“Živim od 281 marke. Đe god krenem, lijekovi skupi. Evo ja sam sad dao 170 maraka. Ja to svaki mjesec moram odvajati. Žena koja je bolesna - sad da ne pričam.“
Ovako je jedan od sarajevskih penzionera objasnio zašto je potpisao peticiju protiv povećanja plata i penzija bosanskohercegovačkim političarima. Potpisivanje peticije u nekoliko većih gradova u BiH organizovala je danas Socijaldemokratska partija. Potpisivanje nije organizovano u Banjoj Luci uz obrazloženje da se dozvole za javna okupljanja neće izdavati do 22. aprila, kada se obilježava dan ovog grada. Damir Mašić, iz SDP-a, smatra da je riječ o političkim pritiscima:
“Mi ćemo pozvati sve građane, sve nevladine organizacije, sve druge političke partije koje će zajedno s nama podržati ovo, da na dan održavanja sjednice Parlamenta BiH dođemo pred zgradu zajedničkih institucija i na taj način iskažemo svoj revolt i protest ovim najnovijim povećanjima i najavama povećanja plata, privilegija.“
U Sarajevu je za samo pola sata peticiju potpisalo oko 500 građana. Milica Marković, iz SNSD-a, koja je bila i jedan od najvatrenijih zagovarača da se u državnom parlamentu usvoji zakon o platama i naknadama u institucijama BiH, na pitanje da li će revolt građana i peticija koju potpisuju promijeniti njeno mišljenje, odgovora:
“Da to radi neka druga, ozbiljna partija, da skuplja te glasove i potpise, ja bih vjerovatno i ozbiljno i razmislila o tome, ali pošto to radi SDP, do čijeg mišljenja ja aposlutno ne držim jer kod njih je sve politizacija, onda na njihov takav potez neću posebno obraćati pažnju. A, naravno, šta će reći građani o tome - oni to mogu reći to i na nekim drugim mjestima, kao što su izbori.“
Prema zakonu koji su usvojila oba doma državnog parlamenta, na osnovnu poslaničku platu dodaju se paušal i druge prinadležnosti, tako bi njihova mjesečna primanja iznosila između 6.000 do 7.000 konvertibilnih maraka mjesečno. Tanju Topić, analitičarku iz Banje Luke, najviše iznenađuje to što je reakcija građana gotovo izostala:
“Kao da su oni zadovoljni visokom platama koje imaju poslanici i njihovi predstavnici, uglavnom za posao koji ne rade. Ja se često pitam šta je potrebno još da se desi u ovoj zemlji da bi građani ispoljili bilo kakvu reakciju.“
Majda Behram, iz Centra civilnih inicijativa, ovakve odluke poslanika ocjenjuje kao političku drskost. Ona podsjeća da je ova nevladina organizacija neposredno prije usvajanja zakona o povećanju plata u više navrata i istraživanja ukazivala na nerad bh. političara:
“Za nerad koji su pokazali u protekloj godini, zaista je ovo šamar svima nama, građanima BiH, da se usude da se nagrade sa, eto, još većom platom. Mi mislimo da nisu zaslužili ni ove kolike imaju, a ne da sebi još više povećavaju, za rezultate koje su pokazali u prošloj godini.“
Finalna verzija ovog zakona očekuje se nakon amandmanske faze, tako državni poslanici ne žele ni odgovarati na pitanja o opravdanosti usvajanja ovog akta. U situaciji kada je prosječna plata u Federaciji oko 700 KM, a najmanja plata u RS-u oko 250 KM, interesovalo nas je jesu li ovakve odluke poslanika korektene prije svega prema bh. građanima. Milica Marković:
“Pa dobro, a da li vi mislite da je korektno da poslanici, baš zato što su samo poslanici i što su najeksponiraniji političari, treba da rade tako odgovoran i ponekad vrlo težak posao za nekih 300 maraka?“
Usvajanje zakona o platama i naknadama u institucijama BiH pokazalo je sav bezobrazluk i nemoralnost ljudi koji su na čelu države, kaže
Tanja Topić. Ona navodi da se pokazalo da je u BiH, ipak, najunosniji posao baviti se politikom:
“Za mnoge predstavnike iz institucija i za mnoge političare takve plate su samo džeparac jer oni imaju i neke druge izvore prihoda - što tajne, što javne.“
