Dostupni linkovi

Prvi put u istoriji Njemačka i Francuska su pristale ujediniti svoje napore da jedan šef države ne izmakne pravdi. Nove vlasti u Beogradu su pod snažnim međunarodnim pritiskom, bez presedana, da izruče Miloševića… U četvrtak, na Vidovdan 2001, jugoslavenske vlasti su izručile S. Miloševića Hagu…

Hapšenje Miloševića

U utorak 29. marta sam u Makedoniji, završavam još jedan krug posjeta zemljama Balkana. Đinđić me zove na mobilni telefon i kaže da je poslao svog glavnog savjetnika Vladimira Popovića, zvanog Beba, sa jednom veoma važnom porukom. Popovića srećem u hotelu "Alexander Palace" u Skoplju. Poruka je kratka i delikatna. Istraga srpskih vlasti o korupciji i zloupotrebi vlasti od strane Miloševića dala je prve rezultate. Postoji dovoljno indikacija za privođenje Miloševića. “Nije odgovorio na poziv sudije”, kaže Beba, “biće uhapšen...” Kasnije poslijepodne policija je opkolila kuću Miloševićevih na Dedinju, zaštićenu danju i noću njegovom ličnom gardom. Došlo je do pucnjave, ali sve je završeno brzo… Đinđić mi kaže da je Koštunica unaprijed bio obaviješten o hapšenju Miloševića, ali je odlučio otputovati na jedan sastanak u Ženevu. Tamo, na pitanje Shiraca, da li je neizbježno Miloševićevo hapšenje, Koštunica je odgovorio negativno. Kasno uveče Koštunica se vratio Beograd, pokušavao intervenisati u korist Miloševića, ali se pomirio s hapšenjem u zamjenu za garancije da Milošević neće biti isporučen Hagu.

Prvoga maja dala sam intervju za “Le Monde” u kojem tražim da Srbija odmah prebaci Miloševića u Hag. Intervju je pripremio moj susret sa francuskim ministrom spoljnih poslova Hubert Vedrinom i ministrom odbrane Alainom Rishardom. Obojica su ljuti. Vedrine, isti onaj koji je otišao čestitati Koštunici na izboru prije nego bilo koji drugi evropski političar, tvrdi da Miloševića treba procesuirati pred lokalnim sudom u Beogradu i dodaje bez uvijanja: ”Francuska ima namjeru da uvede Jugoslaviju u Evropsku uniju. Čineći to, mi imamo u vidu jednu dalekosežnu i dugoročnu perspektivu, za razliku od male baštice kojom se bavi sud u Hagu… Ja, kao francuski ministar, imam viziju budućnosti, a Vi i Vaši mali drugovi se bavite ograničenim i kratkovidim ciljevima.” Oba ministra tvrde da Evropa ne želi nametnuti ograničenja Srbiji za eventualno međunarodno suđenje Miloševiću; ubijeđeni su da bi to moglo dalje destabilizovati zemlju. Ova pozicija je jasna kopija Koštuničinog stava “držite lopova”.

Novi šok za Srbe

Evropa je morala da se čuje prvih dana rata ‘90-tih godina, da se suoči sa uzrocima koji su doveli do rata i nasilja u Jugoslaviji. Umjesto da insistira na odlučnoj akciji, Evropa je pravila brojne greške dozvoljavajući da trijumfuje nedostatak volje…

Nekoliko dana kasnije Đinđićeva vlada je ponovo šokirala Srbe otkrivajući postojanje masovnih grobnica sa leševima kosovskih Albanaca u okolini Beograda. Prvi put Milošević se pokazuje pred očima Srba kao običan ratni zločinac. Javno mnjenje se priprema da prihvati njegovo prebacivanje u Hag… Čovjek koji je 10 godina prolijevao krv nevinih žrtava, koji je zapalio jugoistočni dio Evrope, uskoro će se naći pred Međunarodnim sudom, zahvaljujući prije svega čvrstoj poziciji Amerike i djelimično Britanije. Na žalost, najvažnije evropske zemlje, Njemačka i Francuska, ne učestvuju u naporima privođenja Miloševića Međunarodnom sudu i to me ostavlja zbunjenom…
”Vi niste osoba pogodna za jedan sud-alibi,” kaže mi njemački kancelar Schroeder. “U redu tražićemo od Koštunice da se potrudi napraviti važne korake ka saradnji.”

… Telefonom razgovaram s francuskim predsjednikom Shiracom. Njegova ovlaštenja su manja u odnosu na njemačkog kancelara, a njegov ministar Vedrine je na strani Koštunice. “Nemojte dozvoliti da sve zasluge idu Americancima,” kažem Shiraku i dodajem “da su Nijemci već pristali”… Shirac pristaje i obavezuje se da će utjecati na Koštunicu. I tako prvi put dvije glavne kontinentalne zemlje Evrope podržavaju zahtjev da se Slobodan Milošević procesuira. Prvi put u istoriji Njemačka i Francuska su pristale ujediniti svoje napore da jedan šef države ne izmakne pravdi. Nove vlasti u Beogradu su pod snažnim međunarodnim pritiskom, bez presedana, da izruče Miloševića…
U četvrtak, na Vidovdan 2001, jugoslavenske vlasti su izručile S. Miloševića Hagu… On odbija prihvatiti dokumente o izručenju. Jedan član osiguranja ga pretesa, Curtis, prevodilac i Milošević se ukrcavaju u helikopter i lete prema vojnoj bazi u BiH. Milošević pokušava započeti s Curtisom razgovor na engleskom. Silazeći iz helikoptera traži od Curtisa da na tlo prostre maramicu kako ne bi stao na bosansku zemlju; bezuspješno pokušava razgovarati s nekim od vojnika koji ga prate. Malo poslije 10 sati, sa lisicama na rukama i naredbom da šuti, ukrcan je na avion C-130 koji će ga odvesti u Eindhoven. Tu se popeo u mali holandski helikopter koji ga je odvezao do Scheveningena, gdje će ostati sve do svojih zadnjih dana.

… Prije prvog saslušanja tražila sam da u četiri oka, na nekoliko minuta, razgovaram sa Miloševićem… U salu su unijeli jedan sto, mali poput onih za igranje. Ja sam sjela s jedne strane i čekam da dva-tri stražara uvedu Miloševića. Ulazi i na trenutak gleda okolo, izbjegavajući moj pogled. Predstavljam se. Objašnjavam mu pravila i proceduru i moje pravo da ga ispitam. "Spremna sam da vas odmah saslušam," kažem, "jer Vi imate mnogo toga za reći." Milošević me sada gleda u oči. Pokušava ostaviti utisak nekoga ko dominira razgovorom, ko još uvijek komanduje, kao da je još uvijek predsjednik države, glavnokomandujući vojske, vođa, i kao da je on taj koji je primio mene, jer drugačije ne može biti. "Poznajem odlično pravila," kaže na engleskom. "Znam da mogu da odbijem da odgovaram na vaša pitanja." Zatim nastavlja da govori na srpskom ponavljajući svoje već poznate napade na Sud. Uzbuđen je, njegov glas je ljutit. Izgleda siguran u sebe, lucidan, nikako slab. Ali, to nije više čovjek koji imponuje, čije je samopouzdanje prevarilo toliko diplomata i političara. Izgleda kao jedno razmaženo dijete koje se ljuti, jer se ne ispunjavaju njegove želje. Ja sam iskoristila moje pravo da ga ispitam. On je iskoristio svoje pravo da odbije. Nemam potrebu da ga dalje slušam. "Odvedite ga," kažem čuvarima.

