Dostupni linkovi

Politički predstavnici Hrvata u BiH revidirali su zahtjeve za uspostavljanje posebnog, hrvatskog kanala, na javnoj televiziji. Tvrde kako je hrvatski jezik zanemariva kategorija u svim javnim servisima. Analitičari navode da priča o kanalima s nacionalnim predznacima zadire u domen priče o podjeli BiH na tri entiteta.

Još od ukidanja tadašnjeg Erotela prije desetak godina, Hrvati u BiH traže poseban kanal u okviru Federalne televizije s obzirom da je u to vrijeme emitovanje dva programa - na bosanskom i hrvatskom jeziku - bilo jedna od opcija. Ranije poznate zahtjeve obrazložio je i Šef kluba delegata iz reda Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije Josip Perić:

„Tražimo jedan prostor koji bi omogućio onima koji to žele da gledaju program na hrvatskom jeziku na razini BiH, koji bi pokrivao državu BiH.“

Predsjednica Kluba Srba u Domu naroda Federacije BiH Mira Ljubjankić kaže kako Hrvati imaju pravo tražiti poseban kanal, no mišljenja je da za njim nema potrebe:

„Mislim da je jezik sasvim dovoljno zastupljen - i hrvatski i bosanski i srpski - i ne vidim razloga da se traži poseban kanal. Jer, pazite, taj poseban kanal ionako niko ne bi gledao. Svi mi gledamo uveče vijesti na Federalnoj ili državnoj, zavisi ko šta želi vidjeti, a ustvari gledamo i jednu i drugu - koga interesuju vijesti u BiH. A poseban kanal svak sebi poslije dnevnika odabira šta će gledati - hvala Bogu, imaju kablovske televizije, pa se može gledati šta se želi.“

Priča o hrvatskom kanalu svela se na priču o hrvatskom jeziku kojim se govori u medijima nisu zadovoljni bh. Hrvati, čiji ga politički predstavnici često nazivaju surogat jezikom. No, suština je da je hrvatski jezik zanemariva kategorija u svim javnim servisima, kaže tajnik Hrvatskog intelektualnog zbora i urednik Hercegovačke televizije, Ivan Baković:

„Pogledajte samo malo sadržaje na tim servisima. Dakle, ima ih šest - dva su državna radija i televizije i četiri su entitetska, dvije televizije i dva radija. Uzmite tih šest javnih servisa. A ako se sjetimo - jedan od argumenata je neko nedavno spominjao da je preskupo. Pa bivša Jugoslavija je imala osam cenatara, a BiH ima šest. I u tih šest - izmjerite - količina hrvatskog jezika je upravo zanemariva.“

Insistiranje na jeziku je osnova kojom se postižu dalji ciljevi, dodaje Baković:

„Nije samo jezik u pitanju. U pitanju je i kultura, u pitanju je i baština. U pitanju je, na kraju krajeva, i prezentacija nekakvih i političkih stavova, ako ćemo govoriti o tome, što političarima i jeste puno bitnije nego ove druge stvari. I činjenica jeste da je hrvatski narod u BiH s te strane zaista zakinut. Imate nekoliko radiopostaja koje emitiraju na hrvatskom jeziku, koje su, ako su javne, u vrlo lošoj poziciji jer se financiraju iz proračuna. Na entitetskoj i na državnoj razini ne postoji nijedan kanal.“

Mada postoje način i potreba da se javni servis organizuje po uzoru na slične servise u drugim zemljama, pa i sa tri kanala, ostaje pitanje nedostatka koncepcije, stav je glavnog tajnika HKD Napredak Vanje Gavrana:

„Ono što je svakako sporno i što bih ja osobno volio vidjeti je nekakav projekt, program rada te televizije. Još uvijek nisam ni čuo da je netko iznio konceptualno kako bi ta televizija, ili bilo koja druga televizija - ili bošnjačka ili srpska bile ustrojene, odnosno što to bi one prikazivale pučanstvu ovdje u BiH, kako bi se radio informativni program. Ništa nema. Dakle, ostaje samo deklarativno da treba program na hrvatskom jeziku.“

No, priča o kanalima s nacionalnim predznacima zadire i u domen priče o podjeli BiH na tri entiteta ili, pak, na njenoj unitarnosti, smatra medijski analitičar Radenko Udovičić:

„Apsolutno je otvaranje priče o novom entitetu ili otvaranje priče o BiH koja bi bila na drugim osnovama. Dakle, jedan od poznatih hrvatskih zahtjeva je ili treći entitet ili jedinstvena BiH gdje bi se mnoge stvari donosile nacionalnim konsenzusom. Dakle, i jedna i druga šema bi bila podržana od takvog sistema javnog emitovanja u BiH.“

Ipak, Udovičić kaže kako se ne smije zanemariti ni činjenica da se interesi Hrvata kroz postojeći način uređenja ne mogu zadovoljiti:

„Zadnje istraživanje Media centra je pokazalo da je hrvatski jezik veoma prisutan na Federalnoj televiziji, međutim politički hrvatski predstavnici su rekli: ’Jeste, sve je to super, ima tamo jako mnogo Hrvata, govori se hrvatski jezik, ali oni nemaju uticaj. Oni moraju da se uklope u tu bosansku ili bošnjačku šemu.’ Malo je to simplificirano, ali logična je stvar da kada ste vi manjina u nekom većinskom ambijentu, da morate tu da se uklapate. To je tako i tu je taj strukturalni problem koji ne znam kako bi se mogao riješiti.“

Iako je visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak, nedavno komentirajući zahtjeve za hrvatski kanal, kazao kako bi izvještavanje na samo jednom jeziku za pripadnike jednog naroda bio korak nazad, te etnička segregacija, sagovornici vjeruju da je velika mogućnost da se napravi izuzetak - mada još nije jasno na koji način jer, gledano u cjelini, nijedan narod u BiH javni servis ne doživljava svojim, niti ga gleda kao promotora svojih interesa.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

XS
SM
MD
LG