Dostupni linkovi

Sve je moguće ali jedno nije - od jedne javne tužiteljice, na kojem god sudu želite, se ne očekuje da u javnosti iznosi pikanterije iz svojih istraživanja koje mogu povrijediti jedne, otkriti identitet drugih, doprinositi porastu mržnje kod trećih, ismijati četvrte, optužiti bez dokaza pete. Interesantnija bi bila knjiga na temu neuspjeha da se u Hag dovedu najtraženiji optuženici.

Znam jednu damu koja je uvijek uzdisala kad god bi na ekranu vidjela bivšu glavnu tužiteljicu Medjunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju, Carlu del Ponte. Njeni uzdisaji nisu uopće bili političke prirode. "Ona svaki put ima novu Vuitton torbu!" - ljubomorno je komentirala. Carla del Ponte nije više u žiži javnosti i rijetko se vidja na ekranu pa i ova pomenuta ljubomora polako blijedi.

Kad čovjek razmišlja o poslu glavne tužiteljice jednog medjunarodnog suda za ratne zločine uvijek pred sobom ima težinu zločina koji su se dogodili kao i težinu dokazivanja krivice koju glavni tužitelj ima. Jer, na Balkanu svi "znaju" ko je kriv za zločine i mnogima i ne trebaju dokazi. Ali, sud je sud i bez dokaza nitko nije kriv. Zato je posao Carle del Ponte, šta god uradila uvijek bio dočekivan sa različitim emocijama u raznim državama. Kad god su se jedni radovali što je nešto uspjela drugi su se razočaravali. Kad god je neko oslobadjan jedni su se ljutili, a drugi radovali. I obrnuto.

Već nekoliko tjedana, medjutim, mediji na prostoru bivše Jugoslavije su se ujedinili u -citiranju knjige Carle del Ponte "Lov: ja i ratni zlocinci" Svako naravno citira ono što mu odgovara i tu nema ničeg novog. Ono što je novo su citati i teze koje najblaže rečeno - zbunjuju.

U Srbiji, naravno, i s pravom, burno reagiraju na citiranje iz knjige da je glavna tužiteljica dobila ozbiljne indicije da su neki Albanci trgovali organima otetih Srba. Carla del Ponte je u knjizi navela, tvrde novinari u Srbiji, kako su ljudima koji su 1999. godine nestali na Kosovu vađeni organi za prodaju stranim klinikama te kako su žrtve vjerojatno otete nakon bombardiranja NATO-a. Izvor za tu tvrdnju je grupa "pouzdanih novinara". Isto tako žestoko, i takodjer opravdano, reagiraju u Prištini koji negiraju da se tako nešto dogadjalo. Trag je navodno vodio do jedne kuće u blizini aerodroma u Tirani, ali istražitelji u njoj nisu uspjeli pronaći nikakve materijalne dokaze. Stručnjaci tvrde da je sa ljudskim organima nemoguće trgovati na tako "primitivan" način te da je za tu vrstu trgovine potrebna daleko sofisticiranija oprema i mnogo bolji uvjeti ali se na njihovo mišljenje malo ko obazire. Sve je to naravno odmah objavila i državna ruska televizija koja je sinoć, u nedjelju, u elitnom terminu objavila da su Albanci prodavali organe otetih Srba i sve to potkrijepili čak i TV snimcima. Samo, snimci su bili iz logora u - Prijedoru! Zatvoreni Bošnjaci iz BiH su predstavljeni kao Srbi sa Kosova!

Tisak u Hrvatskoj citira dio iz knjige kako je generala Gotovinu možda izdala njegova supruga zbog toga jer ju je varao s drugom ženom!!?? U knjizi dalje, navodno, piše kako Gotovinina supruga tog mjeseca, nakon posljednjeg telefonskog razgovora sa suprugom, nije promijenila SIM karticu u mobitelu, nakon čega je svoj idući telefonski kontakt sa generalom uspostavila putem istog broja, a što je rezultiralo lociranjem bjegunca. Navodno je Gotovinina supruga bila "napuštena žena, kao i tolike druge žene čijim sam se slučajevima bavila dok sam u Luganu radila na rastavama" piše Carla Del Ponte, pa je to mogao biti njen motiv zbog kojeg nekoliko mjeseci ranije nije promijenila SIM karticu u mobitelu, a što je rezultiralo uhićenjem generala.

Web portal "24sata.hr" citira neku vrstu vica koju pominje glavna tužiteljica i koji kaže: "Srbi su kurvini sinovi, a Hrvati podli kurvini sinovi!" Del Ponte navodno citira kanadskog tužitelja ali ga nije imenovala. Jedan drugi prevodilac je upotrijebio izraz "kopilad" i "podmukla kopilad". Još će neki šaljivdžija u Srbiji reći - bolji smo od njih: mi smo samo kurvini, oni su još i podli sinovi!

Za osobu koja je čitavu svoju profesiju posvetila pronalaženju DOKAZA za svoje tvrdnje je krajnje čudno da u svojoj knjizi iznosi stvari za koje nema dokaze. To je pri tom još čudnije kad se zna da će baš takve izjave bez dokaza izazvati na Balkanu nove valove mržnje i sumnjičenja.

Otkud pravo gospodji del Ponte da objavi kako je Gotovinu možda izdala njegova supruga zbog toga jer ju je varao s drugom ženom? Da li to znači poziv na linč supruge? Ko, gdje i kada ima pravo da javno nekoga obilježi da je neko nešto "možda" uradio!!! Sad će se razne tiskovine nasladjivati sa tom pričom, a oni koji su u njoj uključeni će se od straha sakrivati po mišjim rupama samo zato što je glavna tužiteljica rekla da je neko "možda" nešto uradio.

Ili, priča druga. Otkud pravo da se iznosi tvrdnja da je postojala trgovina ljudskim organima ako za to nije pronadjen ni jedan jedini dokaz. Džabe su sad tvrdnje stručnjaka da je vadjenje ljudskim organa nemoguće izvesti u uvjetima koje opisuje Carla del Ponte. Ti su organi već odavno postali "srpski", oni koji su to radili, ako su radili, su davno već postali Albanci iako nad čitavom pričom stoji veliki tamni oblak sumnje da se to uopće i dogodilo.

Ili, otkud pravo bivšoj glavnoj tužiteljici da jedan narod, onaj srpski proglašava "kurvinim sinovima", a jedan drugi, hrvatski, "podlim kurvinim sinovima"? Nije bitno što Carla del Ponte citira nekog kanadskog tužitelja niti je bitno što ni njega ne imenuje, niti je bitno što se radi o vicu ili neslanoj šali. Bitno je da ona svjedoči o tome kakav je odnos prema tim narodima postojao u tužiteljstvu - makar i u šali!

Carla Del Ponte je bila glavna tužiteljica čiji je osnovni zadatak bio da dokaže da se zločin ne isplati. Njen i neuspjeh suda da dokaže zločine u Vukovaru, njen i neuspjeh suda da dovrši sudjenje Miloševiću, blamaža sa presudom Blaškiću i Šljivančaninu - ozbiljno nameću pitanje da li je ona taj zadatak ispunila.

Naravno, moguće je takodjer da moje kolege novinari izvlače iz konteksta sve te pikanterije ali još nisam pročitao nijedan demanti bilo kojeg teksta. Možda je autorica knjige "Lov: ja i ratni zločinci" tek uspješno prezentirala svoju knjigu na tržištu pa je sada jagma ko će je prije pročitati kad se danas pojavi u knjižarama u Italiji, (Redakcija na južnoslavenskim jezicima radija Slobodna Evropa od sutra će prevesti dijelove knjige i moći će te čitati na ovoj Internet adresi: http://www.slobodnaevropa.org)

Sve je moguće ali jedno nije - od jedne javne tužiteljice, na kojem god sudu želite, se ne očekuje da u javnosti iznosi pikanterije iz svojih istraživanja koje mogu povrijediti jedne, otkriti identitet drugih, doprinositi porastu mržnje kod trećih, ismijati četvrte, optužiti bez dokaza pete. Interesantnija bi bila knjiga autorice na temu svog neuspjeha da se u Hag dovedu najtraženiji optuženici.

Carla del Ponte, ovakvim pisanijama, ako je bar pola od onoga što novine citiraju tačno, gubi kredibilitet pouzdanog autora. Ako bih se htio poigrati riječima (i sudbinama) na način na koji to u svojoj knjizi izgleda radi Carla del Ponte, onda bih mogao napisati da autor bez kredibiliteta teško može biti sudija sa kredibilitetom. Jer, od nepouzdanog autora do nepouzdanog tužitelja je kratak put.

Sa ili bez Vuitton kofera.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG