Dostupni linkovi

Ovo je priča o tome kako je svijet poludio, kako oni sa dvojnim državljanstvom ne smiju igrati nogomet jer kad kad god zabijaju golove, zabijaju ih "sebi", kako je jedan Amerikanac još više zamrzio nogomet i kako je jedna mati postala partizanka - ni kriva ni dužna ni zaslužna.

Ima nešto više godina nego što bi htio i drži se sjajno. Bio je tjedan dana u Pragu i uspješno izbjegavao nogometnu groznicu iz najmanje dva razloga: prvi je da voli pogledati dobar nogomet ali namjerno izbjegava susrete nogometne reprezentacije Hrvatske da se nebi sekirao i gubio živce, a drugi, onaj važniji, da su mu ljekari rekli da je bolje izbjegavati sekiraciju i stresove pa se bez ozbiljnijih problema složio.

Taman kad sam pomislio da ću pisati kolumnu o nogometu, a ne o politici, počeo me sa ekrana bombardirati nogomet u funkciji politike. Gledam na Hrvatskoj televiziji kako se premijer Sanader smjestio u studiju izmedju dva hrvatska nogometaša nakon utakmice sa Austrijancima i izvlači iz utakmice neku umnu poruku. I sad me zanima kome je to na HRT'u palo na pamet da priziva Sanadera u studio da komentira nogometnu utakmicu ili, još više, zašto premijer pristaje da komentira nogometnu utakmicu nakon što je već iskomentirao financije, dugove, turističku sezonu, srbijanske izbore, ulazak Hrvatske u Evropsku Uniju, cijene goriva.....

"Beč se pretvorio u Zagreb" - prikazuju na CNN-u fotografije Beča u kockastom, Austrijanci se čude otkud toliko Hrvata na stadionu protiv domaćina. Novine "vrište" da su se "ove godine Hrvatice na Euru pojavile u dosad najseksi izdanju, s neizbježnim detaljem: čednim privjescima, križićima i medaljonima nad grudima skrivenima u kockaste mikro majice. Reprezentacija nema izgovora za pad morala!" Gledam na Internetu video snimke djece u Beču koja pjevaju pjesmice o Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i ponosne mame i tate. Nešto nije u redu sa mnom - ja bih sa djecom radije bježao iz te gužve i tog ludila.

Ali da ne bude zabune - nisu Hrvati jedini. Jedan se Amerikanac, (tek da se zna da mi onaj prijatelj koji izbjegava utakmice nije usamljen na ovom svijetu medju muškarcima), odmarao negdje u Portugalu i slao email poruke iz nekog kafića. Noć se spuštala i bio je začudjen što je gradić gotovo prazan, sasvim neubičajeno za mjesta na obalama mora. Ali, uživao je u tome. Onda, kao da je neki oficir dao komandu, iznenada se našao u sred gomile koja urla i nešto viče iako se nije ni pomaknuo sa mjesta. Saobraćaj je bio zaustavljen, kelneri su prestali služiti, boce su počele letiti okolo, jedna ga je promašila - za malo. Amerikanac se na brzinu pridružio gomili vičući i galameći - dok nije zamakao u neku sporednu ulicu. Tada je shvatio - Portugal je pobjedio Tursku 2-0 i on to, naravno, nije znao. Spasio se! Sve je to opisao na CNN-ovim stranicama i neki mu je Portugalac brzopotezno odgovorio: "Neka on odmah kupi dres portugalske nogometne reprezentacije ili portugalsku zastavu jer ako osvojimo prvenstvo proslava će biti – "vrlo divlja"!

Jedan je Nijemac platio na aukciji 13.500 eura za ČETIRI karte. UEFA se, navodno, našla zabrinuta pa traži način kako da "spasi" sve buduće "Nijemce" da kupuju karte na crnom tržištu. Jedan aktivni korisnik Interneta rezignirano tvrdi kako "oni koji su moćni ulaznice dobivaju od sponzora, a ostatak ulaznica dobija sirotinja na lutriji. Na utakmicama sjede muški dubokih džepova, a na terenu još bogatiji. A miris novca je većini žena neodoljiv!"

Njemački igrač Podolsky, državljanin i Njemačke i Poljske, je smjestio dva gola Poljacima i sad navijači traže da mu se oduzme njihove državljanstvo. Neki Yakin iz Turske se jadan čitav život trudio da postane Švicarac, pa kad je to uspio, uvalio je gol Turskoj. Srteća njegova pa su Turci pobijedili pa na njega nije niko toliko ljut kao Poljaci na Podolskog. Gledao sam obojicu kad su davali golove. Zbunjeni nisu znali da li da se raduju ili tuguju. Dok su po njima skakali njihovi suigrači oni su djelovali - izgubljeno.

Iz BiH je na temu nogometa i evropskog prvenstva, po običaju, stigao sjajan vic o Pravilniku za izbor fudbalske selekcije Bosne i Hercegovine. Tek jedan njegov dio glasi:

Prvi tim broji jedanaest igrača. Sva tri konstitutivna naroda moraju biti podjednako zastupljena prema posljednjem popisu stanovništva i slijedećim pravilima:

- desno i lijevo krilo moraju biti različite nacionalnosti;

- centarfor mora biti iste nacionalnosti kao golman;

- lijevi bek i lijevi half ne mogu biti iz istog entiteta;

- bilo koja dva igrača ne mogu imati istog tetka;

- najmanje jedna trećina igraća moraju biti povratnici;

- broj igrača sa bradom ne može biti veći od broja igrača bez kose;

- neparni brojevi dresova moraju biti ravnomjerno rasporedeni;

- na svakoj polovici terena mora biti podjednak broj igrača sve tri nacionalnosti;

- u napadu i odbrani mora biti podjednak broj igraca sve tri nacionalnosti;

- kaznene udarce ne mogu izvoditi zaredom igrači iste nacionalnosti;

- vrijeme držanja lopte u nogama mora biti ravnomjerno rasporedjeno na sva tri naroda;

- svi igrači moraju saradivati sa Haškim tribunalom;

Onaj moj prijatelj sa početka priče je po povratku doma u Zagreb otišao do prodavnice da svoju obitelj snadbije namirnicama i našao se u čudu. Kako je bio van zemlje tjedan dana valjda nije bio svjestan nogometnog ludila u koju je pala Hrvatska, poput mnogih drugih zemalja koje imaju reprezentacije na EURU 2008. U prodavnici ga zatekli i stari i mladi, i prodavači i potrošači - svi u crveno-bijelim kockicama i on je izgledao kao sa neke druge planete. Evo šta mi je napisao: "Mi smo u središtu hrvatskog nogometnog ludila, to je neopisivo na što liči ovaj grad. Ja čudak izašao u trgovinu bez ijednog obilježja, neki dripac mi rekao da mi je mama sigurno bila partizanka!!"

Eto, ne možeš ni od politike pobjeći i kad gledaš i kad ti ljekari savjetuju da ne gledaš. Pa te onda politika, kao onog mog zagrebačkog prijatelja, dovede u poziciju da ne valja što si drugačiji (ne nosiš majicu ili nešto slično) i, još gore, čim si drugačiji mati ti postaje - partizanka.

Jedino me zanima šta ima loše u tome ako si drugačiji (makar i sasvim nevino drugačiji) i šta ima loše u tome ako je nečija mama čak i bila - partizanka!!

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG