Dostupni linkovi

Borba proruske i proevropske Srbije


Beograd, Trg Nikole Pašića, Foto: Bojana Matić
Beograd, Trg Nikole Pašića, Foto: Bojana Matić

Dok napori srpskog premijera Vojislava Koštunice na učvršćivanju veza sa Rusijom, daju sve vidljivije rezultate, onima koji se protive njegovoj politici i udaljavanju zemlje od EU, u Srbiji se zabranjuju okupljanja.

Nakon što je mladima iz pokreta "Evropa nema alternativu" više puta zabranjeno održavanje protestnih skupova zbog politike sprskog premijera prema Briselu, policija ih je sprečila i u pokušaju da Koštunici uruče pismo kojim ga pozivaju da poštuje volju većine građana Srbije i nastavi evropski kurs:

“Taj performans biće zabranjen, zamolio bih vas da nakon legitimisanja napustite ovaj prostor.”

“Mi se ne okupljamo, otkazali smo skup koji ste zabranili i sada samo nas trojica želimo da ostavimo pismo za premijera. Ali mislim da je problem u tome što se zovemo pokret Evropa nema alternativu i što insistiramo na evropskim integracijama, izgleda da su to danas zabranjene reči u Srbiji.”

I dok se Srbija, zahvaljujući delu njenih vlasti, brzim koracima odaljava od Evrope, njene veze sa Rusijom sve su čvršće. Tako je Vlada donela odluku o ukidanju viza za državljane Ruske Federacije, a agencija RIA Novosti, pozivajući se na izvore iz moskovskog ministarstva, prenosi da je time Beograd 'nedvosmisleno potvrdio da Rusiju smatra svojim glavnim partnerom i saveznikom, prijateljskom zemljom. Sudeći prema izjavi Koštuničnog ministra Velimira Ilića, on se slaže sa ovom ocenom, ali ipak dodaje još jednu zemlju prijatelja:

“Evo ja sam juče imao susret sa Kinezima, oni izuzetno puno žele da rade sa Srbijom. Nekako smo mnogo taj Brisel uvažavali za mnoge odluke. Tako da imam utisak, jer ja sam čovek koji je zapamtio neko vreme u Srbiji Centralnih komiteta, i ja mislim da je sada Brisel postao Centralni komitet.”

Iako u drugom delu vladajuće koalicije Brisel ne vide kao ministar Ilić, njihovi pokušaji da Srbiju približe EU, za sada, ostaju bez uspeha. Suzana Grubješić iz G17 plus:

“Sada kada je kosovski problem došao do nekog svog raspleta dozvolili smo na neki način da uđemo u sukob jedne velike svetske sile i jedine, kao što su SAD, i druge koja bi to želela ponovo da postane Rusije. Pa za jednu malu državu kao što je Srbija, to je stvarno previše. I ja sam poslednja osoba koja će poverovati u neke mitove o panslavizmu, o nekoj ortodoksnoj braći i tako dalje.”

Ipak, srpski premijer Kostunica odlučio se za upućivanje čestitke novom ruskom predsedniku Medvedevu, dok to nije učinio kada je njegov koalcioni partner Boris Tadić izabran za predsednika Srbije. Razvoj odnosa sa Moskvom naročito je vidljiv na ekonomskom planu, pa je tako i pored oštrog protivljenja ministra iz g17 Mlađana Dinkića ruskom gigantu Gaspromu omogućeno da postane većinski vlasnik Naftne industrije Srbije. Odmah nakon toga Rusi su Srbiji podigli cenu gasa za čitavih 30 procenata. Ocenjujući da nisu sporni pozivi ruskim investitorima, Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta za internacionalne studije, ukazuje na sledeći problem:

“Što se njima iz političkih razloga, a tu je NIS naravno osnovni primer, stvari daju u bescenje ili džabe. Čak otvoreno kao vid zahvalnosti za političke usluge.”

Raste i broj onih koji insistiraju i na drugim vidovima iskazivanja zahvalnosti Rusiji. Inicijative za podizanje spomenika Vladimiru Putinu, stizale su iz raznih gradova, a ruska društva i ustanove kulture ponovo dobijaju na značaju:

“Serbia i Rusija, Serbia i Rusija, dve sestre…Jednom rečju, ljudi učite ruski!”

I pored ovakvih poruka, profesor beogradskog Univerziteta Ljubiša Rajić ocenjuje da okrenutost ka Rusiji nije trajno opredeljenje Srbije, već uskog kruga ljudi, koji na tome pokušavaju da profitiraju i u političkom i u ekonomskom smislu:

“Čini mi se da čitava ova priča oko Kosova, Rusije i bilo čega, nema suštinski nikakve veze ni sa Kosovom, ni sa Rusijom, ni sa EU, ni sa uvređenošću ili izgubljenim nacinalnim dostojanstvom, pošto nam je ono u temelju oduzeto još devedesetih godina, već sa pripremama za izbore na kojima se nadaju da će napraviti jedan desni blok između jedne klerofašističke stranke u koju se sada DSS pretvara i desne populističke stranke kakva je SRS i time moći da vladaju Srbijom još nekoliko godina i da zarade na tome, bez obzira što će Srbija kao celina izgubiti. Jer kod nas odavno život običnih ljudi nikoga ne zanima.”

Rajić zaključuje i da su obični ljudi koji protestuju zbog skretanja sa evropskog kursa u manjini:

“Jer većina, bar po poslednjem glasanju, jeste za Evropu, ali nije da protestuje i da se nešto posebno aktivno bori za to.”

Ipak, studenti iz pokreta za Evropu poručuju:

“Nas neće zaustaviti, mi 12. marta najavljujemo veliku građansku šetnju od Platoa do Aleje velikana na Novom groblju, kojom želimo da pošaljemo poruku premijeru Koštunici da je jedan čovek položio svoj život za borbu za tu evropsku Srbiju, i da Srbija neće stati na svom evropskom putu!”
XS
SM
MD
LG