Dostupni linkovi

Mreža donora ljudskih organa u BiH se jako sporo širi. Jedan od razloga jeste i to što većina ljudi nije sigurna da li time krši religijske, pa čak i etičke norme. U Kliničkom centru sarajevskog Univerziteta danas je vodjena rasprava o tome - Kakva je uloga religije u svemu tome.

Duge liste čekanja bolesnika na transplantaciju organa predstavljaju problem ne samo u BiH nego i u svijetu. Za ozdravljenje i oporavak, recimo, bubrežnih bolesnika koji se liječe tretmanom hemodijalize jedini spas je transplantacija organa. Međutim, rijetki su oni koji dobijaju tu mogućnost. Sedin Sedić, iz Sarajeva, već nekoliko godina čeka na transplantaciju:
„Već četiri godine sam na hemodijalizi, čekam na transplantaciju i spreman sam dvije i po godine. Nadam se da će ovaj zakon učiniti da će svijest ljudi proraditi, prvenstveno radi pacijenata.“
Sedin nije usamljen u svojoj borbi. Iako je u Kantonu Sarajevo oko 6.000 ljudi potpisalo donorsku karticu, ipak još niko od pacijenata nije imao mogućnost da transplantacijom organa spasi život. Predsjednik Udruženja hroničnih bubrežnih bolesnika Federacije BiH Damir Dolan kaže:
„Na Kantonu Sarajevo 250 pacijenata se liječi tretmanom hemodijalize. Od njih uslove za transpalantaciju ispunjava negdje između 30 i 40 ljudi. Kompletno zdravstveno stanje organizma uslovljava da li možete ili ne možete pristupiti transplantaciji.“
Predrasude u bh. društvu predstavljaju kočnicu razvoja donorske mreže. I dalje prisutni konzervativni stav o tzv. skrnavljenju tijela je razlog zbog čega ljudi ne žele donirati organe. Predsjednica donorske mreže Kantona Sarajevo doc. dr. Halima Resić kaže da je došlo vrijeme da se putem medija ta situacije promijeni:
„Mene je jedan pacijent pitao:’Ja imam jedan bubreg, a hoću da ga doniram.“ Drugi kaže:’Ja imam jedan bubreg, kako ću ja na drugi svijet bez bubrega?’ To su ta neka pitanja i dvojbe. Naše je, a i vaše da to javno mnijenje animiramo nekako, da dođemo u situaciju da sama familija kaže u trenucima kad gubi svog najmilijeg da želi da se doniraju organi.“
Problem predstavlja i činjenica da većina ljudi ne pristaje na potpisivanje donorske kartice misleći da taj način krše religijske, pa samim tim i etičke norme. Oko 90 posto ljudi ne zna da se sve veće svjetske religije odobravaju darivanje organa nakon smrti. Generalni direktor Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Faris Gavrankapetanović navodi jedan od primjera:
„Radilo se o mlađoj ženi od tridesetak godina. Dolazila je negdje iz Livna, preko Mostara u Sarajevo. Ona je bila potpisnik donorske kartice. Kad je ustanovljena moždana smrt svim onim predviđenim metodama, a to je de se tri puta napravi EG ili elektroencefalogram mozga, kasnije CT angiografija ili transkranijalni kolor dopler, uglavnom potvrđena je moždana smrt. Kad je stupljeno u kontakt s obitelji, obitelj nije prihvatila, mi to nismo smjeli uraditi iako je postojala donorska kartica. To je jedno etičko pitanje.“
Zakon koji bi regulisao ovu oblast i kojim bi bilo osigurano da donorske kartice budu važeće, te da porodica ne bude ta koja odlučuje o darivanju organa u parlamentarnoj je proceduri.
  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

XS
SM
MD
LG