Dostupni linkovi

Revizija Strategije za provođenje Aneksa VII


Sarajevo, zgrada Vijeća ministara i Parlamenta BiH

*Međudržavnim Sporazumom o socijalnom osiguranju, koji će uskoro biti ratifikovan u Parlamentu Slovenije, 25.000 građana BiH riješiće brojne probleme. *Humanitarna organizacija Hilfsverk iz Austrije i UNHCR potpisali su u Sarajevu ugovor za projekat «Podrška povratnicima u BiH«. *Opština Maglaj uvrštena u projekat „Uspostavljanje održivog i konstruktivnog dijaloga između manjinskih povratnika i lokalnih vlasti». *Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH očekuje da će izmijenjeni dokument «Strategija za ostvarivanje anexa 7. Dejtonskog mirovnog Sporazuma» u parlamentarnu proceduru ući do kraja marta 2008. Izbjeglička udruženja podržavaju predložene izmjene Strategije – dokumenta za konačni završetak procesa povratka i obnove.

* * * * *

Sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i Slovenije, konačno bi trebao biti ratificiran u parlamentu Slovenije, saopćeno je iz Kabineta zamjenika ministra civilnih poslova BiH Senada Šepića. Ministarstvo civilnih poslova BiH, cijeli posao oko pripreme i realizacije ovog sporazuma, završilo je još prošle godine, a za početak njegove primjene čeka se još potvrda slovenskog parlamenta (Državni zbor), kaže se u saopćenju.

„Mi smo, nakon što je u novembru prošle godine potpisan Administrativni dogovor o provođenju ovog sporazuma, insistirali da on bude čim prije ratificiran i u parlamentu Slovenije, da bi konačno mogao stupiti na snagu. Bilo je tu određenih tehničkih problema, ali smo ih uklonili. Prema mojim posljednjim kontaktima sa slovenskom stranom, sporazum je uvršten u dnevni red martovskog zasjedanja parlamenta i očekuje se njegovo usvajanje“
, navodi Šepić.

Prema njegovim riječima, ovaj sporazum je veoma važan za građane BiH:

„On se odnosi na oko 25.000 građana BiH, koji zahvaljujući ovom dokumentu mogu doći do svojih prava, a to su zdravstveno osiguranje, povrede na radu ili profesionalne bolesti, novčane naknade u periodu porodiljskog odsustva, odnosno roditeljske naknade, starosti, invaliditet i smrt, nezaposlenost i dječji doplatak, koji će u narednom periodu biti kvalitetno riješeni.“ Iz Ministarstva civilnih poslova poručuju da će Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja riješiti mnoge probleme s kojima se susreću bosanskohercegovački građani.

Novi vid pomoći povratnicima

Humanitarna organizacija Hilfsverk iz Austrije i UNHCR potpisali su ugovor za projekat „Podrška povratnicima u BiH kroz socijalno-ekonomsku podršku održivosti i izgradnji lokalnih kapaciteta“ u vrijednosti od 600.000 konvertibilnih maraka.

Šef misije Hilfsverka za BiH Suzana Jašarević istakla je da se projekat odnosi na povratnike koji na svojim imanjima žive nekoliko godina i podršku lokalnim zadrugama putem organizacije obuke za sjetvu poljoprivrednih proizvoda, proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda, sušenje ljekovitog bilja. „Podrška lokalnim zadrugama omogućit će zapošljavanje povratnika, a samim tim poboljšat će se uslovi života za povratničku populaciju, koji su do sada u BiH u većini slučajeva bili veoma loši“, takođe navode predstavnici Hilsferka. Projektom „Podrška povratnicima u BiH kroz socijalno-ekonomsku podršku održivosti i izgradnji lokalnih kapaciteta“ obuhvaćeni su regioni istočne BiH, Tuzle, Mostara i Banjaluke.

I Maglaj u projektu uspostavljanja dijaloga

Općina Maglaj uvrštena je u projekat „Uspostavljanje održivog i konstruktivnog dijaloga između manjinskih povratnika i lokalnih vlasti u općini Maglaj kroz na ljudskim pravima zasnovan pristup razvoju lokalne zajednice“.

Maglaj

Projekat će biti realiziran u nekoliko mjesnih zajednica, s ciljem unapređenja dijaloga između predstavnika lokalne vlasti i povratničke zajednice. Tokom jednogodišnje realizacije projekta, kojeg je Općina Maglaj, s obzirom na značaj, odmah prihvatila, trebali bi biti povećani resursi povratničkih zajednica i lokalne vlasti za uspješno korištenje mehanizama za zaštitu ljudskih prava. Tome će doprinijeti i proces edukacije o ključnim principima međunarodnih standarda prava, a kako bi i povratnici i vlast bili podstaknuti na snažniji dijalog, toleranciju i unapređenje povjerenja i transparentnosti u radu.

Projekat je već uspješno realizovan u općinama Vlasenica i Bratunac. Iskustva iz ovih općina će biti korištena za realizaciju projekta u Maglaju.


Konačan obračun sa problemom povratka


O reviziji Strategije za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma razgovarali smo sa Mariom Nenadićem, pomoćnikom ministra za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH.

RSE: Revizija Strategije za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma privodi se kraju i uskoro bi se mogla naći u parlamentarnoj proceduri. Ona je, da podsjetimo, donesena 2003. godine i vjerovatno su sazreli svi uslovi i došlo je vrijeme da se mijenja. Je li tako, gospodine Nenadiću?

Nenadić: Došlo je do povratka velikog broja ljudi, realizacije blizu 200.000 imovinskih zahtjeva i rekonstrukcije više od 300.000 stambenih jedinica u Bosni i Hercegovini. Međutim, s druge strane, ostalo je neobnovljeno više od 120.000 stambenih jedinica, od čega je oko 45.000 za potrebe povratka u BiH. Nije u potpunosti obnovljena socijalna i komunalna infrastruktura u BiH. Imamo, istina, mali (0,3 procenta) broj neriješenih povrata imovine i stanarskih prava, ali on postoji. To je obavezalo ovo ministarstvo da krene u konačni obračun sa problemom povratka u BiH. Pored ovih pitanja koja su direktno vezana za proces povratka, postoje i drugi razlozi koji su nas motivirali da otvorenije razgovaramo o reviziji Strategije. Jedan od tih razloga – posebno važan – jeste pitanje koje su postavile udruge raseljenih osoba u BiH, kao i određene institucije u BiH, a to je pitanje naknade štete za imovinu koja se ne može vratiti, a što također stoji u odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa i u Aneksu IV Ustava BiH. Spominje se indirektno i u Aneksu VI Sporazuma o ljudskih pravima, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma. Svi ovi razlozi o kojima sam govorio, obvezali su nas da krenemo u reviziju Strategije. Napravili smo akcioni plan, koji u sebi sadrži deset oblasti koje treba revidirati, kako bi se moglo govoriti o uvjetima za održiv povratak u BiH. To je veoma složen proces. Morali smo se dotaći i pitanja rekonstrukcije, raspuštanja kolektivnih centara i alternativnog smještaja, ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu povratnika, školstvo, socijalnu zaštitu, deminiranje i čitav niz drugih pitanja iz ukupno deset različitih oblasti.

RSE: Primjećuje se učešće brojnih nevladinih organizacija, naravno uz vladine organizacije i agencije na reviziji Strategije.

Nenadić: Kroz angažman više od 70 institucija i više od 150 predstavnika u radnim grupama, kroz suradnju sa domaćim institucijama na svim nivoima (nekoliko ministarstava na državnom nivou, nekoliko entitetskih ministarstava pa do nekoliko kantonalnih ministarstava), kroz suradnju sa nevladinim organizacijama (uključili smo kompletan civilni sektor), kao i međunarodnim organizacijama, 10 radnih podgrupa je dalo preporuke za unaprjeđenje stanja u ovim oblastima koje sam spomenuo. Sljedeći zadatak ministarstva je da objedinimo razmišljanja i preporuke iz ovih 10 radnih podgrupa, kako bismo došli do jedinstvenog nacrta revidirane Strategije, koju bismo, prema našim procjenama, u narednih mjesec dana bili spremni uputiti u proceduru usvajanja. A to podrazumijeva procedure u okviru izvršne i zakonodavne vlasti u BiH.

RSE: Šta se u suštini očekuje od revizije Strategije za obnovu i povratak u BiH?

Nenadić: Da na jedan sveobuhvatan način pristupi problemu povratka u Bosni i Hercegovini. Iako mi nismo direktno nadležni za većinu ovih pitanja o kojima sam govorio – ni za zdravstvo, ni za školstvo, ni za socijalnu zaštitu, ni za druga pitanja – uvažavajući činjenicu da smo, prema Zakonu o ministarstvima i drugim tijelima uprave, koordinirajuće ministarstvo za proces povratka u BiH za provedbu Aneksa VII, prepoznali smo svoje dodirne tačke sa svakom od ovih oblasti i krenuli u određene preporuke i zajednički rad s ovim ministarstvima. Moram reći da nije bilo lako, bilo je i određenih otpora resornih institucija na entitetskim nivoima. Neki su naš interes za rješavanjem ovih pitanja smatrali miješanjem u njihove nadležnosti. Međutim, mi smo na jedan vrlo kolegijalan, transparentan i dosljedan način pojasnili da naš interes nije ulaziti u bilo čije nadležnosti, već participirati u tim procedurama samo onoliko koliko su iste vezane za pitanja povratka u BiH. Pripremili smo kompletnu zakonsku i podzakonsku regulativu, evaluaciju stanja na terenu, obračun izdvajanja za različite potrebe u ovoj oblasti. Sve smo to objedinili po različitim podgrupama te Strategije. Ako je zakonodavna i izvršna vlast objedini, krenućemo u izmjenu propisa i prilagođavanje potrebama koje su uočili stručnjaci u toj oblasti.

RSE: Ministarstvo je prije toga ili uporedo s izradom Strategije uticalo i na izmjene u budžetu, kako bi se povećao dio namijenjen za tzv. održivi povratak.

Nenadić: To je jedna od aktivnosti koje je naše ministarstvo vodilo u zadnjih pola godine. Krenuli smo s jednom veoma agresivnom kampanjom prema Vijeću ministara, Predsjedništvu BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH i drugim nadležnim institucijama, u kojoj obrazlažemo da su potrebe za povratak daleko veće od onoga što se izdvajalo prethodnih godina. Na bazi dobro snimljenog stanja i preciznih pokazatelja, tim nadležnim tijelima smo dostavili podatke vezane za proces povratka i potrebe s tim u vezi. Na bazi naše argumentovane aplikacije, Vijeće ministara je to predložilo Predsjedništvu BiH, pa čak i proširilo naš zahtjev, i na kraju je parlament BiH odobrio iznos od 32,5 miliona KM za program rješavanja pitanja izbjeglica i raseljenih osoba u BiH, kao i 3.233.000 KM za potrebe elektrificiranja stambenih jedinca povratnika u BiH i nešto blizu 10 miliona KM za program oporavka i razvoja Srebrenice.

Iz ugla povratnika

Kako se u pojedinim sredinama ili udruženjima koja okupljaju povratnike, izbjegle i raseljene vide osnovni problemi, zbog kojih je potrebna revizija Strategije za obnovu i povratak? Šta o tome kažu neki od predstavnika izbjegličkih udruženja?

Profesor Muhamed Salčinović, Udruženje povratnika Bosanski Brod:

„Vratio sam se u svoj rodni Bosanski Brod prije sedam godina. Mogu reći da je povratak nesrpskog stanovništva, posebno u Posavinu, do sada nedovoljno ostvaren. Razloga vjerovatno ima dosta. Htio bih još da napomenem da je sigurnost nas nesrpskih povratnika u Bosanski Bord izuzetno dobra. U tom pogledu nemamo nikakvih problema, niti smo ih imali do sada. Brođani koji neće da se vrate, koji žive po svijetu i u Bosanski Brod dolaze jedanput godišnje, pitali su me kako sam se smio vratiti, da li imam problema. Odgovorio sam im: ,Nemam nikakvih problema. Vrati se i ti‘. Dakle, sigurnost u Bosanskom Brodu mogu samo da pohvalim. Ali ono što bih posebno akcentirao, to je da u Bosanskom Brodu nema adekvatne mogućnosti za obrazovanje djece koja su završila osmogodišnju školu ili onih koji su završili srednju školu i žele da studiraju. Mogućnosti školovanja su vrlo skromne. Postoji srednje obrazovanje ekonomskog i hemijskog smjera, drugih nema. A što se tiče fakultetskog obrazovanja, mogućnosti su nikakve. Mogućnost srednjeg medicinskog obrazovanja postoji u Doboju, koji je udaljen 65 kilometara. Međutim, postoji rješenje. U Slavonskom Brodu je srednja medicinska škola, dakle preko Save, samo kilometar daleko. Predložio sam, i to je ušlo u zaključni dokument grupe za obrazovanje, nadam se da će doći do našeg parlamenta, da se o tome postigne sporazum sa Vijećem ministara, Vladom FBiH, Vladom Republike Srpske, kao i sa Vladom Republike Hrvatske i Vladom Republike Srbije, i da se omogući djeci iz svih pograničnih područja, kao što je Bosanski Bord, da se školuju s one strane granice. Predložio sam da se to zakonski reguliše, kako bismo pomogli djeci da se adekvatno školuju. Mislim da bi to bila velika stimulacija povratku.“

Jovo Jovanović, Regionalni odbor za povratak u Istočnu Bosnu:

„Aneks VII je kako povratak, tako i nadoknada imovine, s tim da smatramo da je ipak prioritet povratak i sve što je za njega vezano. Posebno stavljamo akcenat na održivi povratak. Rekonstrukcijom kuća možemo biti zadovoljni. Sada je potrebno više pažnje posvetiti održivom povratku. Ipak, bez obzira što je veliki broj kuća obnovljen, bez obzira što se dosta ljudi vratilo, uglavnom starijih, ako ljudi nemaju od čega da žive, oni će tu svoju imovinu ponovo napustiti. Mi te ljude moramo podržati na pravi način, moramo im omogućiti da žive od svog rada. Apelujemo na sve relevantne institucije i organizacije u BiH da tome posvete više pažnje. Ima naznaka da će od ove godine biti izdvojena značajna sredstva. Da li su značajna ili ne, to ćemo tek vidjeti. Možda bi bila značajnija da se transparentnije raspoređuju. Činjenica je da se do sada nisu transparentno raspoređivala kada je u pitanju održivi povratak. Trudimo se da nas kao organizaciju više uvažavaju. Iako i mi griješimo, mislim da griješimo najmanje, jer smo najviše prisutni na terenu i raspolažemo najrelevantnijim podacima s terena. Sve više nas uvažavaju. Nadamo se da će, u budućnosti, ta sredstva koja su predviđena za povratak i održivost povratka transparentnije raspoređivati i da će se na ta način doprinijeti održivosti povratka. Što se tiče naknade imovine, to će ići svojim tokom. Međutim, dok god postoji želja kod makar ijednog čovjeka da se vrati, prioritet je da se on podrži u tim svojim težnjama.“

Zvornik

Hasan Grebić, Udruženje za održivi povratak Podrinje – Zvornik:

„U Zvornik se vratilo preko 20.000 ljudi. Devastirano je oko 9.200 objekata. Od toga je sanirano 5.500, dakle 3.700 čeka na rekonstrukciju. Imamo oko stotinjak povratničkih porodica koje žive u tuđim kućama. Što se tiče pozitivne strane povratka, imamo dvije povratničke zemljoradničke zadruge, sa 3.000 kooperanata. Oni se snalaze kako znaju i umiju. Nastojimo da obezbjedimo što više sredstava za održivi povratak.“

Radovan Mićić, Demokratska inicijativa sarajevskih Srba:

„U javnom sektoru grada Sarajeva procenat zaposlenih građana srpske nacionalnosti ne prelazi pet posto. Na sva zvona se trubi da je Sarajevo multietnički grad. To svi kažu, počevši od gradonačelnice, pa dalje. Samo u sarajevskim opštinskim administracijama, broj građana srpske nacionalnosti ne prelazi pet posto. Isto tako je i u BH Telekomu, BH Pošti, školstvu, zdravstvu i cijelom javnom sektoru. Željko Komšić je na jednoj konferenciji u Istočnoj Bosni rekao da povratnici treba da se zapošljavaju u javnom sektoru. Ja ga tu podržavam, ali isto tako tražim podršku zapošljavanja građana srpske nacionalnosti u Sarajevu. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i treba da bude primjer.“

Kemal Gunić, Udruženje povratnika u Banjaluku:

„Za nas u Banjaluci, ali i za okolne gradove, najveći problem je zapošljavanje. U Banjaluci nema radnih mjesta za povratnike. Zaposlene povratnike u Gradskoj upravi možemo nabrojati na prste. U Banjaluci rade pretežno ljudi iz Glamoča, Grahova, koji su ta mjesta napustili krajem rata. Oni rade, a mi povratnici ne radimo. U Banjaluci živi svega 12.500 Bošnjaka i nekoliko hiljada Hrvata. Isto toliko izbjeglica iz Banjaluke bošnjačke nacionalnosti živi recimo u Švedskoj. U Danskoj ih je 4.900, a u Norveškoj 1.800. Glavni razlog za to što se ne vraćaju je nedostatak radnih mjesta. Vjerujte mi da bi se na hiljade ljudi vratilo u Banjaluku da mogu da nađu posao. Naše udruženje je uspjelo, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, Gradskoj upravi grada Banjaluka i svima ostalima, da izvrši rekonstrukciju 1.957 stanova i kuća. Mediji bi trebali da pokrenu akciju za zapošljavanje povratnika. Vjerujem da bi tada povratak naših građana bio daleko veći. Jer, ne mogu se vratiti kad nemaju od čega živjeti. Znam kako žive povratnici koji su sada u Banjaluci.“
XS
SM
MD
LG