Dostupni linkovi

Piše mi jedan uvaženi čitatelj da mu se dopala moja prošlotjedna kolumna "Rusija u koju su vlasti iz Srbije zaljubljene", ali sugerira: "Volio bih vidjeti i Vaše mišljenje o drugoj strani „zaljubljenosti“ o kojoj pričate. Dakle, molio bih vas da sa istog stajališta ocijenite Ameriku koja je manje više i glavni predstavnik medjunarodne zajednice, a u koju su takodjer pojedini političari opozicije očito „zaljubljeni“. U ime istine i ozbiljnosti vaše profesije kao i Vaše reputacije mislim da bi bilo pošteno i korektno da vidimo i tu stranu medalje, tj. moguću alternativu." Zato bih mogao reći da je ova kolumna nekako "naručena". Dakle, šta su danas SAD u koju su mnogi zaljubljeni?

EKONOMIJA: Vrijednost američke valute je drastično pala, a u srijedu prošlog tjedna su objavljeni podaci da je povjerenje Amerikanaca u trenutnu ekonomsku situaciju najniže u posljednjih 5 godina. Sve se više zemalja odriče dolara kao osnovne inozemne valute. Od zemlje koja najviše posudjuje drugima Amerika se pretvorila u zemlju koja je jedna od najzaduženijih. U dva mandata predsjednika George W. Busha visoki suficit od nekoliko stotina milijardi dolara koji je Clinton ostavio iza sebe je pretvoren u ogroman deficit!! Inflacija još nije zabrinjavajuća ali postoje strahovi od nje.

STABILNOST: SAD su ekonomski i politički stabilna država. Svaka kriza koja se dogadja nailazi na čvrst demokratski sistem i jaku ekonomiju koja izlazi na kraj sa krizama. Mediji su slobodni, mada je posljednjih godina FOX TV (jedno vrijeme najgledanija TV stanica u SAD) pozicionirana kao izrazito bliska predsjedniku Bushu. Ali, ono što je važno znati jeste da to u SAD nije problem jer postoje i drugi mediji koji su bliski, recimo, Demokratskoj stranci. Predsjednički izbori su slobodni. Može im se prigovoriti, sa evropskog stajališta, da uspjeh ovisi prije svega o tome koliko kandidati imaju novaca za kampanju ali svi imaju iste uvjete i isti pristup medijima.

UTJECAJ: SAD su nekoć imale jači utjecaj u svijetu nego danas. To je bila zemlja lider po čitavom nizu kriterija: poštivanju ljudskih prava, slobode tiska, novinari su štitili izvore svojih informacija, Kongres je strogo kontrolirao administraciju, politički zatvorenici nisu postojali, svako je imao pravo na odbranu, tortura je bila zabranjena i slično. Čitav niz stručnjaka danas tvrdi da su u dva mandata predsjednika Georga W. Busha Sjedinjene američke države podbacile na gotovo svakom od gore pomenutih oblasti. Ugledna Amnesty International je rangirala poštivanje ljudskih prava u SAD niže od prethodne godine, tortura u iračkom zatvoru je davno već otkrivena, za veliku većinu zemalja u svijetu neprihvatljivo je ponašanje SAD sa zatvorenicima u Guantanamu, mijenjanje definicije o torturi od strane američkih vlasti, poslušni kongres u prethodnom mandatu - sve je to doprinijelo da je utjecaj SAD u svijetu znatno opao, a u mnogim se anketama baš SAD vide kao jedna od najvećih svjetskih opasnosti za mir.

SILA: Lako je pobijediti u Iraku sa takvom vojnom silom kakvom raspolažu SAD. Danas je sasvim jasno da je Bush krenuo u rat na osnovu netočnih podataka i netočnih tvrdnji. Nikakvo oružje sa masovno uništavanje nije pronadjeno, nikakve veze sa islamskim extremistima prije rata nisu dokazane, tajni podaci plasirani u javnost su se pokazali ili namjerno ili slučajno pogrešnima. Pravi troškovi rata se kriju, a autori jedne knjige dokazuju da je dosadašnja cijena rata 3 triliona dolara!! (Joseph Stiglitz i Linda Bilmes: "Three Trillion Dollar War"). Sve su češće kritike da se vlada Georga W. Busha oslanja u svjetskim poslovima na silu, a republikanski predsjednički kandidat je to u prošlu srijedu nazvao "kaubojskom diplomacijom".

TOLERANCIJA: U SAD nema zločina iz mržnje i ako ih i ima oni su zanemarljivi. Tokom predsjedničke kampanje kandidati ne koriste rasu kao razlog podjela, na skupovima se ljudi opredjeljuju po simpatijama, a ne po rasi.

NEPOTIZAM: "Dosta je Bushovih i Clintonovih" je jedna od krilatica onih koji stoje iza predsjedničkog kandidata senatora Baracka Obame, a koja se odnosi na posljednjih pet predsjedničkih mandata ove dvije obitelji. Ali, činjenice vezane za te podatke više svjedoče o dva klana nego o nepotizmu.

KORUPCIJA: Posljednjih se godina pojavljuju knjige i izvještaji koji su vezani za korupciju i rat u Iraku. Stručne komisije koje su analizirale utrošak novca nisu našle tragove za nekoliko desetina miljardi dolara, uočeni su primjeri da u Irak dolaze radije podobni nego sposobni. U prošli je četvrtak New York Times otkrio da je jedan američki poslodavac slao afganistanskim vojnim trupama rusku i kinesku municiju staru 40 godina!! Isto tako valja reći da su po analizama najstručnijih instituta SAD jedna od prvih zemalja u svijetu koja se uspješno bori sa korupcijom. Nije doduše baš sve idealno kako izgleda u holivudskim filmovima ali je još uvijek daleko bolje nego kod mnogih drugih zemalja.

IZGUBLJENE NADE: Mnogi zaljubljenici u Ameriku danas govore o svojoj razočaranosti politikom države koja im je bila uzor po gotovo svim ključnim pitanjima ljudskih vrijednosti. Ekonomske krize su razumljive, svaka valuta, pa i dolar, ima svoje uspone i padove ali ono što se dešava u drugim sferama ljudskog života je neshvatljivo. Čovjek ne očekuje od vlade u SAD da tako manipulira svojim gradjanima opravadavajući rat, niti da zvaničnici opravdavaju torturu nad zatvorenicima ma ko oni bili, niti da se u svjetskim poslovima oslanjaju na silu, niti da nekompetentnost u obavljanju poslova bude toliko česta i sa tako ozbiljnim posljedicama. Zato će budući predsjednik SAD, ma ko on ili ona bio, kao svoj prvi zadatak imati povratak ugleda koji je SAD imala prije sadašnje administracije. Uvijek je lakše nešto uništiti nego nešto izgraditi. SAD su dugo bile najpopularnija država svijeta i za posljednjih nekoliko godina su postale nepopularne u velikom broju zemalja, i rijetke su zemlje u kojima joj raste popularnost.

Moglo bi se, naravno, pisati još dugo o SAD i o tome koliko su SAD, usprkos svemu gore navedenom još uvijek vodeća svjetska vojna, politička pa ako hoćete i ekonomska sila, moglo bi se pisati i o još mnogim greškama ili neprimjerenim ponašanjima na svjetskoj političlkoj sceni. Ali, ono što SAD izdvaja od svih drugih zemalja jeste činjenica da sve američke afere i sve američke promašaje otkriva - američki tisak, dakle, Amerikanci sami. Od zatvora u Iraku, zaliva Guantanamo, cijene rata, nekompetentnosti, korupciji, torturi i šta sve još ne.

Niko, dakle, nije idealan, pa ni SAD. A ako se vratimo na temu zaljubljenosti - nema te osobe na svijetu koja je idealna, svi imaju svoje mane i sa tim se manama živi. Nevolja u tome što u nekoga morate biti - zaljubljeni.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG