacionalisti.

Ruski nacionalizam nije rodjen slučajno, naravno. On je posljedica dvije činjenice: Rusija ponovo zaslužuje respekt drugih i, što je još važnije, sama sebe ponovo cijeni, njena ekonomija ide naprijed, u zemlji vlada red kad se sve poredi sa vremenom nakon kolapsa SSSR-a. To i jeste razlog da jedna nacija bude ponosna na svoja dostignuća. Drugi je razlog, medjutim, što se nacionalizam forsira na TV ekranima i novinama, što se svaki uspjeh definira kao uspjeh nacije, što se agresivnom retorikom svijetu gura prst u oko i slično. Nedavni uspjesi ruskih nogometaša su u medijima opisivani kao povijesni dogadjaji. Pobjeda nad Švedskom je bila opisana kao povijesna "Bitka kod Paltave" u vremenu Petra Velikog, nad Nizozemcima se radilo o nezaustavljivim napadima "ruske konjice" iz prvog svjetskog rata, dok se planirani meč sa Njemačkom u finalu već definirao kao povijesna bitka protiv "njemačke mašinerije" sa referencom na drugi svjetski rat!! Pobijedili smo ih tada i što ne bi i sada!!

Problem je time veći što vlasti ne samo da ne čine ništa da smire strasti nego ih raspirivaju! Kada je 2006-e došlo do političkog sukoba sa Gruzijom upotrebljeni su svi nacionalistički metodi i Gruzijci su deportirani u Gruziju, čak su neka djeca izbacivana iz škole, sva trgovina je bila suspendirana, a tadašnji predsjednik Vladimir Putin je rekao da je to uradjeno "da bi se zaštitili interesi rodjenih Rusa!!" U gradu Kondopoga su čak 2006-e godine održane masovne demonstracije sa zahtjevom da se svi Čečeni i ostali gradjani sa Kavkaza otjeraju iz grada!!

I dok se napadi i ubojstva mjere desetinama i stotinama broj onih koji stignu do suda su veoma rijetki. Ako i stignu umjesto ubistava sude se za - huliganstvo. Kao da ubistva nije ni bilo!! Tako je, naprimjer, sud u Sant Petersburgu jednog mladog Rusa koji je nožem usmrtio DEVETOGODIŠNJU djevojčicu osudila za "huliganstvo" ali ga nije sudila za ubistvo. Ponekad se dešava da neki sudija odluči da svemu stane u kraj ali on tada biva premješten na novo radno mjesto, dolazi novi sudac koji nije voljan da se time bavi. Jedan od rijetkih svijetlih primjera je grad Voronjež koji je 2005-e godine bio treći grad u Rusiji po broju napada skinhedsa ali zahvaljujući dosljednom kažnjavanju i hrabrim sucima ovaj grad postaje pozitivan primjer za druge.

Oni navijači sa početka priče bi dakle trebali znati da se izjava protiv rasizma izrečena na početku utakmice sa Španjolskom odnosila i na Rusiju te da se ne radi o nekim rezolucijama koje se pročitaju i zaborave nego na konkretne zemlje - a na Rusiju više nego za bilo koju drugu zemlju koja je imala svoj tim na EURO 2008-e.

Kad god jedno društvo tolerira takve ispade moralo bi se prisjetiti kako takve rasističke akcije završavaju - one počinju ubistvima i torturom nad pripadnicima drugih ethničkih grupa ali završavaju ubistvima i torturom nad istom etničkom grupom. To što se na početku dijeli na Ruse i neRuse završava kao podjela na dobre i loše Ruse!!

Gavkhar Dzhuraeva, koja vodi jednu nevladinu organizaciju za pomoć neRusima živi u Moskvi već 15 godina. Govori perfektan ruski, gradjanin je Rusije ali se još uvijek osjeća kao pridošlica. Ona kaže:

"Kada bi se željela komotno osjećati u Rusiji morala bi prestati gledati sebe u ogledalu!!"

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG