Dostupni linkovi

*U svijetu prošle godine povećan broj zahtjeva za dobijanje azila – među njima znatan broj stigao iz Srbije. *Povodom katoličkog Uskrsa, biskup Banjalučki, ponovo upozorio na gaženje prava svih onih koji nisu u svojim domovima, ali i povratnika. *Ministarstvo za raseljena lica i izbjeglice Federacije BiH usvojilo plan obnove i povratka za ovu godinu. Izdvojeno najviše novčanih sredstava od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. *Štediše, za drugi april najavljuju blokadu banaka jer, kako tvrde, „države za štediše u BiH nema“.

* * * * *


U 43 razvijene zemlje tokom 2007. godine podneseno je oko 338.000 novih zahtjeva za dobijanje azila, što predstavlja porast od deset odsto u odnosu na 2006. godinu kada je registrovano 306.300 zahtjeva, pokazuju podaci koje je UNHCR prikupio od vlada zemalja svijeta. Najviše zahtjeva za azil je iz Iraka 45.200, Ruske Federacije 18. 800, Kine 17.100, Srbije 15.400 i Pakistana 14.300. Polovina svih zahtjeva za azil podnesena je iz Azije, uključujući Bliski istok, slijedi Afrika sa 21 odsto, pa Evropa sa 15 odsto, Južna i Srednja Amerika i Karibi 12 odsto i Sjeverna Amerika jedan odsto.

Tokom 2007. godine Sjedinjene Američke Države su predstavljale vodeću odredišnu zemlju za podnosioce zahtjeva za azil svih nacionalnosti sa 49.200 novih zahtjeva, što čini 15 odsto svih zahtjeva podnesenih u razvijenim zemljama. U poređenju sa brojem stanovnika u zemlji, SAD su imale samo jednog podnosioca zahtjeva za azil na 1.000 stanovnika, dok je taj prosjek u Evropskoj uniji iznosio 2,6 na 1.000 stanovnika.


Nakon SAD i Švedske, ostale vodeće zemlje – odredišta za podnosioce zahtjeva za azil u 2007. godini su bile: Francuska, Kanada, Velika Britanija, Grčka, Njemačka, Italija, Austrija i Belgija.

* * * * *

Nedavno su Katolici u BiH, kao i širom svijeta, slavili Uskrs. U prigodnoj poruci nadbiskup Vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić, poručio je da „u činjenju dobra nikada ne treba posustati i da to treba činiti svim svojim razumom i voljom, na svakom putu i na svakom mjestu, u svako vrijeme i svim ljudima, samo dobro, svom svojom snagom“. Obraćajući se povodom ovog velikog praznika, banjalučki biskup Franjo Komarica je između ostalog poručio:

„Poznato je da su stotine tisuća stanovnika Bosne i Hercegovine još uvijek izvan ove države. Ova država, preko svojih službenih predstavnika, ni izdaleka nije sve učinila za svoje stanovnike. Zato ne možemo ne pitati u čije ime službeni predstavnici ove države rade? Gaze ljude, obespravljuju ih i ne dozvoljavaju im mogućnost života dostojnog čovjeka u njihovom rodnom kraju i njihovoj domovini. Činjenica je da u Banjaluci nema Hrvata, jednog od domicilnih naroda tog grada.“

* * * * *

Revizija Strategije za provedbu Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma i izuzetno povećanje ovogodišnjeg budžeta za povratak na državnom nivou, veoma su važni za unaprjeđenje ovog procesa, izjavio je predstavnik UNHCR-a u BiH Naved Husain tokom razgovora s ministrom za ljudska prava i izbjeglice BiH Safetom Halilovićem.

Reviziju Strategije posebno značajnim reformskim procesom ocijenio je i visoki predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Evropske unije u BiH Miroslav Lajčak na posljednjem zasjedanju Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), podsjetio je Husain.

„Naša želja je da svakoj raseljenoj osobi i izbjeglici osiguramo povratak u cijeloj BiH i na taj način omogućimo ostvarivanje jednog od osnovnih ljudskih prava“, izjavio je ministar Halilović i dodao da u ovoj oblasti još nisu postignuti zadovoljavajući rezultati.

* * * * *

Protokol o udruživanju sredstava za realizaciju projekta „Trajno stambeno zbrinjavanje interno raseljenih porodica u kantonu Sarajevo“ potpisan je između Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, pet sarajevskih općina i humanitarne organizacije „Hilfswerk“ Austria.

Ukupna vrijednost ovog projekta je 670 000 KM, a njime će trajno biti riješeno pitanje stanovanja za 31 porodicu sa statusom interno raseljenih osoba na području Kantona Sarajevo. Inače, na području ovog kantona, još uvijek je oko 200 interno raseljenih porodica.

Implementator projekta je humanitarna organizacija „Hilfswerk“ Austria, a njegova realizacija počet će za tri mjeseca, nakon što se provede potrebna pravna procedura.

* * * * *

Zenica


Novosti iz oblasti obnove i povratka u Zeničko-dobojskom kantonu javlja naš dopisnik Šerif Babić:

Jedan od najznačajnijih projekata Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona u ovoj godini, kako po obimu tako po uloženim sredstvima, je obnova stambenih objekata u funkciji povratka raseljenih osoba i povratnika sa i na područje ovog kantona. Radi se o ulaganjima o 1,5 milion KM. Ove godine kantonalna vlada i resorno ministarstvo su se opredijelili za sistem „ključ u ruke“. Ministar Josip Martić pojašnjava:

„Cilj tog projekta je omogućavanje povratka raseljenih osoba i povratnika na područje i sa područja Zeničko-dobojskog kantona, čiji su stambeni objekti devastirani u proteklom ratu i ne pružaju im minimum uvjeta za stanovanje. Ovim projektom je predviđena obnova najmanje 50 stambenih objekata po sistemu ,ključ u ruke‘. Ove godine smo se odlučili za sistem ,ključ u ruke‘ a ne za dodjelu materijala i pomoći, jer smatramo da je to i efikasniji i humaniji način, s obzirom da se radi uglavnom o starijim osobama, a možda i transparentniji način.“

Projekat će biti finansiran zajedničkim učešćem resornog, kantonalnog i federalnog ministarstva:

„Vrijednost projekta je 1,5 KM. Vrijednost izvedbe radova po objektu može iznositi maksimalno do 30 000 KM, u zavisnosti od stupnja oštećenosti.“

Nakon što je Vlada Zeničko-dobojskog kantona dala saglasnost za ovaj projekat, raspisan je i javni poziv za dostavljanje aplikacija sa rokom od 30 dana.

* * * * *

Vlada Federacije BiH usvojila je Izvještaj o radu Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica za prošlu godinu, kao i Plan povratka, repatrijacije, obnove i gradnje za 2008. godinu.

U izvještaju se ističe da su, prema budžetu Federacije BiH za 2007. godine i kasnijim posebnim odlukama Vlade Federacije BiH, ukupno odobrena sredstva Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica iznosila 36 612 000 KM, od čega je utrošeno 99,61 posto.

Za realizaciju Plana povratka, repatrijacije, obnove i gradnje za 2008. godinu, planirana su sredstva u iznosu od 34,8 miliona KM. Najviše sredstava, odnosno 10,2 miliona KM, biće iskorišteno za obnovu individualnih stambenih objekata sa sredstvima za ugradnju i objekata zajedničkog tipa stanovanja. Iznos od 7,4 miliona KM biće uložen u projekte održivog povratka, u Fond za povratak BiH biće uplaćena sredstva od 6,5 miliona KM, dok je za zajedničke projekte sa vladinim i nevladinim sektorom planirano 4,5 miliona KM. O planovima za ovu godinu govori ministar Edin Mušić:

„U 2008. godini Vlada FBiH i Parlament FBiH odobrili su najveći iznos sredstava od Dejtona do danas, koji u ovoj fazi iznosi 34 800 000 KM. To za nas predstavlja veliku odgovornost, obavezu i jako puno posla u realizaciji. Ono što nas posebno raduje, to je da se prvi put na državnom nivou desilo jedno značajnije izdvajanje sredstava za povratak. Do značajnijeg povećanja je došlo i na kantonalnim nivoima. U 2008. godini, u skladu sa planom kojeg je vlada takođe usvojila, doći će do značajnije dinamike po pitanju rješavanja problematike povratničke populacije odnosno osoba koje su još uvijek u raseljeničkom statusu. Za povratnike i raseljena lica je jako važno steći biračko pravo ili uslov da budu birani. Federalno ministarstvo takođe razvija projekat koji se zove „Saradnja opština FBiH i RS-a“. Jedna opština iz FBiH bi sarađivala sa jednom opštinom u RS-u. Očekujemo da će naše kolege iz resornog ministarstva u RS-u razviti isti model, da se više ne bi dešavalo da djeca povratnika nemaju knjige za školu, da neka povratnička porodica nema hrane u kući i tako dalje. Tako da će biti dosta dinamičnih aktivnosti. Tom saradnjom želimo da dopunimo ono za što resorna ministarstva često puta nemaju ni kapacitete, a ni prilike da pronađemo sve te porodice. Plan kojeg je vlada usvojila za 2008. godinu je dosta fleksibilan, daje nam prostor da zajedno sa drugim institucijama koje se bave povratkom napravimo dodatnu stabilnost u ovoj problematici na čitavom prostoru BiH. Opet ponavljam, jako je važno da u 2008. godini povratnici odnosno raseljene osobe dođu u poziciju da imaju biračko pravo i da budu birani. To je vrlo važno s aspekta njihove reintegracije u lokalnim zajednicama u koje su se vratili ili u koje se žele vratiti.“

Skupština Republike Srpske

* * * * *

Tokom rasprave o reformi policije pokrenuto je još jedno veoma značajno pitanje – ubistva povratnika u Republiku Srpsku i pronalaženje njihovih ubica. O tome se raspravljalo na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, čiji dio prenosi Erduan Katana:

Rasprava o reformi policije u BiH, vođena protekle sedmice u Narodnoj skupštini RS-a, ponovo je pokrenula i neka druga pitanja. Poslanik Stranke demokratske akcije Ramiz Salkić ocijenio je da predložena rješenja ne zadovoljavaju suštinu potrebne reforme, a to je – bolja sigurnost svih građana:

„Ako smo toliko efikasni, neka nam ministar unutrašnjih poslova odgovori na poslaničko pitanje – koliko je razriješeno ubistava povratnika u Republici Srpskoj?“

Odgovarajući na postavljeno pitanje, ministar unutrašnjih poslova RS-a Stanislav Čađo rekao je da je od 2000. godine u Republici Srpskoj bilo devet ubistava povratnika, od čega je sedam riješeno:

„Deseto ubistvo, ubistvo Ankice Lužajić, u nekom kontekstu bi se možda moglo podvesti pod ove slučajeve. S tim da ona nije povratnik, već lice koje je cijelo vrijeme bilo ovdje i nema taj status. Dakle, ukupno je izvršeno devet ubistava povratnika. Ja ću ih pojedinačno nabrojati: ubistvo Melihe Durić u 2001. godini, ubistva Munira Đulića i Rabije Čaušević u 2003. godini, ubistvo Hrustana Suljića u 2004. godini, ubistvo Fatime Omić u 2006. godini i ubistva Ajke Dulić, Ive Bartulovića, Adavije Brkić i Muharema Beširevića u 2007. godini. Od tih devet ubistava, sedam je razriješeno. Ostala su nerazriješena samo dva ubistva – Melihe Durić i Rabije Čaušević.“

Prema riječima ministra Čađe, u ovih sedam razriješenih ubistava, u četiri slučaja nesporan motiv bio je koristoljublje, a u tri ubistva radilo se o odnosima lične prirode:

„Nažalost moram ovako govoriti da bi bila jasna potpuna istina. Ubijeno je šest Bošnjaka. U četiri od tih šest slučajeva izvršioci su bili takođe Bošnjaci, a u dva Srbi. U jednom od ta dva slučaja motiv je bio lične prirode, a u drugom koristoljublje. U oba slučaja su motivi nesporno utvrđeni. U jednom od tih devet slučajeva se radi o ubijenom Hrvatu (slučaj Bartulović), a izvršioci su takođe Hrvati, i to hrvatski državljani stalno nastanjeni u Ogulinu u Republici Hrvatskoj. Dakle, nijedno ubistvo od ukupno sedam razriješenih nije motivisano nacionalnom ili vjerskom netrpeljivošću ili mržnjom. Čak i u ova dva neriješena slučaja, sudeći po okolnostima u kojima su ubistva izvršena i činjenicama kojima do sada raspolažemo, vjerovatno nisu imala navedene motive. Ne isključujemo ih, ali dokazi koje do sada imamo ne upućuju na te motive.“

MUP čini sve, i dalje će činiti sve, kako bi bila riješena sva ubistva u Republici Srpskoj, posebno ubistva ovakvog karaktera, rekao je Čađo.

* * * * *

Udruženje za zaštitu deviznih štediša u Bosni i Hercegovini, ogorčeno što štediše iz BiH ne mogu vratiti svoj novac uložen prije rata u banke, najavilo je fizičku blokadu ulaza u banke od kojih sada potražuju štedne uloge.

Za početak, 2. aprila bit će blokirana HVB Central profit banka, odnedavno udružena s Uni Credit Grupom, u ulici Zelenih beretki 24 u Sarajevu, a potom i ambasade Srbije i Slovenije, izjavila je na press-konferenciji predsjednica Upravnog odbora Udruženja Amila Omersoftić. Prethodno će od rukovodstva banke biti zatražen prijem i razgovor o uslovima povrata novca, ali štediše se ne nadaju pozitivnom ishodu.

Na radikalan korak su se odlučile nakon niza peripetija i bezuspješnih obraćanja sudovima, vlastima i predstavnicima međunarodne zajednice u BiH. Prenosimo još nekoliko poruka predsjednice Udruženja deviznih štediša:

„Od 1991. godine štediše iz BiH ne mogu da ostvare svoje pravo na povrat svojih ušteđevina koje su imali u bankama u bivšoj Jugoslaviji. Sve države nasljednice bivše Jugoslavije su riješile to pitanje. Osim Srbije, koja još uvijek vraća, sve su vratile deviznu štednju svojim građanima. Jedno se građanima BiH to pravo osporava. Osporavaju ga prije svega banke, ali i države koje su preuzele odgovornost da će obezbijediti da banke vrate taj novac. Prije stupanja na snagu Sporazuma o pitanjima sukcesije banke su tvrdile da je novac u Beogradu i da ga ne mogu vratiti. Nakon što je 2. juna 2004. godine Sporazum o pitanjima sukcesije stupio na snagu, po kojem su isključivo banke bile odgovorne da vrate novac, počinje naša borba, jer su u tom trenutku banke rekle da neće vratiti novac. A onda su se, pod pritiskom OHR-a, počeli da donose zakoni kojima se ometalo pravo pristupa štediša deviznoj štednji. Mi smo pokušavali dobiti zaštitu i od Predsjedništva BiH i od Tužilaštva BiH i od finansijske policije i od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i od Vijeća ministara. Dakle, pokušavali smo pravnim putem, strpljivo koristeći sva moguća pravna sredstva, osigurati povrat svoje imovine. Međutim, zaključili smo da u BiH to apsolutno nije moguće. Navela bih samo jedan primjer kako su se sudovi s nama igrali. Jedna naša članica je dobila presudu na općinskom sudu. Pa je onda banka uložila žalbu kantonalnom sudu, koju je kantonalni sud odbio. Pa se išlo s apelacijom na Vrhovni sud FBiH. Vrhovni sud FBiH je to vratio kantonalnom sudu. Kantonalni sud je to opet odbio. Pa se išlo s apelacijom na Ustavni sud. Ustavni sud je to opet vratio Vrhovnom sudu FBiH. Vrhovni sud FBiH je to opet vratio kantonalnom sudu. Kantonalni sud je to opet vratio i tako dalje, da bi se to na kraju odbacilo. Dakle, sudska vlast vas samo voza od suda do suda. Činjenica je da za sve štediše koje nisu uspjele doći do svoje imovine šaljemo predstavke u Strazbur, međutim to je jedan dug put. S druge strane imamo intenciju da se uništava dokumentacija koja je ključna za dokazivanje postupka u Strazburu. Bili smo strpljivi punih 17 godina. Svoja prava pokušavamo ostvariti u zadnje četiri godine. Zaključili smo da pravde za štediše u BiH nema. Tako da je naša odluka sada ići na fizičku blokadu banaka, jedne po jedne. Za 2. april smo najavili blokadu ulaza u dvije banke. Prije toga ćemo banke o tome obavijestiti i tražiti da s nama sjednu da to razriješimo. Mislimo da je ovo prevršilo svaku mjeru. Naročito kad smo vidjeli kakve su obveznice i šta je država uradila. Obveznice koje će 2015. godine biti 15 000 KM, mislim da tada neće vrijediti ni 50 KM. Dakle, radi se o jednoj svjesnoj prevari. Ne postoji nikakva zaštita, nikakva bankovna garancija. To je jedna lakrdija. Jedna četvrtina devizne štednje je pokrivena kroz obveznice, s tim što je najveći broj oni (82 posto) koji imaju ušteđevinu do 1 000 KM, koja će im biti isplaćena. A svi koji imaju veću ušteđevinu ne pristaju na ovu prevaru koja nam se nudi.“

XS
SM
MD
LG