… Ne znam koliko svijet izvan zidova Haškoga suda ima predstavu o tome kakve sve teškoće smo morali savladati u pripremi optužnice Slobodanu Miloševiću... Prvi pravni izazov je bio prikupiti prvoklasne dokaze koji dokazuju povezanost Miloševića sa mnogostrukim zločinima počinjenim stotinama kilometara daleko od njegove kancelarije, između ostalih genocidom u Srebrenici i opsadom Sarajeva.
Prikupiti dokaze i pronaći pouzdane svjedoke zahtjevalo je diplomatsko-istražni rad u tri pravno nezavisne jedinice: Hrvatskoj, BiH i Kosovu, koje je de jure još uvijek bilo dio Srbije, ali od 1999. godine nije bilo pod kontrolom beogradskih vlasti. Četvrto pravno nezavisno područje bila je Srbija gdje su ljudi koji su naredili i izvršili ratne zločine još uvijek bili na vlasti, aktivni u tajnim službama i vojsci ili u mreži kriminalaca povezanoj sa državnim organima.

Milošević je iskoristio nedostatak odlučnosti sudija

… Jasno je da je Milošević bio svjestan da se ne može sam efikasno braniti i zato se nije ni potrudio da se adekvatno pripremi. Ciljao je na političku odbranu, da iskoristi priliku da se obraća svojoj nacionalističkoj bazi u Srbiji, koristeći svako zasjedanje Suda kao priliku za političku debatu.

… Po mom mišljenju članovi Suda su se pretjerano brinuli da osiguraju pošten proces svima, uključujući i Miloševića. Nedostatak odlučnosti kod sudija, Milošević je odmah iskoristio. Ono što je pošlo za rukom Miloševiću iskoristio je zatim i Slobodan Praljak, hrvatski general, a onda i Momčilo Krajišnik i Vojislav Šešelj, fanatični srpski nacionalista i Milošević saveznik... "Odbrana" Miloševića bilo je jedno veliko gubljenje vremena na nepotrebne diskusije. I ne samo to, omogućavala mu je da postavlja do u beskraj nevažna pitanja ili pokreće irelevantne političke i istorijske činjenice. Njegova "samoodbrana" bila je gubljenje vremena i zato što javni tužitelj nije imao pred sobom odgovarajućeg sugovornika, profesionalnog branioca sa kojim se moglo dogovarati o nepobitnim činjenicama ili rješavanju tehničkih problema.

… Vremenom Sud se morao suočiti sa još jednim problemom: visoki krvni tlak Slobodana Miloševića primorao je Sud da smanji broj sati u kojima su se pojavljivali svjedoci, a često i da danima odgađa suđenje... Još kasnije Milošević je počeo ignorisati uputstva ljekara, počeo je brljati s lijekovima, što je uzrokovalo povećanje njegovog krvnog tlaka, pa ga je ljekarski tim proglašavao privremeno nesposobnim da prati proces. Stručni tim Suda je takođe utvrdio da se krvni tlak Miloševića povećava svaki put kad se treba pojaviti pred nekim svjedokom koji može biti opasan za njega.

… Na otvaranju procesa Slobodanu Miloševiću rekla sam još da će nas "proces koji danas počinje podsjetiti na tragičnu sudbinu hiljada Hrvata, Bosanaca i Albanaca, Miloševićevih žrtava… ali optuženi je žrtvovao i jednu drugu grupu – Srbe. Izbjeglice iz Hrvatske i Bosne, sa Kosova su takođe njegove žrtve. Mnogi su platili životom, gotovo svi su izgubili kuću i budućnost. Ti muškarci i žene spadaju s pravom među žrtve Miloševića, kao i građani Federalne Republike Jugoslavije koji sada moraju obnavljati državu koju im je Milošević ostavio.

Prevela sa talijanskog i priredila Azra Nuhefendić

Naredni nastavak - Pravo i pravda: optužnica Miloševiću za genocid, Srebrenicu, opsadu Sarajeva - objavljujemo u petak, 2. maja.

U Italiji je u prodaji knijga bivšeg glavnog tužioca Haškog tribunala Carle del Ponte "Lov: Ja i ratni zločinci". Ovo je prvo objavljeno izdanje ove knjige Carle del Ponte i prvo svjetsko izdanje u seriji "Bianca Feltrinelli" - izdavač je Ginagiacomo Feltrinelli, Editore Milano (Italija). Radio Slobodna Evropa ekskluzivno u nastavcima prenosi najzanimljivije dijelove iz knjige.
XS
SM
MD
LG