Dostupni linkovi

Dana 11. maja u Srbiji su održani prijevremeni parlamentarni i redovni lokalni izbori. Strani promatrači, koji su proteklih godina gotovo svake srbijanske parlamentarne ili predsjedničke izbore nazivali presudnim ili sudbonosnim, i ovaj put nisu štedjeli truda da naglase kako su baš ovi izbori važniji od svih dosadašnjih

jer imaju presuditi o budućnosti Srbije – proeuropskoj ili izolacionističkoj s osloncem na Rusiju.

Unatoč boljem od očekivanog izbornog ishoda proeuropskih snaga okupljenih oko predsjednika države Borisa Tadića, radikalsko-narodnjačka koalicija ima podjednaku, ako ne i bolju šansu za formiranje vlade. Prevaga ovisi o tome kome će se prikloniti Socijalistička partija, koja je trenutno, izgleda, sklonija političkoj platformi koju su kao temelj rada nove vlade sastavili Vojislav Koštunica i Tomislav Nikolić.

Kako bi se rasplet u Beogradu mogao odraziti na međunarodni položaj Srbije i njene odnose sa susjedima – pokušavamo analizirati u Temi sedmice.

SRBIJA

Formiranje proeuropske vlade Srbije omogućilo bi brzu i djelotvornu realizaciju projekata te zemlje s Europskom unijom, a prije svega ratifikaciju u srbijanskom parlamentu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. S druge strane, formiranjem antieuropske ili euroskeptične vlade izgubio bi se zamah u procesu eurointegracija. Umjesto obnove dijaloga, nastavka normalizacije odnosa i rješavanja problema na regionalnom nivou, stranke sa nacionalnim predznakom u vladi mogle bi dovesti do zahlađenja odnosa i destabilizacije regije, kažu u Beograda sugovornici naše novinarke Ljudmile Cvetković:

Koštunica i radikali otvoreno poručuju da će novi parlament sa njima, kao eventualnom većinom, poništiti Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji sa Evropskom unijom, koji su pre izbora potpisale demokrate. Pored toga što omogućava slobodnu trgovinu, odnosno bescarinski pristup proizvođačima iz Srbije tržištu Evropske unije, Sporazum kao ključni prioritet Srbije u evropskim integracijama daje dodatni impuls sprovođenju i drugih projekata, objašnjava Danijel Pantić iz Instituta za evropske studije:

„To je obuhvaćeno takozvanim instrumentom za predpristupnu pomoć, kojim je namenjeno otprilike 190 miliona eura pomoći svake godine u narednom trogodišnjem periodu.“

Za proevropske stranke, čiju okosnicu čini Tadićeva Demokratska stranka, veruje se bi bile dovoljno efikasne u implementaciji projekata i korišćenju svih mogućnosti koje proces pristupanja EU nudi. Danijel Pantić, Institut za evropske studije:

Ukoliko bi dobili neku vrstu retrogradne antievropske odnosno, blaže rečeno, evroskeptične vlade, politička podrška implementaciji ovih prioriteta bi sigurno bila niska, ne samo u političkom smislu nego i u tehničkom, što bi uticalo na kvalitet života građana u Srbiji. Prosto bi se izgubio taj zamajac koji sada postoji ukoliko bi došlo do formiranja antievropske vlade.“

Iako su regionalne integracije medijski manje atraktivne, upravo su one pokrenule privredni i kulturni život posle ratova na Balkanu. Prioriteti sa državama regije odnose se pre svega na zemlje Dejtonskog sporazuma sa kojima je još u toku normalizacija odnosa, objašnjava Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam:

Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam

„Srbija bi trebala da da doprinos da se kroz dogradnju dejtonskog Ustava BiH normalizuje stanje u toj državi, jer u Republici Srpskoj i dalje postoje velika zagovaranja za što većom samostalnošću. Često je nagoveštavan i referendum o odvajanju, koji je od jednog dela beogradske vlasti, narodnjačke, u dobroj meri podržavan, što je izazivalo sumnju u pretenzije Srbije prema ovom delu Bosne i Hercegovine.“

Sa Hrvatskom su pak odnosi zahladili, nakon povlačenja srpskog ambasadora, zbog odluke Zagreba da prizna Kosovo:


„I ovde ima razloga da se ti odnosi odlede, zbog rešenja problema izbeglica, zbog pitanja granica, na primer na Dunavu i tako dalje.“

Najslabija komunikacija Beograda je upravo sa Crnom Gorom, sa kojom je Srbija najduže ostala u zajedničkoj državi:

„Sa Crnom Gorom treba da se ostvari ceo niz bilateralnih sporazuma, o dvojnom državljanstvu i tako dalje. Od referenduma u Crnoj Gori komunikacija se pogoršala. U međuvremenu su se odnosi pogoršali i zato što je narodnjački deo davao neprimerene izjave.“

Srbija ima razloga da stane na loptu posle bure koja je krenula krajem prošle godine, najpre zategnutim odnosima unutar Bosne i Hercegovine, zatim na liniji Beograd – Sarajevo, a onda svim onim što se dešavalo nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, kaže Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam:

„Ukoliko proevropska opcija uspe da konstituiše novu vladu, ja se iskreno nadam da će ona shvatiti da je jedan od njenih prioriteta da se što brže ide u pravcu obnove dijaloga s ovim zemljama i u pravcu nastavka daljeg procesa normalizacije odnosa. Ako vladu formiraju antievropske snage, bojim se da će stvari ići u lošem pravcu, da će taj proces zatvaranja i udaljavanja od Evrope pratiti dalje zahlađenje odnosa s ovim zemljama i da će to, uz unutrašnje probleme, koje ćemo mi naravno imati, doprinijeti daljoj destabilizaciji stanja u regionu.“

Različito će se Beograd odnositi i prema Kosovu. Boris Tadić, koji predvodi „Listu za evropsku Srbiju“ smatra da bi jačanjem svoje pozicije unutar EU i brzom integracijom Srbija lakše i efikasnije zaštitila svoje interese na Kosovu i Srbe koji tamo žive. Za Radikale i Koštunicu se pak, veruje da bi instrumentalizovali i manipulisali Kosovom na razne načine. Jedan od primera navodi Aleksandar Popov:

„Na toj osnovi bi palo u zaborav ono drugo što nas čeka, a to su veliki ekonomski problemi koji će se desiti. Moguć je čak i socijalni puč.“


BRUXELLES


Europska unija je serijom poteza, koji su za cilj imali ojačati proeuropsko raspoloženje u Srbiji pred izbore, jasno pokazala ko bi za nju bio najpoželjniji sastavljač nove vlade. U poticajima bez presedana, Unija je čak odustala i od do sada neprikosnovenog zahtjeva da se daljnje približavanje Srbije uvjetuje izručenjem Ratka Mladića i drugih haških optuženika koji se skrivaju u toj zemlji. Osjećaj krivnje koje neke europske vlade pokazuju u odnosu prema Srbiji zbog priznanja neovisnosti Kosova, ovaj je put, čini se, prevladao dosadašnji osjećaj odgovornosti i krivnje zbog ratnih stradanja nedužnih civila i genocida u Srebrenici od ruke tih istih odbjeglih optuženika. O odnosima Europske unije i mogućih vladinih kombinacija u Beogradu, iz Bruxellesa, Gjeraqina Tuhina:

Evropska unija je obećala da bi sa proevropskom vladom Srbija mogla ubrzanim putem da se približi briselskim strukturama. Iz kabineta šefa evropske diplomatije Javiera Solane se poručuje da se očekuje formiranje vlade sa jasnom platformom u kojoj bi se istakli prioriteti koji se tiču ekonomskih i političkih reformi, kao i ispunjavanje međunarodnih uslova:

Christina Gallach

„Naravno da ćemo surađivati sa vladom koja će imati proevropsku agendu“, kaže Solanin portparol Christina Gallach u saopštenju izdatom nakon objavljivanja rezultata. Šef evropske diplomatije je jasno istakao da će Srbija ubrzati proces integracija. Mada tako izgleda, zvaničnici iz njegovog kabineta ipak negiraju da je Bruxelles spreman na prečicu kada je Srbija u pitanju. Christina Gallach:

„Ne postoji definicija prečice, ali definitivno možemo biti veoma brzi. Ako Srbija sprovede administrativne odluke, ako bude sarađivala sa Haškim tribunalom i ako formalizuje Prelazni sporazum, naravno da onda možemo da delujemo brzo. Srbija je velika zemlja i ima veliku administraciju.“

Bruxelles ohrabruje Beograd da što pre formira vladu koja bi delila evropske vrednosti i ne ustručava se da obećava da bi takva koalicija imala punu i brzu podršku Evropske unije.

Bez obzira na volju da se Srbija što više približi evropskim institucijama, i na administrativne kapacitete koje zemlja ima, Bruxelles ipak smatra da ne može potpuno da zaobiđe haški uslov.

Iako je pre potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju eksplicitno zahtevano da je neophodno hapšenje optuženog generala Ratka Mladića kako bi zemlja nastavila put evropskih integracija, nakon potpisivanja ovog Sporazuma, Unija je omekšala zahtev – umesto direktnog hapšenja, za Bruxelles bi bilo dovoljno da Beograd pokaže volju i preduzme mere koje bi vodile ka hapšenju:

„Put prema EU je saradnja s Haškim tribunalom jer neće postojati prečica bez, u najmanju ruku, velikog progresa u smislu saradnje sa Međunarodnim sudom u Hagu,“ tvrdi Hannes Svoboda, poslanik Evropskog parlamenta.

Predstavnici nevladinih organizacija, koje imaju savetničku ulogu u institucijama Unije, mišljenja su da je Bruxelles pogrešio što je dozvolio potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom i zaobišao ključni uslov:

Sabine Freizer

„Odluka EU da dozvoli potpis Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom je bila pogrešna jer je u suprotnosti sa evropskim vrednostima,“ smatra Sabine Freizer, ekspert za Balkan u Međunarodnoj kriznoj grupi:

„Ne radi se o malom uslovu, radi se o osnovi onog što Evropska unija predstavlja i šta bi trebala Srbija uraditi ako želi da bude njen deo.“

Bez obzira na sve ovo, izjave čelnika Unije, odmah nakon objavljenih rezultata izbora, pokazale su da Srbija može ići prečicom prema EU, sa ili bez stavljanja Mladića iza haških rešetaka, ali takođe i da zemlja ne može da uživa ovaj tretman ako ključnu ulogu u novoj vladi neće imati partija Borisa Tadića.


U saopštenjima iz oba evropska kabineta koja se bave Zapadnim Balkanom – Javiera Solane i Olija Rehna – najavljena je i mogućnost da Srbija ubrzo može dobiti i status kandidata za punopravno članstvo u Uniji. Bruxelles retko nudi ovakav korak još pre nego što je dotična zemlja zatražila ovaj status. U slučaju formiranja proevropske vlade u Srbiji, ne isključuje se mogućnost da Srbija dobije status kandidata već u toku ove godine. Najbliži datum bi bio decembar, kada se sastaju lideri zemalja članica. EU bi bila spremna na takav poduhvat, ali da bi se to ostvarilo, Srbija bi trebala imati novu vladu još pre letnjih odmora, kako bi od septembra pa sve do kasne jeseni uspela da primeni Prelazni sporazum i da sprovede neke tehničke uslove koji proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i time omogućila povoljan izveštaj Evropske komisije koji se redovno objavljuje sredinom novembra.

