Dostupni linkovi

Poslovi koji su državu koštali milijune


Radimir Čačić, Foto: Enis Zebić

Hrvatska država izgubila je ili je pred gubljenjem tri spora sa domaćim i stranim tvrtkama i bankama ukupno teška 250 milijuna eura. Radi li se o lošoj sreći u tim poslovima, neznanju ili pogodovanju suprotnoj strani?

Arbitraža pred sudom u Londonu presudila je da Republika Hrvatska duguje austrijskoj Hypo banci 40 milijuna eura, navodno zbog netočnih podataka koji su Austrijancima predočeni 1998. godine, prigodom kupovine osiječke Slavonske banke. Prilično netipično, u ugovoru o kupoprodaji napisano je da za eventualne dubioze utvrđene nakon kupovine nije odgovoran novi, nego prijašnji vlasnik.

Zatim, talijanska građevinska firma Astaldi dobila je 1997. godine koncesiju za izgradnju auto-ceste od Zagreba do Mađarske. Dvije godine kasnije koncesija joj je oduzeta, a prema presudi iz 2007. godine Hrvatska im samo glavnice duga mora platiti 37 miljuna eura.

I – šećer za kraj! Investicijski fondovi traže od države 180 milijuna eura, jer tvrde da su opatijski «Liburnija» hoteli njihovi. Sanaderova Vlada je kontrolni paket dionica tih hotela već prepisala gradu Opatiji, pa se čini da će potraživanja fondova morati namiriti – u gotovini!
Ova tri slučaja ilustracija su nečega što u Hrvatskoj svi dobro znaju, kaže za naš radio predsjednik Središnjeg odbora oporbene Hrvatske narodne stranke, ministar za infrastrukturu u Račanovoj Vladi i sam građevinar, Radimir Čačić.
«A to je da HDZ-ove vlade - bez obzira radi li se o Vladi do 2000-te, jer Astaldi je afera Matešine Vlade koja se samo nastavljala kroz sudski proces odnosno arbitražu, ili o Snaderovoj Vladi jer je «Liburnija» njihov direktni proizvod – pokazuju ili da se nestručno štite interesi hrvatskih građana, ili se možda i svjesno ostavljaju nezaštićenima kako bi druga strana mogla kroz sudske procese ili arbitraže ostvariti profite.»
Vrlo slično razmišlja i hrvatski predsjednik Stipe Mesić:

«Ako nekompetentni ljudi rade poslove za koje treba kompetencija – vidimo rezultat! Ja se nadam da će biti i utvrđivanja odgovornosti.»
Priča sa «Astaldijem» dogovorena za vrijeme Matešine Vlade koštala je već 900 miljuna kuna za štete nastale tijekom izgradnje, a novi postupak rezultat je ugovorne klauzule da će se Talijanima – u slučaju da se ugovor raskine – isplatiti 10 posto vrijednosti dionica koje nisu izgradili, podsjeća Čačić:
«Sve to zajedno moglo se i trebalo izbjeći jednim puno pametnijim vođenjem tih poslova. Primjer da je to moguće je situacija koju smo mi nakon 3. siječnja 2000. zatekli sa «Bechtelom». Vrlo skup ugovori za hrvatsku državu, bez projekata i troškovnika, direktno ugovaranje bez javnog natječaja i sa klauzulama koje su vezale hrvatsku državu da im se moraju dodijeliti i neki dodatni projekti, kao što je recimo izgradnja auto-ceste Zagreb-Sisak.»
Te štetne ugovore sa američko-turskim građevinarom naslijeđene iz vremena Tuđmanovog HDZ-a Račanova je Vlada uspjela izmijeniti. Međutim, nakon HDZ-ovog povratka na vlast 2003. godine, Sanaderova Vlada je – tvrdeći da je ugovor na to obavezuje – iznova odlučila krenuti u izravne pogodbe sa «Bechtelom», podsjeća Čačić.
«Međutim, nova Vlada je pod pritiskom javnosti, u čemu sam i ja osobno sudjelovao, raskinula taj već prihvaćeni ugovor, ali je u javnost odmah izišla sa pričom da će to Hrvatsku koštati, jer će je «Bechtel» - tužiti! Naravno, «Bechtel» nije tužio jer za to nije imao pravni osnov. Dakle, kad se veliki ugovori vode na jedan odgovoran način, onda je hrvatska država zaštićena, ali kada se vode na neprofesionalan, a možda čak i na kriminalan način, onda dolazimo u poziciju u kojoj smo danas.»
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG