Dostupni linkovi

*Sporazum o socijalnom osiguranju, sklopljen između Bosne i Hercegovine i Slovenije 2007. godine, stupiće na snagu u julu 2008. *Milorad Dodik obećao obilazak Hrvata (katolika), predratnih stanovnika Banjaluke i drugih mjesta. *Povratnici u Bijelu kod Konjica ne misle ponovo napuštati svoja ognjišta. *Udruženje „Kupujmo domaće“ okreće se dijaspori. *Kako „uknjižiti“ vojni stan otkupljen do 1992. godine?

Državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Slovenije Andrej Šter i ambasador Bosne i Hercegovine u Ljubljani Izmir Talić, razmijenili su dokumente o ratifikaciji Sporazuma o socijalnom osiguranju između dvije zemlje. Sporazum, koji su države potpisale prošle godine, stupiće na snagu u julu ove godine. Sporazum sadrži odredbe koje se odnose na područje zdravstvenog osiguranja, penzionog i invalidskog osiguranja, zaštite materinstva, povreda na radu i profesionalne bolesti, te osiguranja u slučaju nezaposlenosti. Ugovorne strane su sporazumom regulisale i pitanje obračuna penzije. Riječ je o obračunu davanja priznatih nakon raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) do početka važenja sporazuma.

Sporazum reguliše i periode osiguranja, dopunjene prema zakonodavstvu bivše SFRJ o penzionom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika.

Sporazum o socijalnom osiguranju, Slovenija je ranije potpisala sa Hrvatskom i Makedonijom.

Premijer RS želi pozvati Hrvate na povratak

Vlada Republike Srpske i dalje će podržavati sve aktivnosti Katoličke crkve koje se provode na dobrobit svih ljudi u Republici Srpskoj, rekao je entitetski premijer Milorad Dodik, nakon sastanka sa banjalučkim biskupom Franjom Komaricom:

„Ono što smo dogovorili, mislim da je dobro i korisno. Izrazio sam spremnost, na prijedlog gospodina biskupa, da zajedno s njim, u narednim sedmicama i mjesecima, otputujem u Hrvatsku ili već gdje su sada ljudi koji su ovdje živjeli, i da s njima porazgovaram o ovdašnjim mogućnostima. Želim tu svoju spremnost i javno da izrazim.“

Biskup Komarica je naglasio kako mu je premijer Dodik potvrdio da je spreman da zajedno otputuju i razgovaraju sa Hrvatima koji žive izvan Republike Srpske, kako bi ih pozvali da se vrate:

Da Banjalučanima odnosno stanovnicima Republike Srpske, Hrvatima odnosno katolicima, kao jedan od najodgovornijih političara Republike Srpske, neke stvari razjasni. Ja nisam političar, ali jesam građanin ove zemlje i smatram se suodgovornim za sudbinu mnogih ljudi koji su u nevolji.“

U BiH se vratilo milion i 20.000 ljudi

Povratnici u jednom od mjesta u blizini Tuzle


U Tuzli je održana sjednica predsjedništva Saveza udruženja izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika u BiH. Od 1996. do kraja prve polovine prošle godine, u Federaciju BiH se vratilo oko 741.000 izbjeglih i raseljenih osoba, a u prvoj polovini ove godine 60. U Republiku Srpsku se vratilo oko 258.000 osoba, a 86 ove godine. Ukupni broj povratnika u BiH, zajedno sa Brčko Distriktom, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iznosi milion i 20.000 ljudi. Oko 2.500 porodica i dalje živi u kolektivnom smještaju, a čak 2.750 domaćinstava je još uvijek bez električne energije.

Predsjednica Saveza udruženja izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u BiH, Mirhunisa Zukić:

„U Bosni i Hercegovini je, po popisu iz 1991. godine, bilo 1.074.550 stambenih objekata. U ratu je oštećeno ili srušeno 452.673 objekta. Do kraja 2007. godine je u BiH ukupno obnovljeno 307.134 objekta. U to je uračunata i individualna gradnja i stambene zgrade.“

O situaciji u kolektivnim smještajima u Tuzlanskom kantonu govori koordinator u Savezu udruženja izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u BiH, Zijad Nuhanović:

U kolektivnim naseljima djelomično snosi troškove Vlada Tuzlanskog kantona, osim u naselju Dirin, u općini Gradačac, gdje, pored ljudi koji imaju status izbjeglica, ima i takozvanih socijalnih slučajeva, kao i interno raseljenih lica. Jedan od značajnih problema, koji do sad nije iznijet, jeste problem dvadesetak posto ljudi koji su u statusu izbjeglica i raseljenih lica stekli punoljetstvo i osnovali porodice. Međutim, s obzirom da tada kao djeca nisu mogli imati kuće, danas ne mogu aplicirati za obnovu kuće koju nikad nisu imali. Postavlja se, dakle, pitanje – šta sa osobama koje imaju status izbjeglica i raseljenih lica, ali nemaju imovinu?“

Nastavlja se obnova u Mostaru

U Željuši kod Mostara, obnovljeno je 11 kuća i ključevi su uručeni njihovim vlasnicima. To je dio projekta za trajno rješavanje stambenog pitanja dosadašnjih korisnika alternativnih odnosno kolektivnih izbjegličkih centara. Neki od njih, zadovoljni zbog sigurnog krova nad glavom, ne razmišljaju o eventualnim novim problemima, dok su drugi u potrazi za – toliko željenim – radnim mjestima.

Moja kuća je obnovljena. Hvala onima koji su to uradili.“
„Kuća mi je obnovljena, ali nemamo novca. Najgore je što nema posla.“


U planu je da se iz istog projekta na području Mostara obnovi još pedesetak objekata, a uz to ide i briga za takozvani održivi povratak, naglašava, u ime Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, Sulejman Alijagić:

Iza rekonstrukcije ide uvođenje vode i struje. Dio sredstava je namijenjen za infrastrukturu i za održivu komponentu odnosno za zapošljavanje.“

Akcija za dijasporu

U susret turističkoj sezoni, udruženje „Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u Bosni i Hercegovini“ organizuje akciju za dijasporu, kojom bi se – kako se očekuje – prikupilo 150 miliona eura. Predsjednik udruženja Admir Kapo:

„Naši građani će dobijati letke u bosanskohercegovačkim ambasadama. Kampanja ,Kupujmo i koristimo domaće‘ će se pokušati promovisati i preko organizacija u zemljama u kojima naši građani žive. Otprilike 300.000 naših građana iz dijaspore dolazi u Bosnu i Hercegovinu preko ljeta i svaki od njih potroši prosječno oko 500 eura u BiH.“

Ministarstvo vanjskih poslova daje podršku ovoj akciji, ističe ministar Sven Alkalaj:

„U zemljama širom svijeta se otvara veliki broj prodavnica gdje se prodaju naši proizvodi, gdje naši ljudi u dijaspori najviše idu da kupuju. Koliko god imali na raspolaganju sve što im nude zemlje u kojima žive, ipak je najslađe ono iz domovine. Prema tome, sigurno da imamo veliko tržište za naše proizvode. Mislim da je ova akcija jako dobra i Ministarstvo vanjskih poslova će zajedno sa vama raditi na tom putu.“

Skup o povratku i obnovi

U Odžaku su se okupili brojni odgovorni ljudi za oblast povratka i obnove kako bi razgovarali o novim projektima. Informiše Zoran Matkić:

Okupili su se ministri svih kantona, županija i predstavnici Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice. Razgovaralo se o započetim i završenim projektima obnove, kao i projektima koji su u pripremi. Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić kaže kako je uobičajeno da se jedanput mjesečno sastaju predstavnici Federalnog i svih kantonalnih i županijskih ministarstava i razgovaraju o problematici obnove i povratka:

„Na ovim sastancima razmatramo trenutno stanje provedbe aneksa sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma u Federaciji BiH, Brčko Distriktu i Republici Srpskoj.“

Odžak
U Odžaku se razgovaralo o nekoliko veoma važnih pitanja:

„Naša uloga u reviziji Strategije povratka, koju koordinira državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Zatim, naše dosadašnje aktivnosti nakon usvajanja budžeta i izrade planova i programa za 2008. godinu.“

Na sastanku je prezentirano i nekoliko projekata obnove, koji se realiziraju u različitim dijelovima Federacije BiH. Među prioritetima u radu Vlade Županije Posavske je obnova i održivi povratak raseljenih i izbjeglih osoba. Predsjednik Vlade Županije Posavske Mijo Matanović:

„Vlada Županije Posavske je, između ostalog, u svom programu rada predvidjela i dio sredstava koji bi pomogao povratak na prostor Županije Posavske, u smislu dogradnje već započetih obiteljskih objekata odnosno kuća. Sudjelovaće i u svim projektima koje bude radila i Federalna vlada. Ovaj sastanak je prilika i da porazgovaramo sa ministrom o projektima, ne samo dogradnje obiteljskih kuća, nego i manjim projektima – dovršetka kanalizacije, izgradnja rasvjete i tako dalje – koje mi općinskim proračunom ne možemo pratiti, a koji mogu puno doprinijeti kvalitetnijem životu na prostoru naše županije.“

U Županiji Posavskoj dosta je urađeno po pitanju obnove i povratka, ali je i ostalo još dosta toga da se uradi, kaže šef Ureda za izbjegle i raseljene osobe Županije Posavske Josip Jerković:

U Županiji Posavskoj imamo 536 raseljenih lica iz drugih općina, a još uvijek se nije vratilo oko 8.000 nekadašnjih stanovnika županije. Ostalo je još 1.400 u ratu oštećenih i porušenih objekata. Obnova i rekonstrukcija je zasigurno u prvom planu. I u našoj županiji, kao i u svim drugim županijama, najveći problem je održivi povratak. Moramo vidjeti kako zadržati povratnike, odnosno kako privući povratnike i raseljene osobe da se vrate i da ostanu na prostoru Županije Posavske.“

Na sastanku u Odžaku je doneseno niz zaključaka, među kojima i da se ustraje na inicijativi i da se na državnoj, entitetskoj, županijskoj i općinskoj razini vlasti, iz ukupnog proračuna izdvaja dva posto za obnovu i povratak raseljenih i izbjeglih osoba. Ovu obavezu nije ispoštovao određeni broj županija i općina. Također je zaključeno da se prema Federalnoj i županijskim vladama uputi inicijativa da se stečena prava raseljenih osoba u mjestu boravka u Federaciji BiH, poput zdravstvenog i penzionog osiguranja, zadrže i nakon povratka u prijeratna prebivališta u Republiku Srpsku.

Svoja na svome

Iz Posavine idemo u Hercegovinu, zajedno s našom reporterkom Mirsadom Ćosić:

U selo Bijela kod Konjica, povratak je počeo u prvim poslijeratnim godinama. Među prvim povratnicima su bili Pajići. Naš sagovornik je penzioner Hamo Pajić:

„Donatori koji su obnavljali kuću, nisu uradili posao kako treba. Ali dobro je, svom sam na svome, pa može dokle može.“

Šefika Pajić, prisjeća se prvih povratničkih dana: „Bilo je teško – bez struje, bez ljudi… Svijeća, fenjer, dosadno.“

Goja Kešić i njena majka Jelka, u svoju kuću su se vratile prije sedam godina. Ove povratnice srpske nacionalnosti, o životu u svom domu kažu:

„Narod neće da se vraća. Onaj ko nije naučio raditi, neće da se vrati. Nama je fino. Ja ne bih htjela mijenjati ovo ovdje ni za šta. Svugdje sam bila, ovdje mi je najljepše. Svoja sam na svome.“

Sedamdesetšestogodišnji Savid Pajić, koji se u svoje selo vratio prije deset godina, ističe da su na ovom području glavni problem mine:

„Oko Bijele je sve minirano. Trebalo bi to raščistiti. Narod ne smije da kroči na svoja imanja.“

Zvonko Barić, povratnik iz reda hrvatskog naroda, ne vidi perspektivu povratka jer nema povratka mladih:

„Najmlađi povratnik ima 70 godina. To je najveći problem. A život je kao i svugdje u Bosni i Hercegovini – pretežak.“

U selu Bijela obnovljeno je oko dvije stotine kuća, međutim obnovu nije pratio i stvarni povratak. Ipak, oni koji žive na svom imanju kažu:

Bijela je blizu grada, tako da bi život mogao biti bolji nego što je sada. Ali, ne radi se ono što bi se trebalo raditi.“
„Slaba je perspektiva povratka. Ko ima, može se na neki način snaći. Drugi ne mogu ništa.“


Odgovori na pitanja slušalaca


Na pitanja koja se uglavnom odnose na uknjižbu prava vlasništva na stanovima iz vojno stambenog fonda, o čemu je kupoprodajni ugovor sklopljen 1991. godine ili početkom 1992. godine, odgovara Sanela Jakubović, pomoćnica direktora Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH:

Prvo pitanje glasi: „Moj otac je kao građansko lice dobio stan iz Vojnog stambenog fonda i sklopio ugovor koji je ovjeren od pravobranioca i uplatio kompletnu cijenu po ugovoru. Umro je u septembru 1992. godine. Godine 1999. je donesena odluka Komisije za izbjeglice i raseljena lica (CRPC) kojom je vraćeno stanarsko pravo, a te iste godine provedena je ostavinska rasprava, kojom su njegova djeca vanknjižno proglašena nasljednicima. Ušla sam u posjed stana 2002. godine, ali do dana današnjeg nisam uspjela da isti ugovor o kupoprodaji provedem kroz grunt, zbog odgovora iz nadležnih službi da to zbog ovog ili onog nije moguće. Šta treba da uradim?“

„Postupak je završen, radi se o pravnom nasljedniku. Treba da podnese zahtjev za izdavanje naloga za uknjižbu prava vlasništva na stan, koji će podnijeti ovdje kod nas u Službi za zajedničke poslove, s obzirom da smo mi preuzeli poslove prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane. Uz zahtjev je potrebno da priloži ugovor o otkupu nepokretnosti (pet primjeraka, odnosno jedan original i četiri ovjerene kopije), pravosnažno rješenje o povratu stana, zapisnik o primopredaji, dokaz da je predala tuđu imovinu, uvjerenje o državljanstvu, kopiju CIPS-ove karte i dokaz o uplati cijene stana. Mi ugovor i priloženu dokumentaciju dostavljamo na Federalno pravobranilaštvo, koje daje konačnu ocjenu pravne valjanosti ugovora. Nakon toga donosimo rješenje o uknjižbi.“

U drugom pitanju se kaže: „Moja porodica, uključujući oca kao nosioca stanarskog prava, nije nikada napuštala stan za koji je sklopljen kupoprodajni ugovor i uplaćena predviđena cijena. Otac je umro, a ja i dalje sa svojom porodicom živim u tom stanu. Zanima me šta treba da učinim kako bi pravo vlasništva bilo uknjiženo na moje ime?“

„Da bi se uknjižilo pravo vlasništva na stan, potrebno je da se sa zahtjevom za izdavanje naloga za uknjižbu ponovo obrati Službi za zajedničke poslove. Služba će, nakon kompletiranja dokumentacije, spis dostaviti Federalnom pravobranilaštvu na ocjenu pravne valjanosti. Ukoliko oni ocjene da je ugovor o otkupu nepokretnosti pravno valjan, Služba će opet izdati nalog za uknjižbu, koji se, zajedno sa ugovorom o otkupu, dostavlja zemljišno-knjižnom uredu nadležnog općinskog suda u zavisnosti od toga gdje se stan nalazi.“

Treće pitanje glasi: „Kako je moguće da određena osoba dobije rješenje, ugovor, nadovjeru, izvrši otkup i uknjiži se kao vlasnik stana, a da sudski spor u vezi stana još uvijek traje? Sudski spor ili, tačnije rečeno, dva sudska spora, jedan za povrat stana i drugi za priznavanje ugovora i uknjižbu, još uvijek su u toku (proces je započet 1999. godine). Spor u vezi vraćanja u posjed stana se nalazi na Ustavnom sudu, a spor za priznavanje ugovora i uknjižbu na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Do sada smo po svim tužbama odbijeni zbog člana 3a i ostalih zakona kojima se pripadnicima bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) onemogućava povrat stana.“

„Ukoliko su pravne službe prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane, Vlade i Vojske FBiH procijenile da, prema odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, lice ne ispunjava uslove za povrat stana jer je ostalo u oružanim snagama izvan BiH nakon maja 1992. godine i po zakonu se ne smatra izbjeglicom, onda su oni raspolagali stanom, jer je bilo izvjesno da u postupcima koji se vode, po zakonu nije moguće izvršiti povrat. Ta lica, prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, imaju pravo na novčanu naknadu. Oni su, istina, raspolagali tim stanovima i dodjeljivali ih, jer su smatrali da ni u kojoj fazi postupka, na osnovu raspoloživih dokaza, nosilac stanarskog prava neće promijeniti odluku koja je donesena u nekoj fazi postupka.“

I na kraju, molim vas da odgovorite na najčešće pitanje naših slušalaca: „Da li se posljednje izmjene zakona iz stambene oblasti na bilo koji način dotiču predratnih nosilaca stanarskih prava koji nisu uspjeli vratiti stanove iz vojno-stambenog fonda ili izvršiti njihov otkup? Na koga se zapravo posljednje izmjene zakona odnose?“

„Izmjene koje su sada u parlamentarnoj proceduri se odnose na ugovore o korištenju stana odnosno na lica koja su dobila rješenja Federalnog ministarstva odbrane neposredno pred njegovo gašenje, a nisu zaključila ugovor. Znači, taj zakon ne dira u pitanje rokova za podnošenje zahtjeva za povrat ili otkup stana. Otkup je regulisan drugim zakonom, koji kaže da se zahtjev za otkup može podnijeti godinu dana nakon useljenja.“
XS
SM
MD
LG