KOSOVO

Za vlasti u Prištini nije nevažno ko će formirati novu vladu Srbije, ali najvažnije je da neovisnost Kosova ostaje neupitna. Javlja se Gëzim Baxhaku:

Ilir Dugolli

Analitičar Ilir Dugoli smatra da će novu Vladu najverovatnije formirati Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije:

„Teško je, naravno, prognozirati, ali mislim da su veće šanse da Vladu formira DS uz pomoć SPS. To mi izgleda realnije, uzimajući u obzir nekoliko različitih faktora. Jedan od njih je i činjenica da se SPS odlučio za koaliciju na lokalnom nivou u gradu Beogradu.“

Dugoli smatra da je DS pobednik na ovim izborima i da će Vlada na čelu sa Demokratskom strankom biti pozitivno primljena na Kosovu:

„Za mene bi bilo jako važno videti – po prvi put – neambivalentne poruke odnosno reakcije od strane kosovskih političara posle izbora u Srbiji, u kojima su pozdravili pobedu Proevropske koalicije. To je jako važno. Znači, kosovski politički faktori nisu totalno indiferentni prema onome što se dešava u Beogradu i u Srbiji uopšte.“

Stvaranje Vlade koju bi činili Radikali, DSS i SPS bi prema Dugoliju otežalo odnose Kosova i Srbije, ali i odnose sa predstavnicima međunarodne zajednice na Kosovu:

„Stvaranje te koalicije bi dovelo do potpune blokade u komunikaciji, ne samo sa kosovskim institucijama, već i sa UNMIK-om i drugim predstavnicima međunarodne zajednice na Kosovu. To bi značilo i još agresivniju upotrebu kosovskih Srba kao topuza protiv kosovske nezavisnosti.“

Formiranje Vlade na čelu sa Demokratskom strankom ne znači idealno rešenje za Kosovo, ali:

„Znači nastavak manje-više onog istog što smo imali do sada – pokušaj da se ospori nezavisnost Kosova na međunarodno nivou, ali i ustručavanje od upotrebe sile, što je jako važno. Ali mislim da to takođe, u perspektivi, znači i mogućnost uspostavljanja komunikacije.“

U Prištini ocenjuju da u Srbiji još uvek nema volje da se pitanju Kosova pristupi na realan i racionalan način i prizna činjenica da je Kosovo nezavisna i suverena država.

BOSNA I HERCEGOVINA


Mapa BiH

Od svih zemlja regije, u Bosni i Hercegovini se možda najjače odražava svaki politički potres ili promjena u Srbiji. Ishod prošlonedjeljnih izbora nije u tom pogledu izuzetak, a analitičari u Sarajevu ne vjeruju da će, ko god da je sastavi, nova vlada u Beogradu imati posebno drugačiji odnos prema BiH nego li je to do sada bio slučaj. Žana Kovačević:

Nakon izbora u Srbiji, u iščekivanju konačnog dogovora o formiranju vlade, bosanskohercegovački analitičari procjenjuju da su sve opcije otvorene, ali da bi Bosni i Hercegovini svakako najviše odgovaralo susjedstvo pod vodstvom demokratske liste Borisa Tadića.

Bosna i Hercegovina i Srbija imaju još brojna neriješena pitanja, a prije svega bi trebalo poraditi na normalizaciji odnosa dvije zemlje, smatra profesor sarajevskog Univerziteta Esad Zgodić:


„Pored otvorenih graničnih pitanja, potrebno je raditi na normalizaciji odnosa. Do sada su otvorena različita pitanja, međutim, ozbiljno se ne problematiziraju. Zloupotreba komponente Dejtonskog mirovnog sporazuma koja se zove ,specijalne veze‘, to je drugo pitanje. Mislim da bi nove vlasti u Srbiji na normalizaciji odnosa mogle uraditi mnogo toga.“

Zgodić napominje da bez obzira ko bude činio većinu, Socijalisti sa Tadićem ili Socijalisti sa Radikalima i Koštunicom, zvanična politika Srbije prema Bosni i Hercegovini neće biti bitno drugačija:

„Pozivajući se formalno na te takozvane ,specijalne veze‘, zvanična politika Srbije prema BiH će ostati ista. To se može shvatiti kao izborni trik ili nekakav taktički potez, ali kada Milorad Dodik ode u Beograd u ime Republike Srpske i dočeka ga Tadić, to dovoljno govori. Ja ni od Tadića ne očekujem neke radikalne promjene u odnosu državne vlasti u Srbiji prema Bosni i Hercegovini.“

Istovremeno, dugogodišnji bosanskohercegovački novinar i politički komentator Mirko Šagolj naglašava da su sumnje i rezerve prema Tadiću neopravdane, te da bi za Bosnu i Hercegovinu bilo mnogo nepovoljnije da vladaju Šešeljevi Radikali, Miloševićevi Socijalisti i Koštuničina Demokratska stranka Srbije (DSS):

„Nisam čuo ni jednu jedinu Tadićevu izjavu koja bi dovodila u pitanje suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine i njegovu proevropsku orijentaciju. To je, na kraju krajeva, čovjek koji je rođen u Sarajevu. Ako, međutim, vladu formiraju Šešeljevi Radikali, Koštuničina DSS i Miloševićevi sljedbenici, onda je to za Bosnu i Hercegovinu mnogo nepovoljnija situacija i za odnose BiH i Srbije.“

I pored toga što mu zamjera preveliku bliskost s premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom, za kojeg tvrdi da trenutno predstavlja najveću opasnost za cjelovitost BiH, Šagolj vjeruje da će se Tadić okrenuti Srbiji i njenom evropskom putu:

„To mu najviše zamjeram, jer Milorad Dodik u ovom trenutku predstavlja najveću opasnost po cjelovitost i teritorijalni integritet BiH. Međutim, mislim da ga Boris Tadić neće podržavati u njegovim agresivnim nastojanjima da razbije Bosnu i Hercegovinu, već da će se okrenuti evropskim integracijama svoje zemlje. Čini mi se da bi Boris Tadić u jednom trenutku morao odustati od Milorada Dodika. Ako to ne uradi, onda je potpuno svejedno ko će u Srbiji formirati vlast.“

Iako postoje neka predviđanja da bi Ivica Dačić mogao iskoristiti šansu i – poput Ive Sanadera u Hrvatskoj – reformisati Socijalističku partiju Srbije (SPS) i osloboditi se Miloševićevog naslijeđa, u Bosni i Hercegovini se u to malo vjeruje. Šagolj ističe kako Dačić do sada ni jednim potezom nije pokazao da je sposoban za tako nešto:

„Ne vjerujem da se ova sadašnja struktura Socijalističke partije Srbije može odvojiti od Miloševićevog duha. To su sve njegovi puleni. Nijednog od njih nisam do sada čuo da se na bilo koji način distancirao od Miloševića i njegove politike, za razliku od Sanadera koji je iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) čak i odstranio Tuđmanove najbliže saradnike, uključujući i njegovog sina Miroslava.“

Bez obzira što su male šanse da se SPS reformiše, realno je očekivati da će biti dio buduće demokratske koalicije, kaže profesor Zgodić:

„U politici u kojoj ne vlada romantizam, u kojoj ne vlada sentiment, u kojoj ne vlada nikakav moral, nego duh realpolitike i realpolitičkih interesa, sasvim je moguće očekivati da se SPS integrira u buduću Vladu.“


CRNA GORA

Podgorica

Službena Crna Gora se nada da će srbijansku vladu ipak sastaviti Tadićeva proeuropska koalicija i da će se, dvije godine nakon crnogorske neovisnosti, suradnja dviju država konačno početi normalizirati. S druge strane, ukoliko Radikali i Koštuničina koalicija uz podršku Socijalista zbilja uspiju formirati Vladu, analitičari u Crnoj Gori procjenjuju da bi moglo doći do novog zatezanja odnosa i do novih pokušaja da se oživi nada u ponovno redefiniranje odnosa dviju države. Iz Podgorice se javlja Biljana Jovićević:

Uprkos potrebi sklapanja brojnih bilateralnih sporazuma, koji bi riješili mnoga pitanja odnosa Crne Gore i Srbije, proces realizacije već duže je u zastoju. U dvogodišnjim periodu nakon razlaza odnosi dvije države na zvaničnom nivou bili su, u najboljem slučaju, suzdržani. Za razliku od predsjednika Borisa Tadića i članova vlade iz njegove stranke koji su dolazili u Crnu Goru, Koštunica i njemu bliski upadljivo su izbjegavali sve moguće kontakte. Sociolog i analitičar Srđa Vukadinović prisjeća se kako je to izgledalo sa dogovorenom posjetom srpskog ministra za kapitalne investicije Velimirom Ilićem:

„Sjetimo se samo kako je jedan ministar iz Koštuničine vlade, umjesto da dođe na razgovore o kapitalnim investicijama, otišao kod episkopa Srpske pravoslavne crkve koji je protestovao na granici između Crne Gore i Srbije. Tako da bi vjerovatno takav odnos i sad bio prisutan kod te druge koalicije.“

Logično, zvaničnoj Crnoj Gori bi više odgovarala proevropska Tadićeva vlada, s kojom bi – računaju – lakše sklopili brojne bilateralne sporazume, prije svega o granici i dvojnom državljanstvu. Ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović:

„Biće značajno sa Srbijom zaključiti sporazum o granici, kao i sa drugim zemljama, bivšim jugoslovenskim republikama, s kojima graničimo. Biće značajno otvoriti razgovore i zaključiti sporazum o dvojnom državljanstvu. To su dvije najaktuelnije stvari, koje očekujemo da ćemo pokrenuti nakon formiranja vlade u Srbiji.“

Iako je odmah po proglašenju nezavisnosti Podgorica poslala ambasadora u Beograd, srpski ambasador u Crnoj Gori Zoran Lutovac, blizak Tadiću, došao je u Podgoricu tek prije par mjeseci. Sa druge strane, ministar pomorstva i saobraćaja Andrija Lompar kaže da njegovo Ministarstvo nema velikih problema u oblasti civilnog vazduhoplovstva, te da imaju dobru saradnju u drumskom i pomorskom saobraćaju:

„Imali smo jedan problem koji se odnosio na rekonstrukciju pruge Bar-Beograd. Tu smo dosta čekali da bi vidjeli što da radimo sa italijanskom ponudom vezanom za veću rekonstrukciju. Prošle sedmice smo dobili odgovor od Ministarstva za infrastrukturu Srbije, koji je potpisao gospodin Ilić, gdje je izrazio spremnost da se zajednički sjedne sa predstavnicima italijanske vlade i da se krene u takav jedan poduhvat.“

Ministar Lompar sad očekuje da će posao oko formiranja nove srbijanske Vlade usporiti realizaciju zajedničkog projekta. Sa druge strane, na političkom planu bilo je uočljivo da i pored nezadovoljstva zbog ishoda referenduma, Srbija, opterećena mnogobrojnim unutrašnjim problemima, nije pokazivala interesovanje za dešavanja u Crnoj Gori. Na tome im je, prevashodno zbog izostanka podrške, nedavno u autorskom tekstu u „Politici“ otvoreno zamjerio Andrija Mandić, lider opozicione grupacije Srpska lista iz Crne Gore. Takvim težnjama svakako bi odgovaralo da srbijansku vladu formiraju Radikali i DSS sa SPS, ocjenjuje analitičar Srđa Vukadinović, što bi, sa druge strane, odnose sa zvaničnom Crnom Gorom dodatno zakomplikovalo:

„U slučaju da proevropska koalicija uspije da formira vlast, onda bi ta strateška pitanja bila rješavana na drugačiji način. A sve što bi radila ova druga koalicija, vjerovatno bi radila u smislu tog svog jedinog cilja, a to je pokušaj preobražaja državnopravnog statusa Crne Gore. Sve drugo što bi radila bi bilo simulirano, u cilju prikrivanja ovog drugog cilja.“

HRVATSKA


Poput većine zemalja regije, i u Hrvatskoj se vjeruje da bi sastavljanje proeuropske Vlade u Beogradu služilo za dobrobit i same Srbije, ali i njezinih susjeda, kažu sugovornici našeg zagrebačkog suradnika Enisa Zebića:

Mate Granić

Hrvatski je interes da ima mirno susjedstvo sa Srbijom, kaže za naš radio politički analitičar i dugogodišnji ministar vanjskih poslova Mate Granić. Od otvorenih pitanja između dvije zemlje on izdvaja pitanje granice na Dunavu, provedbu sporazuma o sukcesiji i hrvatsku tužbu za genocid protiv Srbije na Haškom sudu pravde, a vlada formirana od proeuropskih stranaka bila bi povoljnija za rješavanje otvorenih pitanja:

„U tom slučaju je za vjerovati da će utjecaj Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) na tu vladu biti snažan i da će i Srbija krenuti evropskim putem. To znači da će se nastaviti gospodarska suradnja Hrvatske i Srbije i da će se razriješiti preostala otvorena pitanja.“

Ako pak srbijansku vladu formiraju Nikolić i Koštunica, mnoge će stvari biti otežane, kaže Granić:

„U tom slučaju je sigurno da će i EU i SAD izolirati u najmanju ruku aktualnu vlast i da će snažno podržavati oporbu. To znači da će se procesi rješavanja otvorenih pitanja u najmanju ruku odložiti.“

Granično pitanje, čije se rješenje ne očekuje uskoro, pitanja ratnog nasljeđa koja nisu riješena koliko se moglo, intenzivna gospodarska suradnja i regionalna suradnja pod većim ili manjim međunarodnom pritiskom – to su otvorena pitanja, koja sa proeuropskom vladom, zbog aktualne podijeljenosti srbijanskog društva, vjerojatno neće doživjeti bitni pomak, procjenjuje politički analitičar Davor Gjenero:

„Kad imate situaciju u kojoj 44 posto birača glasuje za proeuropska rješenja, a 48 posto za neki vid izolacionističke politike, onda je jasno da imate podijeljeno društvo i da ko god vladao tim društvom, ne može voditi konzistentnu politiku.“

Ako pak Radikali formiraju Vladu, za očekivati je neugodniju retoriku na javnoj sceni, ali ne tako dramatične odnose kakve se može očekivati ako se sluša njihove aktualne javne istupe:

„Stranim investitorima u Srbiji će biti teže, investicijsko okruženje će postati neizvjesnije i hrvatski investitori, koji su vrlo utjecajni na hrvatske političare, bit će vrlo zabrinuti. Hrvatskoj će biti neugodnije sa Radikalima, ali ni sa Tadićevom vladom u kojoj bi Socijalisti imali važnu ulogu, ne bi se moglo bitno više napraviti, niti u bilateralnim odnosima, niti u jačanju regionalne suradnje.“

Rat je počeo zbog simboličkih razloga, i nakon rata ključno je simboličko pomirenje, a ne konkretne činjenice, kaže za naš radio politički analitičar i profesor političke filozofije na zagrebačkom Sveučilištu Žarko Puhovski. Granični problem je objektivno minoran, suradnja policija i državnih odvjetništava na procesuiranju ratnih zločina i suradnja komisija za nestale je izvanredna:

Sad je to ,samo‘ pitanje simboličke razine. Bude li Tadić, to će biti bitna olakšica za odnose Hrvatske i Srbije. Bude li Nikolić, to će dovesti do zahlađena odnosa u jednom roku od nekoliko mjeseci do godinu dana i do potkrepe domaćih hrvatskih nacionalista. Drugim riječima, koliko god Nikolić možda imao potencijala da dovede Srbiju u EU zato što bi mogao imati čvršću poziciju kao patriot, toliko je prema Hrvatskoj njegova pozicija sigurno bitno slabija i moglo bi se dogoditi da jako ošteti odnose Hrvatske i Srbije.“

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG