Dostupni linkovi

Dvije godine nezavisnosti: ocjene napretka


Proslava proglašenja nezavisnosti Crne Gore, 21. maja 2006.

Dan nezavisnosti 21. maj, drugi po redu od proglašenja nezavisnosti Crne Gore, proslavljen je bez primjetne euforije. Da li su građani taj praznik počeli zaista da doživljavaju kao važan datum?

Da li je i koliko Crna Gora za dvije godine nezavisnosti napredovala u demokratizaciji društva, ekonomiji i ljudskim pravima?

Osim protokolarnih manifesticija i slabo primjetnih privatnih proslava Dan nezavisnosti Crne Gore protekao je bez mnogo uzbuđenja. Građani su, opšti je utisak, taj neradni dan iskoristili kao i svaki drugi povod za odmor, ali se praznična atmosfera nije mogla omirisati. Aleksandar Čilikov, istoričar umjetnosti sa Cetinja, kaže da je to potpuno očekivano:
"Mislim da se neka euforija nije ni mogla očekivati jer je suviše malo vremena prošlo. Jako velika energija se ispoljila u samom onom činu, kada je bio referendum i kada su objavljeni rezultati referenduma. Ja ne smatram nešto posebno neobičnim što nijesu pravljene neke veće manifestacije izražavanja zadovoljstva na državnom nivou tako i među nevladinim organizacijama. Među građanima uopšte, pošto ja živim na Cetinju, mislim da je taj dan kao državni praznik na jedan dostojan način apsolutno obilježen".
Lider Liberalna partije Miodrag Živković kaže da je dvije godine kasnije razočaran odnosom prema novostečenoj državi:
"Evo, nakon dvije godine moram da priznam da sam tužan, jer svijest građana Crne Gore da imaju državu mislim još uvijek nije dominantna. Gotovo se ni po čemu ne bi moglo zaključiti da je to Dan državnosti, iako mi u Kotoru znamo da obilježimo i maskenbal i nove godine, Danu državnosti apsolutno nije pridavan nikakav značaj. Definitivno ovaj Dan državnosti i njegova proslava svela se na privatno druženje ljudi iz Demokratske partije socijalista koji su preko nekoliko žurki na Cetinju privatno obilježili taj jubilej. Mislim da bi ubuduće trebalo uraditi da građani prije svega osjete da je to njihova država i da slave taj dan".
Dan nezavisnosti, po logici stvari, ne slavi veći dio populacije koji se zalagao za opstanak zajedničke države sa Srbijom. Branko Lukovac, koji je bio koordinator Pokreta za nezavisnost, u intervjuu koji će na našem programu biti emitovan u nedjelju, kaže da je po njemu opozicija najodgovornija što neki građani crnogorsku državu ne osjećaju kao svoju:

Dio opozicije koji se permanentno suprotstavljao ideji nezavisne Crne Gore nije još izvukao potrebne zaključke da je to pitanje jednom za svagda riješeno, te da oni svoju političku budućnost u Crnoj Gori mogu da traže jedino prihvatajući i poštujući državu Crnu Goru.
"Na žalost, dio opozicije koji se permanentno suprotstavljao ideji nezavisne Crne Gore, nije još izvukao potrebne zaključke da je to pitanje jednom za svagda riješeno, te da oni svoju političku budućnost u Crnoj Gori mogu da traže jedino prihvatajući i poštujući državu Crnu Goru, njen Ustav i propise nudeći kvalitetniji program koji je okrenut njenom prosperitetu. Veliki je hendikep Crne Gore što nema ozbiljnu kvalitetnu opoziciju okrenutu prosperitetu Crne Gore koja iskreno nudi bolju alternativu građanima i državi od ove koja je već dugo na vlasti, tako da joj građani mogu vjerovati i možda im sljedeći put povjeriti mandat ne bi li pokazali veće rezultate od onih koji sada vode Crnu Goru".
Aleksandar Čilikov zaključuje da toliko i ne priželjkuje neko praznično raspoloženje za Dan nezavisnosti i dodaje da mu je mnogo bitnije što je Crna Gora suštinski izašla iz jednog, kako kaže, nazadnog državnog oblika:
"Iskreno mislim da ta euforija uopšte nije ni potrebna. Crna Gora je počela da živi neki svoj život, vidjećemo kako će se on dalje odvijati. U svakom slučaju, bez obzira na sve mane koje se događaju u crnogorskom društvu ipak mislim da je ona napravila neki napredak u odnosu kada je bila u nekom drugom državnom sistemu".
Demokratizacija društva
Da li je i koliko Crna Gora odmakla u demokratizaciji društva dvije godine nakon refereduma? Koliko na taj proces utiče neprekinuta dominacija vladajuće koalicije na političkoj sceni, te prilivanje političke moći u ekonomsku.
Ključni uslov koji je potreban za demokratizaciju društva je smenjivost vlasti, odnosno jaka alternativa postojećoj vladajućoj koaliciji, koja sada ima potpuni politički monopol, slažu se naši sagovornici. Jedan od njih, profesor Svetozar Jovićević kaže da je na sceni metastaza procesa koji je počeo krajem osamdesetih godina:
"Procesom koji je počeo jednom neshvatljivom šovinističkom mržnjom koja je zatim nastavljena rušenjem jednog sistema koji je već inače bio atrofiran u velikoj mjeri, zatim je počelo sa enormnim lažima, ja to slobodno mogu da kažem, tipa "nova razvojna filozofija", tipa "ekološka država", kasnije "ratom za mir", nešto kasnije i jednim masovnim švercom i pljačkom da bi se završila time da nosioci tih procesa su danas postajli i politički i ekonomski svemoćni, e, jedino što im hvali to je taj svetački oreol mirotvoraca i demokrata što se oni zdušno trude da dobiju, ali nijesam siguran da će to i uspjet".
Oni koji su smatrali da će nakon referenduma vlast iskoristiti taj talas za jačanje svoje moći bili su u pravu. Ali, profesor Jovićević smatra da bi se to dogodilo i u drugačijim okolnostima. Na pitanja što su uzroci učvršćivanja moći Demokratske partije socijalista nakon referenduma, odnosno da li vladajuća koalicija taj kredit crpi iz samog referendumskog rezultata ili ima i drugih okolnosti koje toj partiji daju potpuni monopol Dragan Šoć, funkcioner Narodne stranke, kaže da je ključni problem u opoziciji:
"Jedan dio opozicije, na žalost i dalje igra objektivnu igru koja vlasti odgovara i vidjeli ste zadnje predsjedničke izbore, prosto imate jedan od lidera opozicije kaže da on nikada neće da sarađuje s onima koji su glasali protiv Ustava i ne priznaju državu, drugi kažu da ne priznaju tu državu jer je ona državolika. Jedni i drugi u suštini obezbjeđuju vlast DPS-u, a sebi neke pozicije koje imaju prividno političku težinu. Krajnji rezultat je, vi gospodo ćete dobiti ponekih deset, petnaest posto, a ja ću ostalo da uzmem. Dakle, ja ću da vladam, a vi ćete imati neke male sinekure, imaćete nešto minuta na televiziji i to je igra koja se može izgrati, bukvalno, hiljadu godina".
Razlog za nepromjenljivost vlasti profesor Jovićević vidi u mentalitetskom karakteru građana Crne Gore koji ima dugu predistoriju:
"Da je vlast dobra ako je vlast, kakva god da je, kod većine građana koji ne žele nikakve promjene, ne žele nikakav rizik. Na žalost, ne vidim u ovom trenutku odgovarajuće političke faktore koji se mogu predstaviti na ubjedljiv način pred biračima koji inače teško mijenjaju mišljenje, da se predstavi kao realna alternativa".
Na pitanje kako riješiti ovakvu situaciju Dragan Šoć kaže da je jedini izlaz pokušaj ujedinjenja opozicije:
"To znači, sva opozicija da sjedne, da dogovori određeni minimalni program i javno sada godinu dana prije ovih izbora koji su najavljeni saopšti da ćemo mi da idemo na jednu listu i toga momenta počinje politička kampanja koja treba da omogući da svi oni ljudi koji shvataju kuda pridužavanje ovakvog sistema u krajnjosti vodi angažuje, animira, motiviše da budu aktivni učesnici političkog života".
DPS je toliko učvrstila vlast da opozicija ne može za sada da je dovede u pitanje, kaže profesor Jovićević i u takvim okolnostima vlast ne može ostati nedeformisana, a time i ukupni demokratski procesi:
"A ako u jednoj državi nema barem još jedna odgovarajuća alternativa onda mora nužno doći do jačanja deformacija vlasti i to je ono što se sada dešava".
O tome, prema Šoću, govore i preporuke Evropske unije:
"U tri prosto proširene rečenice, vi nemate institucije, vi nemate organizovani kriminal, vi nemate borbu protiv korupcije i to su stvari s kojima treba u realnosti računati".
Ekonomija
Ekonomski učinak Crne Gore, u dvije godine, koliko je prošlo od obnove državnosti, različito se ocjenjuje. Očigledan je izvjestan napredak, ali isto tako je jasno i da postoji još dosta problema. Prije svega, uočava se činjenica da životni standard ne prati rast ukupne ekonomije, a da privredni ambijent još uvijek boluje od mnoštva takozvanih biznis barijera.

Logo Elektroprivrede Crne Gore
Prije dvije godine, Crna Gora je, obnoviši državnost, odgovornost za dalju sudbinu uzela u svoje ruke. Dvogodišnji učinak ekonomske samostalnosti se različito ocjenjuje. Predstavnici vladajuće strukture govore o značajnom napretku, dok opozicija negativno ocjenjuje ekonomska zbivanja od refereduma na ovamo.

Branko Radulović, potpredsjednik Pokreta za promjene kaže da je dvogodišnji učinak Crne Gore na ekonomsko-socijalnom planu negativan, te da se, ukoliko se posmatra spoljno-trgovinski deficit, lako može steći negativan utisak. Dalji tok će vjerovatno biti još nepovoljniji", kaže Radulović, koji dodaje da je poražavajuće da kao izvozni proizvodi, dominiraju ingot, balvan i takozvano betonsko željezo, bez ikakve prerade:
„Na unutrašnjem planu, rezultati su takođe negativni. Parametar koji se u Crnoj Gori ne prati je takozvana kupovna moć koja je ovdje konstantno sve manja. Vrijednost jednog eura u Bugarskoj, Švajcarskoj, Sloveniji... nije jednaka njegovoj vrijednosti u Crnoj Gori. Cijene u Crnoj Gori su otprilike na nivou Hrvatskih, dok je tamo prosječna plata skoro 200 odsto veća od crnogorske. Budućnost Crne Gore je sasvim izvjesna. Nastaviće se takozvani neoliberalni koncept i tako će se, kroz poreze, nastaviti punjenje budžeta, ali kada se ti izvori smanje ili presuše, tada će se vidjeti da nema ništa od onoga što bi predstavljalo pravu budućnost Crne Gore. Zbog toga bi trebalo odabrati drukčiji put. U tom smislu, jedna od najvažnijih stvari koje bi trebalo uraditi je uskladjivanje sjevera i juga Crne Gore. Prije svega treba ostvariti energetsku samodovoljnost, kreirati budžet koji bi istovremeno bio kapitalni, razvojni i socijalni i koji bi se usmjerio po uzoru na Evropsku uniju, gdje je od ukupno 126 milijardi, oko 40 odsto opredjeljeno za subvencije u poljoprivredi, 30 odsto za harmonizaciju pojedinih regiona, a oko 30 odsto na podršku konkurentnosti. Međutim nijesam optimista. I dalje ćemo imati energetski deficit. Čak i ako se izgrade hidrocentrale i termoelektranu, biće i dalje štetnih ugovora. Životni standard će biti sve manji i jednostavno, perspektiva Crne Gore je da u Evropsku uniju uđemo tek kroz nekoliko decenija. Neoliberalni koncept će okončati misiju pod nazivom 'spržena zemlja'.“
Zarija Franović, poslanik Demokratske partije socijalista i predsjedavajući skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, sumirajući rezultate crnogorske ekonomije u dvogodišnjem periodu, ukazuje da su pale u vodu sve priče zastupnika ideje očuvanja zajedničke države, odnosno da je jasno da, pored činjenice da svi koji osjećaju potrebu da se školuju i liječe u Srbiji, to mogu činiti kao i prije, državno osamostaljenje Crne Gore nije uticalo ni na posjetu turista iz Srbije koji i dalje dolaze u Crnu Goru i to, po Franovićevim riječima, prošle godine u rekordnom broju. Franović navodi i konkretne ekonomske pokazatelje:

Strane direktne investicije u Crnoj Gori, u 2007. godini iznosile su 793 miliona eura, a u tome je Crna Gora lider, i to ne samo u regionu, već u cijeloj Evropi.
„Strane direktne investicije u Crnoj Gori, u 2007. godini iznosile su 793 miliona eura, a u tome je Crna Gora lider, i to ne samo u regionu, već u cijeloj Evropi. U skladu sa prioritetom koji je određen za naredni period, u sferi razvoja infrastrukture, za najesen je planirano raspisivanje tendera za izgradnju autoputa koji će povezati sjeverni i južni dio Crne Gore. U vezi realizacije projekta regionalnog vodovoda, koji će koštati 49 milona eura, ovih dana je sa Evropskom bankom potpisan ugovor za sedam miliona eura za sjeverni krak prema četiri opštine: Budva, Herceg Novi, Kotor i Tivat. Prošle godine je prvi put zabilježen suficit budžeta od 132 miliona eura. Stepen nezaposlenosti 2006. godine je bio preko 18, a sada je 11,36 posto. Bankarski sistem ima ocjenu četiri, što je vrlo visoka ocjena. Kreditni rejting je BB+ što je najbolja ocjena u regionu. Penzije u 2006. su bile nešto iznad stotinu eura, a sada 199,32 eura, a do kraja 2008. godine biće 232 eura. Starosna penzija je veća za stotinu eura i iznosi 299,32 eura. Prosječna plata, danas u Crnoj Gori iznosti 402 eura, što je dvostruko više nego 2006. godine, pred referendum.“
Razmatrajući period od referenduma 2006. godine, predstavnici privrednih asocijacija izražavaju relativno zadovoljstvo. Darko Konjević, izvršni direktor Montenegro biznis alijanse konstatuje da su građani Crne Gore, prije dvije godine pored sopstvene države, dobili i zaokruženu ekonomsku cjelinu, koja je, u vjelikoj mjeri i prije toga bila nezavisna, ali da je ipak, činjenica, da su se neke funkcije, koje su imale uticaj na ekonomiju, nalazile na nivou bivše državne zajednice:
„Nakon dvije godine imamo situaciju da se crnogorska ekonomija razvija i da raste po prosječnoj stopi od sedam procenata što je prilično dobro. Očigledno je da strane direktne investicije bilježe rekordan rast i da je sve više stranih investitora, privatnih firmi i pojedinaca iz raznih zemalja koji su spremni da ulažu u Crnu Goru.“
Konjević smatra da svakako ima mjesta i za kritiku, a da je među najvažnijim ekonomskim problemima značajno prisustvo biznis barijera:
„U pojedinim oblastima suviše dugo traje stanje izvjesne nesređenosti, kao što je primjer sa zakonom o svojinsko-pravnim odnosima koji već dugo čeka na usvajanje. Ovaj dokument bi, ukoliko se usvoji u predloženom obliku, dodatno stimulisao dalja ulaganja. Poboljšanje infrastrukture, odnosno, ulaganja u nju, mora biti tačka na kojoj će se insistirati. Inače, slobodno se može reći da Crna Gora koristi povoljan momenat, ali ne u potpunosti. Ipak, Crna Gora je na dobrom putu, i ukoliko se počne rad, prije svega na uklanjanju biznis barijera, poboljšanju infrastrukture i uvođenju evropskih standarda u poslovanju, može se govoriti o nekoj uspješnoj budućnosti crnogorske ekonomije, a samim tim i Crne Gore, kao države u cjelini.“
Ljudska prava, sudstvo i mediji
Ako izuzmemo puko usvajanje i prilagođavanje zakonske regulative zakonima Evropske unije oblast u kojoj je u dvogodišnjem periodu nezavisnosti Crna Gora najmanje postigla su ljudska prava, naročito ako se uzmu u obzir posljednje presude medijima i novinarima, te otvorene optužbe za policijsku torturu.
Naši sagovornici koji se bave praćenjem poštovanja ljudskih prava slažu se da sistematskog kršenje ljudskih prava nema u Crnoj Gori, da se u procesu integracija i uvođenja standarda Evrope zakonodavstvo relativno brzo i efikasno usaglašava. Svi su, međutim, očekivali promjenu usvojenih zakona što se nije dogodilo. Ombudsman Šefko Crnovršanin:
"Najčešće su posljedica nedovoljne ažurnosti pojedinih organa i neadekvatne primjene pozitivnih propisa".
Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković ukazuje da se na primjeru u pogledu implementacije prava manjina, iako prepreka nema, nije napredovalo:
"Ali ono što najviše možda zabrinjava jeste da protekli period od dvije godine dana nijesmo posvetili izgradnji nijedne tolerantnije atmosfere koja je u stanju da prihvati savremeni koncept ljudskih prava".
Boris Raonić, iz Inicijative mladih za ljudska prava, izdvaja tri kritične oblasti:
"To je oblast slobode izražavanja u Crnoj Gori, odnosno ogroman pritisak na medije i medijske slobode u Crnoj Gori. Druga oblast to su prava građana u policijskoj proceduri, odnosno policijska tortura u Crnoj Gori više je na zabrinjavajućem nivou i treća oblast koja je posebno u Crnoj Gori naglašena gdje postoji veliki problem to je politički motivisano nasilje".
Podsjećamo da je policijska akcija "Orlov let" u kojoj je 10. septembra 2006. godine, dan uoči izbora, u Tuzima kraj Podgorice uhapšeno osamnaest građana albanske nacionalnosti osumnjičenih za terorizam, pod sumnjom da je politički motivisana, te da je policija prekoračila ovlašćenja i vršila torturu nad uhapšenima, čak i u prostorijama Višeg suda. Aleksandar Zeković iz ovog i više razloga od institucija sistema u negativnom kontekstu izdvaja Upravu policije:
"Uprava policije još uvijek nije dovoljno izgradila svoje kapacitete, prije svega za jednu zdravu komunikaciju sa zajednicom. U protekle dvije godine kakav je bio vid javnih saopštenja, pa i izjava čelnika same Uprave policije sa organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, sa istraživačima kršenja ljudskih prava, čak i sa političkim partijama, pa onda u krajnjem imali smo i slučaj jedne neprimjerene komunikacije sa predstavnicima diplomatskog kora. To je nešto što je apsolutno neprihvatljivo s aspekta ljudskih prava".
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šefko Crnovršanin na drugoj strani apostrofira neefikasnost i sporost sudstva:
"To je činjenica da ti sudski postupci dugo traju".
RSE: Sa druge strane, sudstvo je veoma efikasno u donošenju presuda protiv medija i novinara koji kritikuju vlast.
Crnovšanin: Može se to primijetiti kada su u pitanju mediji u nekim slučajevima, sada ih neću pominjati, da su ipak ti postupci kraći, nijesu dugotrajni i efikasni.
Za razliku od Crnovršanina Raonić i Zeković problem suđenja medijima i novinarima vide kao jedan od ključnih kada je riječ o slobodi izražavanja. Podsjetimo, u posljednjih par mjeseci donesene su tri sudske presude "Monitor"-u i Andreju Nikolaidisu, Veseljku Koprivici i davno ugašenom "Liberal"-u, te "Vijesti"-ma i Željku Ivanoviću. Aleksandar Zeković:
"Da je sve to u nekom pravcu da se i građani i oni koji žele da budu na neki način i odgovorni i aktivni u tom građanskom smislu i da se njima šalje poruka da budu obeshrabreni i da se manu tog posla".
Boris Raonić navodi i to da je loše što svaki progres po pitanju ljudskih prava učinjen pod pritiskom spolja, ali dodaje opet da takvih pritisaka nema dovoljno zbog potrebe velikih da Crnu Goru vide kao pozitivan primjer u regionu:
"Da bi se dao primjer i Srbiji i Kosovu i Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Crna Gora je dobila taj nezasluženi status pozitivnog primjera, sa tog statusa su mogli da rade što hoće, mogli su da se ne suoče sa svojom prošlošću, mogli su da peru svoje biografije, mogli su da rade sve ono što rade dokle god ne prestane potreba u regionu za tim pozitivnim primjerom. Na žalost, mi u Crnoj Gori ćemo ispaštati evo vidimo na koji način".
  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG