Dostupni linkovi

Polemike nakon Koštuničinog prozivanja Haga


Vojislav Koštunica
Vojislav Koštunica

Dnevne novine u Srbiji, povodom zahteva srpskog premijera Vojislava Koštunice da se Brisel izjasni o legitimitetu Haškog tribunala, osvanule su uz naslove “Hag na led”, “ima li taj sud legitimitet”, “Katanac na sud nepravde”, “Da li institucija koja je izdala uverenje jednom ratnom zlocincu da je nevin zalužuje da se dalje uopšte naziva sudom”.

Premijer Srbije u odlasku Vojislav Koštunica izjavio je da Srbija neće preći preko oslobađanja Ramuša Haradinaja, pozvavši pri tom EU da se izjasni da li je Haški tribunal i posle te presude svetionik evropskih vrednosti i vrhovo merilo za određivanje evropskih standarda u procesima evropskih integracija.

Neki ekstremniji glasovi u Srbiji predložili su čak i prekid saradnje sa Haškim sudom, optužujući ga za antisrpsku pristrasnost. Ipak, Slobodan Samardžić, ministar za Kosovo u Koštuničinoj tehničkoj Vladi i potrpredsednik u Demokratskoj stranci Srbije, rekao je da će Srbija će nastaviti formalnu saradnju sa Haškim sudom, izbegavši, doduše, jasan odgovor na pitanje da li će tražiti i izručiti preostale haške begunce:

“Nastaviće se proces kako je to i do sada bilo, ali će Srbija jako pažljivo pratiti šta se događa sa Haškim tribunalom i da li je njegova uloga da kažnjava Srbe a pušta albanske zločince ili je njegova uloga da dostigne pravdu… Haški tribunal je na granici svog kredibiliteta… Poljuljani ili poništeni kredibilitet će ipak uticati na saradnju Srbije sa Haškim tribunalom”.

Da li je ovakva presuda Haradinaju, rezultat loše utemeljene optužnice i činjenice da su potencijalni svedoci tužilaštva protiv Haradinaja zastrašivani? Svojevremeno je, prema pisanju medija, čak i glavna tužiteljka Carla del Ponte govorila o tome da ima problema u priklupljanju dokaza protiv ovog optuženika, prozivajući i međunarodnu upravu na Kosovu. Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko ovo, međutim, demantuje:

To nije tačno. Uostalom, ne želim da branim UNMIK, ali u svakom slučaju, tu je ona vodila medijski rat sa Beogradom. Ne zna se, u stvari, temeljno, dokle je u pojedinim slučajevima ona realizovala svoje zahteve jer je stalno vođen taj medijski rat i teško se moglo prepoznati uopšte šta Srbija ispunjava od svih tih zahteva, zato što se čitava komunikacija vodila isključivo kroz medije”.

RSE: Da, ali i po stranim medijima bilo je prenošeno…

Biserko: Pa to ništa ne znači. Strani mediji su to isto površno pratili kao i naši mediji. ima jako malo ljudi koji su se temeljno bavili Haškim tribunalom i njegovim radom…


Mediji su preneli da je Carla del Ponte zamerala UNMIKU da nije kooperativan sa Tužilaštvom, otežavajući mu rad na prikupljanju dokaza. Tako je ostala zabeležena i njena kritika izjave bivšeg šefa UNMIK-a Sorena Ješena Petersena koji je Haradinaja, kad je odlazio u Hag, nazvao prijateljem, dodavši da će njegovo prisustvo Kosovu nedostajati. U julu 2006, nakon što je je Tribunal dozvolio optuženom Haradinaju ne samo privremenu slobodu nego i političko delovanje na Kosovu, za šta je bila potrebna dozvola UNMIK-a, Carla del Ponte je, neimpresionirana međunarodnom podrškom ovom optuženiku, objašnjavanom time da je Haradinaj faktor stabilnosti na Kosovu, izjavila nemačkom dnevniku Frankfurter Allgemeine Zeitung: “Ja to nikad nisam razumela. On je za mene ratni zločinac”. U istom intervjuu ona je govorila o teškoćama da na Kosovu dobije svedoke protiv Haradinaja, dodavši i sledeće: “Problem na Kosovu je što nam niko ne pomaže, ni administracija Ujedinjenih nacija, ni NATO.”

Osvrćući se na presudu Haradinaju i reakciju odlazećeg premijera Srbije Vojislava Koštunice, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava za Radio Slobodna Evropa kaže:

“Uzmimo samo primer 'vukovarske trojke' koja je, da kažemo, katastrofalniji slučaj nego što je slučaj Haradinaj. Tom prilikom je Beograd ocenio da je to bilo pravično suđenje, da je Radić tamo bio nevin, a bilo je više nego očigledno svima koji su pratili šta se dešavalo u Hrvatskoj, u Vukovaru, da se optužnica odnosila samo na Ovčaru, a ne i za sravnjivanje Vukovara. To je stvarno dupli standard koji Srbija primenjuje u svim situacijama, pa naravno, i sada kada je u pitanju ova presuda Haradinaju”.

Milan Nikolić iz Centra za proučavanje alternativa, u ovakvom rasuđivanju, međutim, vidi i logički i moralni problem:

“Vi imate i takvu vrstu logičkih grešaka, gde se, ako je neko bio kriv u slučaju A, automatski smatra – to je zaključivanje po analogiji – da je kriv i u slučaju B. Ne mora da bude. Možda je Beograd bio kriv u slučaju Radića, možda je Radić i trebalo da odgovara i da leži u zatvoru, ali to ne znači da to sada treba da oslobodi Haradinaja i da je ta odluka ispravna. ili: ako se izvukla jedna strana u slučaju jednog zločina, onda je u redu da se izvuče i druga strana u slučaju drugog zločina! To je tek poražavajuće sa stanovišta moralnih principa Ja sam za to da i Radić, ako je odgovoran, bude kažnjen za svoje ratne zločine, a isto tako, i ako je Haradinaj odgovoran, bude kažnjen za svoje ratne zločine”.

Nikolić kaže da ne veruje u objektivnost Haškog tribunala, ali smatra da Koštuničino pozivanje Evropske unije da se izjasni o legitimitetu ovog suda nije po građane Srbije najkorisniji politički pristup.

“To je sa stanovišta politike prilično nevešta izjava od strane jednog političara. Sigurno je da on kao političar ima daleko veće obaveze prema ovoj državi i prema građanima Srbije nego što to imam ja kao čovek koji sedi sa strane, koji ni od koga nije izabran i može slobodno da izlaže svoje intelektualne i moralne sudove. On je, makar to bila tehnička vlada, premijer ove zemlje i ima određene obaveze koje je ova zemlja, čak i njegova vlada, potpisala, prema tome – njegova pozicija je daleko drugačija od moje”.

Uprkos povremenim problemima i propustima, Haški tribunal nije delegitimisan, kaže Sonja Biserko, naglašavajući da njegov rad pre svega zavisi od saradnje sa regionalnim državama, a da Srbija od početka rada tog suda nije pokazala iskrenu nameru za konstruktivnu saradnju.

“Srbija nije ni u jednom momentu nije pokazala nameru da ozbiljno i konstruktivno učestvuje u radu Haškog tribunala i nema nikakvo moralno pravo da danas proziva taj sud na način na koji to čini Vojislav Koštunica. Uostalom, svojim držanjem Beograd je uspeo da diskredituje i Carlu del Ponte i Haški tribunal u mnogim slučajevima zato što mu je to bila strategija – da minira tu instituciju koja jeste legitimna i koja je, bez obzira na sve probleme i propuste koje je pokazala, od izuzetnog značaja za region, s obzirom na dokumentaciju koju je prikupila, a koja će biti itekako važna za buduća istraživanja o onome što se desilo osamdesetih i devedesetih godina na teritoriji bivše Jugoslavije”.

XS
SM
MD
LG