Dostupni linkovi

Samo u ovoj sedmici dvoje se maloljetnika ubilo u Hrvatskoj. Najprije se u utorak osnovac u Varaždinu, na očigled učenika polio benzinom, a zatim zapalio. Dan kasnije život si je oduzela odlična učenica u Našicama.

Prvo se, u utorak, na užas ostalih učenika, polio benzinom i zapalio učenik 7. razreda varaždinske Osnovne škole. Samo dan kasnije, u drugom gradu, Našicama, život si je oduzela uzorna učenica i odlikašica, čija je smrt ponovo šokirala javnost i sledila najbliže:
"Niko to ne može shvatiti – zašto, kako? Bila je super đak, super sportašica."
"Što je nju povuklo - samo dragi Bog zna."
Tragedija u Našicama već je peto samoubojstvo tinejdžera u ovoj godini, a prema medijskim statistikama, u protekle dvije godine, u Hrvatskoj se ubilo više od 40. djece, a više od stotinu pokušalo je samoubojstvo. Profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Gordana Kuterovac–Jagodić, glavne razloge vidi u nedovoljnoj podršci i društva i obitelji, iako bi se moglo reći da Hrvatska, na žalost, slijedi opći svjetski trend:
"Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji je porast samoubojstva mladih u zadnjih 30 godina 300 posto."
Upozorava da je razdoblje adolescencije najosjetljivije i da djeci treba snažna podrška, osobito u obitelji:
"Pomoć bi im se trebala više nuditi, nego da je oni traže. Danas svi traže nešto da te vole - da si lijep, da si pametan, da si sposoban. Veliki su pritisci za uspjehom djece i od obitelji i od škole. Onda dijete može pući, osobito neko osjetljivije dijete."
Naravno, kaže, da opća situacija u društvu, siromaštvo, nedavni rat, poremećaj društvenih vrijednosti i trka za zaradom pridonosi toj eksploziji depresije:
"Počinju uviđati da njihovi roditelji i svijet nisu savršeni ili kako je poštenje važno samo teoretski jer svi nešto nepošteno rade, korupcija cvjeta. Oni počinju uviđati te stvari i pošto su mladi idealisti, od toga ih može hvatati neki očaj. Na kraju ispadne da se neko ubio jer ga je djevojka ostavila, ali nije samo zbog toga. To je samo bio neki okidač. Nikada nije samo to razlog."
Stručnjaci apeliraju na novinare da ne objavljuju takve vijesti na naslovnicama i s podrobnim detaljima jer znanstvena istraživanja pokazuju bi se mogla dogoditi lančana reakcija ranjive djece. Priopćenjem se oglasilo i Hrvatsko novinarsko društvo. Vladimir Lulić:
"Hrvatsko novinarsko društvo još jednom najoštrije upozorava medije da o događajima u kojima su djeca tragični akteri izvješćuju profesionalno, da ne bi postali odgovorni za moguće nove tragedije."
Pravobraniteljstvo za djecu prozvalo je vladu što još nije izradila program prevencije suicida djece i mladih u Hrvatskoj, a na nedovoljnu stručnu pomoć upozorava i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, doktorica Gordana Buljan-Flander:
"Roditelji nemaju vremena baviti se djecom jer su opterećeni egzistencijalnim problemima. Ono što dijete nije dobilo u obitelji, trebalo bi mu dati društvo, a društvo tu zakazuje. U Hrvatskoj su 9devedesetih godina iz škola doslovno izbačeni psiholozi, tako da je danas zaista točan podatak da u Hrvatskoj jedan psiholog pokriva 3500 učenika. Što može on jedan na 3500 učenika? U zdravstvu, na uputnicu, radi 25-26 psihologa, od toga ih je šest kod nas na poliklinici u Zagrebu. Prema tome, kako će dobiti pomoć ono dijete koje je izvan Zagreba, u nekom manjem mjestu, gdje nema u blizini psihologa? Jedna mama me je molila da je naručim preko reda u polikliniku jer je prepoznala neke simptome kod djeteta i zabrinula se. Htjela je razgovarati sa psihologom. Dva mjeseca se čeka u Klaićevoj, dva mjeseca se čeka kod nas u poliklinici za djecu. Žena me pita - što poduzeti?"
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG